"Stručnjaci" koji znaju tajne sretnog života...

[Ideja]

Prije nekih četiri godine sam odlučila da upišem kurs engleskog jezika da bih osvježila svoje skromno i uz to još i zahrđalo znanje. Uglavnom se radilo o konverzaciji, razne tema sa osvrtima na gramatiku kao i frazeologiju. U sklopu tema o kojima smo diskutovali bila je i nešto tipa "živjeti sretno, tajna sretnog života".
Kako to obično biva, pretresli smo sve moguće a sve bi se ukratko (po mom mišljenju) moglo svesti na rečenicu "Život čine male stvari". Elem, predavač nam napomenu kako je bio na odličnom seminaru kojeg drži neki tamo neki stručnjak a koji govori o sreći, šta to čovjek pogrešno radi pa nije sretan, kapacitetima koje ne iskorištava bla bla...
Reče nam da je seminar opet za dva dana u tom i tom hotelu i da ako želimo možemo besplatno prisustvovati. Kako je to oduševljeno hvalio, svi se zalijepiše i pristaše. Bilo mi glupo da jedina odbijem pa pristadoh (ne bih li i ja postala sretnija ).
Gospodina kojeg tamo vidjeh počeh pomno promatrati da skeniram znakove sreće na njemu. Najprije nam je pustio neki video klip u kojem je predstavljao ...sebe. Tip iskvarcan do bola, sa nadnaravno blistavim bijelim zubima je nekih 15-ak minuta uz muziku govorio o svojim "uspjesima", častio nas širokim osmijehom, čas s zgodnim djevojkama vježbao u teretani, a čas su tu bili isječci sa nekih predavanja u kojem mu svi prilaze i čestitaju. U svakom slučaju, bilo je to kao najavna špica nekog talk show, on u centru pažnje, u raznim pozama. Konačno je počeo govoriti, općenito, najprije o rodjenju, pa djetinjstvu, odrastanju i zrelosti. Analizirao je razne situacije i probleme u koje ljudi u toku života upadaju i naglašavao kako se to u stvari jako lako može riješiti, jer sve je "u čovjeku samom". Kako je vrijeme odmicalo, bila sam sve nervoznija jer nisam vidjela svrhu svega. Krišom sam promatrala učesnike da proniknem njihovo raspoloženje. Neki su ga skoro u transu slušali a drugi su pogledom unezvjereno lutali po prostoriji.
Prišapnula sam kolegici do mene da ne vidim smisao u onom što dotični govori, ali da je vjerovatno to zbog toga što njemački nije moj maternji jezik. Zakolutala je u očima i odvratila da njoj jeste maternji ali da više gluposti i mlaćenja prazne slame nije čula u svom životu. Ostale smo još desetak minuta a zatim otišle jer se baš ništa nije promijenilo. Profesor nam je sljedeći put rekao da opet možemo s njim na seminar slj. sedmice ali da odsad treba plaćati , na ja

U zadnje vrijeme često slušam o ovakvim primjerima. Ljudi u raznoraznim profesijama se izdaju kao neki stručnjaci tj. savjetnici i zaradjuju na taj način novac. Lično poznajem osobu koja se predstavlja kao savjetnik za učenike i studente (fol im može pomoći pri problemima uza učenje, pri orjentaciji za dalji život...) navodi u svojim oglasima završen pedagoški fakultet (a ja lično znam da laže). Ono što je meni najžalosnije, ljudi padaju na ovakve "savjetnike" i bacaju novac u prazno.

Poznajte li slične primjere, ima li kod vas sličnih "gurua" sveznalica kojima je jedini cilj da vas učine sretnim.

[Obrisan profil]

i sta mislis...da li je bolje IMATI srecu ili BITI srecan?

