Jos uvijek ne pijem

Jos uvijek se kad popijem crvene obrazi,i to ce uvijek ostati tako.
Al' sto ne volim naporne pijance, boze dragi! One koji dave pricom, sto najpametniji i najglasniji kad popiju. Prijatelj mi je bio takav, pa recimo da je bio i verbalno puno agresivniji i jako glasan, a ja ne podnosim kad neko bezze galami. 1-2 puta izasla s njim ka dje pijan, i nikad vise. Sjecam se jednom, bio neki rodjendan prije par godina, dosao i on. Nije bilo nase neko drustvo,ali se poznajemo svi,jel. Tip koji je slavio rodjendan listio casu za casom,a j amu pjevala "nauho", covjek se ubijao kako jevam

od tad bjezim kad vidim da pije u blizini, jer ako me ufati ode mast u propast... Elem taj prijatelj dosao, poceo i on pijuckati, da bi do kraja veceri bio mortus, vjesa se o mene, "ti si mi ko sestra", i slicne nebuloze.Hajd... Dolazimo pred jedan klub, a meni se kosa na glavi dize od "redara" pred vratima, i onda stojis i cekas hoc eli se gospodin smilovati,i pustiti nekoga unutra. Ko u filmovima...Okrenem se da idem kuci ovaj me moli da ostanem jos malo,j asam mu najbolji drug, s njima nema sta da prica...I ja, budala, iako ga znam, ostanem

Cim smo sisli dole on se krikucio njakim cehinjama, mene i ne vidi, a ja se pokupim i klis kuci... Sutradan me zove, i ne zna da sam bila s njim u klubu, ali je jednu od cehinja pokupio...
Za razliku od njega moj tata pije ko gospodin...napije se, i legne spavat
