(:
... nase poznanstvo je poteklo preko foruma.
Tad, kad jos nisam znala da zivimo u istom gradu, ta cura li, zena li, svakodnevno me znala nasmijati do suza jer je imala specifican nacin humora, sjecam se, cesto se beeebila kao "moja mama ne da mi ovo, ne da ono", koristeci odgovarajuce smajlije gdje placeeeeee kao ovaj
Da, rado je koristila smajlije, kao i ja.
Vecinu clanova tog foruma cinile su osobe rodjene u istom mjestu, podaleko od mog mjesta rodjenja, svi su se takoreci uzajamno poznavali, tako da sam se ja spocetka osjecala kao padobranac. Prihvacena sam dobro, no, vremenom sam uocila raznorazne klanove i strujanja, a ja se nijednome nisam priklonila. Bila sam i ostala svoja. Mahom su imali vlastitu sliku za avatar, pa admin tog sajta rece da bi bilo lijepo od mene da i ja postavim svoju, sto i ucinih.
Elem, znam da smo taj dan privatisale; rece da ce, da joj se ne omrska, odmah, gaseci comp poci u jedan poznati prodajni centar (koji je njoj podaleko, a blize mojoj opcini veli, haj' i ti dodji, bona xD
Ma skroz zaboravivsi da je ona pomenula bas taj centar, igrom slucaja sam se, nakon obilaska dviju prodavnica nasla pred tim centrom, i tek tad je se sjetih, al od naseg piskaranja su prosli sati i sati. Mislim se, ma ta ako je i bila tu, sad bi vec mogla biti na putu kuci, kasno je poslijepodne.
Ulazim u prvu prodavnicu; taj centar inace i posjecujem uglavnom zbog nje. I dok onako jos neodredjeno gledam, misleci se dal da podjem na odjel konfekcije ili Jeans-a, paznju mi privuce sivomaslinasta jeans jakna na lutki; divim se jos jakni znajuci da cu sad u traganje za mojim brojem ... da poglednem gdje li su jakne, tek da okrznuh pogledom zenski pogled usmjeren ka mom. Toliko kratko to bjese, kao dok trepnes ne vidis to sto se vidjelo pred treptaj.
Ma mozda mi se ucinilo, pomislih. Al onaj crv ne da mira, ma moram opet pogledati ka toj polici ... oh, pa to bi mogla biti ona. Ali, da je ona zar mi se ne bi javila; sto bi se krila?
hm ... stala ja, vec odmaknuta od jakne. Stala i ni u sto ne gledam do u tom pravcu, tu policu.
heh - izviri ona ... izviri i opet zamace munjevitom brzinom, kao mala djeca kad se poigravaju.
"E cekaj, mala", mislim u sebi " tuJ smo, dakle"
Prilazim na dva koraka od nje, skrivene iza police s nekim maicama ... ona izviri, pa nestane, pa izviri, pa nestane ... a ja stala onako, ne bih pomakla ni korak vise
stojim k'o serif i cekam hahaha
Skonta ona, krajnje je vrijeme da se otrese te stidljivosti, polako, kao puz se priblizavala, a crvena u licu k'o paprika
Pozdravimo se sa "Heej" (upoznamo se hahahaha
), zagrlimo se i iscmacemo
onda je uslijedio obostran smijeh. Mislim da sam ja bila glasnija, tim vise sto njeno crvenilo s lica nije jenjavalo
nastavak mozda nekom drugom prilikom xD
reko':"uh, bi' 
"