[carobnjak N]

Ma ljudi su uglavnom nesretni samo što je to sramota pokazati im ali mnogi takvi šarlatani tu love u mutnom i levate raju. Eto kako ti kažeš on prikazuje slike sebe kako prima neke nagrade ,kako je lijep ,njegovan itd i on to prikazuje jer podilazi stereotipima mase koje oni imaju o sreći.
Ljudi dakle misle da je sreća stvar ili nešto što dolazi izvana i on im servira tako nešto da bi ih namamio i onda opeljušio.
Ljudi prvo moraju naučiti šta je sreća ,pa ako nas većinu upitaš kad smo bili najsretniji prvo ćemo se sjetiti da je to osjećaj koji dolazi iznutra ,a ne izvana i da uglavnom nije uopšte vezan za neke materijalne predmete. Najviše ljudi kaže da je bio najrahatniji kad je bio dijete , zbog bezbrižnosti i zbog neiskvarenosti srca. Sad smo znači u brigama ....a zašto? Pa uglavnom ,što bi rekao jedan mudri čovjek, jer ljudi stalno ponavljaju kao tespih (brojanica) : "ekonomy,ekonomy,ekonomy" jer im je društvo reklo da što budu više imali da će biti srećniji a to je laž,a vjernici stalno ponavljaju : "Allah,Allah,Allah " ... Ljudi su zbog tih briga oko svog ekonomskog stanja počeli se voditi isključivo razumom ,a srce su potpuno zanemarili ,dok vjernik svaki dan "ispira" svoje srce i što više "razmišlja" srcem. Kako ljudi misle dostići sreću iz djetinjstva kad rade sve pogrešno i samo se udaljuju dok se potpuno ne izgube i ne znadnu više naći put nazad?

hajmo sad svi po euro za ove savjete što vam rekoh

[carobnjak N]

Najjača ljudska emocija koja upravlja ponašanjem prosječnog čovjeka je neosvješten strah od smrti i sopstvene prolaznosti. On se ne može otkloniti skrivanjem. Kao i sve drugo gurnuto u mračne i sjenovite odaje nesvjesnog, on želi van... - ogromna je tjeskoba koju on stvara nijekanjem i ignorisanjem; ali, - popuste kočnice pa ga nemoćan čovjek pusti da ispod maske vremena izmigolji napolje, ali u ruhu koje maska (Ego) može da podnese.

Najčešće manifestacije straha od smrti, na ponašajnom nivou su ambicioznost i neutoljiva glad za uspjehom. Čovjek misli da će ga cijela ta trka spasiti od smrti, ili mu bar osigurati neki trag u ovoj prolaznosti. Život takvog čovjeka je poput ribe koja se koprca u plićaku i samu sebe batina sopstvenim trzajima.

Preteško je čovjeku izmiriti se sa istinom i radije će desetljećima piljiti zadivljen u pjenu koju stvara oko sebe, nego li predahnut, odahnut... i otplivati u more pomirenja i smiraja; a još teže je takvog dozvati u budnost jer, - svaki dah prolaznika koji ga suočavaju sa stvarnošću, samo je doljevak CO2 u prezasićenu vodu u kojoj se guši. Samim tim, vrlo česte popratne emocije i raspoloženja su osjetljivost na kritiku, ljubomora, zavist, mržnja, laži, sklonost suđenju i kontroliranju drugih.

Osim ambicioznosti i jurnjave za onim što bi ga trebalo (po njegovoj sanjivoj zamisli) riješiti prolaznosti, vrlo često je prezentiranje sebe u suprotnosti od onog što on stvarno jeste – čovjek misli da će mu umišljeno zvanje obezbjediti jednu drugu stvarnost. Svijet je prepun umjetnika, naučnika, lidera, pedagoga, psihologa, pravnika... i uloga koje svako nastoji oponašati na pozornici života. Umišljena uloga se često nastoji dokazati obrazovanjem, promocijom ili ''papirima'' koji će osobi dati dokaz o postojanju snova i onome što samo sanja da jeste.

Strah od sopstvene prolaznosti se često ispoljava i kao težnja da se svijet skroji po svojoj mjeri: prigovaranje, negodovanje, kritika, suđenje... Sem toga, vrlo česti su ''mirotvorci'', ''misionari'', ''dobrice'' i ''svetice'' koji su mnogo više uspavani od bilo koje svađalice jer, oni na samo mirniji, slađi ili diskretniji i pasivniji način rade na manipulaciji masom i ubjeđivanju drugih (i sebe) u postojanje neke svoje izmišljene uloge i tačnost svoje ''priče o životu''. Prema tome, svaka kritika (pozitivna ili negativna), ma iz koliko ''čistih'' usta potekla, samo je nesvjesna težnja ''prolazom'' opterećenog čovjeka da svijet i druge prilagodi sebi i svojoj viziji stvarnosti, i ujedno - eho uznemirene duše koja sanja, ušuškana u iluziju sopstvene vizije o životu.

