Post
by Hurija »
Pronadji neki put
pronadji novi svet
ja sam alergičan na strah
a još sam gori nego pre
Nema razloga da poverujem sve
štedi svoj proliveni znoj
moj bol je, ipak samo moj
Sve kao da je san
i kao da smo tu već bili
neki dan u isti čas
to prati nas od malih nogu
Sanjao sam te, kucaš eksere
moje ruke krvare
ja kao podnosim sve
Poželim na tren
da nisam više tu
da prosto prestanem
da tražim zvezdu vodilju
E, vidiš, to je laž
i za to ne postoji lek
kad misliš gotovo
a ono počinje tek
Jednom u životu
digni belu zastavu
i prihvati to kao svoju pobedu
Svest za opšte dobro
skupi ranjene
pa im podari so
neka se okale
Izveštačeni osmeh
što odnosi tvoj greh
na listu čekanja
na listu trajanja, bez kajanja
Lice sakriva
a ruke pune darova
i čeka da ti da
čeka da ti da
Oci velike, njima vidi sve
al' on je tako star
nema nerava
osramoćen i sed
u očima mu led
Ista uloga dve hiljade
i kusur godina
i nikad nece stici
i nikad nece stici
nikad, nikad na vreme
Ostalo je cutanje.