Strah od sopstvene prolaznosti se ispoljava i na brojne druge načine, najviše kroz vezivanje ili ovisnost. Brojne su ovisnosti uspavanog čovjeka: ovisnost o ugledu, pomenu, mišljenju drugih ljudi; ovisnost o drugoj polovini (partner, ljubavnik-ca). Na kraju, za priznati, -strah od prolaznosti i smrti je nepresušna tema, baš kao i život... Priznati ga i osvijestiti, znači pobijediti ga i pružiti ruku životu. Ignoriranjem i negiranjem duboko ukorijenjog straha od sopstvene prolaznosti i smrti, svaki čovjek se okreće i od života i od sopstvene stvarnosti.

Senada Brčaninović

[Julia-Klara]

Hmmm...
Prvo trebamo biti svjesni SVOJE definicije srece pa tek onda nastavti razgovor. Ovo o cemu si tipisala i navela prijmer je tacno ono sto nam mediji i drustvo svakodnevno prezentiraju. Uspjeh je imati pare, biti lijep, zgodan, imati dobre koke oko sebe, izbjeljene zube, nakvarcanu kozu... Mozda to da neke ljude i jest sreca, mozda je to uspjeh,ali ne za svakoga.
Sve u zivotu je individualno pa tako i materijalne stvari. neko zzeli vise, neko manje, i to je meni ok, dokle god je covjek svjestan da u velikoj mjeri sam ostvaruje svoje snove. Dokle god sjedis i nista ne radis neces ni imati (ovdje ne mislim smao na novac). Ako ne uzmes knjigu i pocnes uciti neces ni znati. Vrlo jednostavno.
Predstavljanje nekog materijalnog bogatsva kao jedinog relevantnog,i jedinog pozeljnog je po meni jako lose,ali mozda iz cinjenice da nismo svi odrastali na isti nacin i u istim uslovima. Neko ko je imao cijeli zivot ono sto pozeli naravno da ce stremiti vecemu vecem od nas koji smo naucili svaku sitnicu kupiti za svoj zaradjeni novac , ne uzimati sa tatine kamare.
Meni sreca nije "para puna vreca", postoje druge stvari koje su mi bitnije. Telefonski poziv, i kad mi djevojcica od dvije godine kaze "bizo dodji", i kad mi recituje pjesmice,kaze da je pozeljela, majcin/sestrin.ocev glas, pogled, zajednicka kafa, ali i moja mogucnost da im pomognem kad je tesko, e to je sreca. Novac je nuzno zlo,ali sto ga vise imas prokletiji si, i ne, ne moze kupiti srecu.
Ako nisi sretan sa Twingom, neces biti ni sa Ferarijem

[silence]

i sta mislis...da li je bolje IMATI srecu ili BITI srecan?

Odavno nisam čula bolje pitanje?

Nad ovim se mora dobro zamisliti.
Imati sreću, ne znači uvjek i biti sretan. Sve je individualno i sve zavisi od toga šta pojedinca čini sretnim.

Velika je sreća biti sretan sa onim što imamo. Sreća je biti nezadovoljan i ambiciozno težiti ka boljem, ali u svemu tome treba osjećati sreću.

Odgovor na pitanje:

Bolje je biti sretan....

[Krokodil Behko]

Odavno nisam čula bolje pitanje?

U mojoj mahali, ta je misterija, davno riješena.
Čak je oformljena i izreka pa tako da je to gotova stvar.

"Rodi me majko sretnog, pa me baci na djubre"

[silence]

Odavno nisam čula bolje pitanje?

U mojoj mahali, ta je misterija, davno riješena.
Čak je oformljena i izreka pa tako da je to gotova stvar.

"Rodi me majko sretnog, pa me baci na djubre"

Znači: BITI SRETAN

Čitala sam da je sreća u genu i da se prenosi sa koljena na koljeno... a može se i bez čitanja potvrditi u mnogim primjerima.

[mrki62]

Ima i ona ; kako nam samo malo nedostaje da budemo sretni a to malo nam uvijek nedostaje

[Dust]

Ima i ona ; kako nam samo malo nedostaje da budemo sretni a to malo nam uvijek nedostaje

Vrlo dobro receno!

[Zagorka]

To mrkijeva zena stalno govori,da joj malo fali da bude zadovolj(e)na,ili ti sretna

[mrki62]

To mrkijeva zena stalno govori,da joj malo fali da bude zadovolj(e)na,ili ti sretna

Pa zato to ja znam napamet

[Zagorka]

To mrkijeva zena stalno govori,da joj malo fali da bude zadovolj(e)na,ili ti sretna

Pa zato to ja znam napamet

Produzi ga majku mu,nemoj da joj fali

[mrki62]

Produzi ga majku mu,nemoj da joj fali

Ja sam egoista, ne zamaram se kome šta fali

[Zagorka]

Produzi ga majku mu,nemoj da joj fali

Ja sam egoista, ne zamaram se kome šta fali

Ma najzad,ima komsiluka pa neka se snadje,ih,k'o da joj ti sam moras sve nadomjestiti

[mrki62]

Ma najzad,ima komsiluka pa neka se snadje,ih,k'o da joj ti sam moras sve nadomjestiti

Zato ja i cijenim susjede a i poštare

[Zagorka]

Bice da su to strucnjaci koji znaju tajne sretnog zivota

[silence]

Nauka kaže da je sreća jeftinija nego što to mi mislimo:

Sreća je jeftinija nego što se misli


Pakovanje ukusne čokolade, opuštanje u toploj kadi, poslijepodnevno drijemanje i lagana šetnja parkom. To su stvari koje nas po najnovijim istraživanjima provedenim na Sveučilištu u Nottinghamu čine najsretnijima. U studiji provedenoj uz financiranje tamošnje lutrije ustanovljeno je da jednostavne svakodnevne stvari najpozitivnije utječu na podizanje „nivoa sreće“ kod ljudi.

Tom prilikom su znanstvenici istovremeno testirali dvije grupe ispitanika – jednu sastavljenu od dobitnika u igrama na sreću i drugu sastavljenu od običnih ljudi. Nakon ispunjavanja detaljnih upitnika koji su sadržavali pitanja o svim mogućim aspektima života, svi su bili iznenađeni rezultatima koji su bili jednaki kod obje testirane grupe. Suprotno od svih postojećih pretpostavki, ljudi koji su osvojili velike iznose prilikom igranja igara na sreću nisu kao nešto važno doživljavali luksuzne automobile, dijamantni nakit ili ogromne kuće.

Svi oni odreda sreću su povezali uz slušanje glazbe, čitanje knjiga i ispijanje omiljenih vina. Uzrok za takav način doživljavanja sreće je izloženost svakodnevnim stresovima koji su postali konstantom modernog života. Nakon uobičajenih porcija adrenalina koje dobivaju kroz svoj posao i učestvovanje u prometu, ljudi imaju ogromnu potrebu doživjeti malo mira i opuštanja izvan sve te ludnice koja ih inače okružuje. Pri tome im puno veće veselje predstavljaju jeftinije aktivnosti koje su im uvijek dostupne, poput tople kade ili lagane šetnje, nego one koje uključuju kupovinu skupih predmeta po trgovinama.

Odlazak u shopping možda može biti jednokratna terapija za navalu depresije ali nikako i trajno rješenje za besmisao egzistencije unutar potrošačkog društva. Ljetovanja u egzotičnim krajevima ili kupovina skupe audio opreme je nešto što se događa jednokratno i nakon toga opet nema ništa, dok se popodnevni drijemež ili čitanje dobre knjige može prakticirati kad god vam padne na pamet.

[/i]

[Ideja]

i sta mislis...da li je bolje IMATI srecu ili BITI srecan?

pa uzalud imaš sreću ako je nisi svjestan. kao što Julia reče ako nismo sretni s Twingom - nismo ni s Ferarijem. Meni često padnu na pamet neke stvari iz ratnih dana kada me je neka (banalna) sitnica znala usrećiti ili čak izazvati val oduševljenja. Često se upitam da li sam tada bila sretnija nego što sam sada.

[Biba]

Morena je odlicno postvila pitanje...Bolje je BITI SRETAN...ali najbolje je i imati srece i bitibsretan, samo to je rijetkost...Ima ljudi koji imaju srece ali nisu sretni...Danasnji psiholozi i potrosacko drustvo su iskrivili definiciju srece...kao zbraoj ugodnih dogadjaja...ali to nije definicija srece....i nema svaki covjek svoju drukciju definicijubsrece...ili jesi ili nisi sretan...