Julia-Klarina Galerija

[gejsha]

Jao boje..kod nas uvijek budu blijedoroze i bijele..nikada nisam vidjela takve tratinčice.

[tetovirane_ruke]

nije loše Julija, čak štaviše dobro je.....
veoma lijep fotografski prikaz cvijeća, zelenih listova i flore generalno....
al...
daj nam malo tih Čehinja, ne nekih glamuroznih, nego običnih Čehinja, mlađih , starijih i milfuša...
da vidimo jesu li čemu....
ono...kao....slikaš nešto drugo a one su u stvari glavna meta...
možeš ti to ....

[Julia-Klara]

nije loše Julija, čak štaviše dobro je.....
veoma lijep fotografski prikaz cvijeća, zelenih listova i flore generalno....
al...
daj nam malo tih Čehinja, ne nekih glamuroznih, nego običnih Čehinja, mlađih , starijih i milfuša...
da vidimo jesu li čemu....
ono...kao....slikaš nešto drugo a one su u stvari glavna meta...
možeš ti to ....

ja slikam samo ono sto MENE fascinira Cehinje to sigurno nisu,ali nije ti losa ideja... napraviti album koji se zove "Cehinje" ... samo sto ne mogu prenijeti njihov miris na sliku,posto se bas ne vole kupati, i svaka druga smrdi na mjesavinu alkohola,znoja,i drugih tjelesnij izlucevina... hoces jos o Cehinjama?

necu kvariti svoju temu, a tebi hvala na lijepim rijecima

[Ideja]

Dašak proljeća i kod Julie... Lijepe slike

[Heidi]

vrijeme je za nove fotkice... evo prvo par iz grada

jutarnja kafica


u ovom kaficu


reklama za PEZ

donesi sve zalihe bitter lemona

[Julia-Klara]

:Heidi HAHAHAHHAHAHAHAHHAHAHAHAHAHAHHAHAHAHAHAHHAHA

i ponesi bogati kofu leda

[Julia-Klara]

Kada sam otvarala ovu temu na pameti su mi bile samo klasicne fotke.Medjutim, ja ovakva kakva jesam, fotografijom se ne bavim stalno, nego samo kad mi "naleti", a ljeti mi bas i nece naletjeti obzirom da ne volim previse svjetlosti i sunca. Moj glavni hobi je pisanje. Nekad je bilo puno intenzivnije , a sada nekad samo dodje inspiracija, ali vrlo rijetka. Da sam mogla zapisati sve ono sto mi je prolazilo kroz glavu dok sam stojala ispod strehe u narednoj pricici bilo bi super, ali kada se izgubi momenat nista ga vis enemoze povratiti. Ipak je ostalo nesto u tintari, pa sklepah ovo po povratku kuci.
I da, fotografije...Ovo jeste moja galerija, ali osim kalsicnih nudim vam i ove,nazvala sam ih "MENTALNE FOTKE"... Ako vam se da citajte,a ako ne onda i nemojte.

[Julia-Klara]

MENTALNA FOTKA 1

Znala sam da ce pasti. Po mirisu sam znala,a opet nisam ponijela kisobran.
Vec par dana imam osjecaj kao da kisa pada u meni, unutra. Natapa mi dusu nekim sitnim detaljima, crta proslost njeznim bojama, da slucajno ne zaboravim da sam ziva. Evo stojim pod strehom ispred nekih velikih, drvenih,zutih vrata, slusam uzurbane motore auta od kojih ne cujem najljepsu pjesmu prirode-kisu! Moj penzionerski ceker na tockove je sa mnom. Prati me kao vjerni pas, i smireno ceka kraj mene. Sta cekamo? Stvarno, sta cekamo? Nebo je sivo, bijeli oblaci usporeno plutaju njime bez zurbe. Nece stati. A ja i penzionersi ceker sa tockovima cekamo.Pored nas mili potocic kisnice iz obliznjeg oluka i otice
nizbrdo. Onda je sve utihnulo...Nema vise auta, ni brundanja. Ne vidim krupne kapljice ispred upaljenih farova.Samo je cujem. Ja i kisa. I moj penzionerski ceker sa tockovima, naravno. Zatvaram oci, i slusam. Ponovo sam gdje volim, ponovo me svaki drhtaj obliznjeg saksijskog cvijeca vraca u ljubav, u dom. Miris vrelog asfalta pomijesanog sa kisom upijam u nosnice, kao da mi je to posljednje sto cu ikad vise pomirisati. Pomislili bi ljudi da sam luda, smijem se, ispod strehe, a samo ja znam koliko mogu
iznervirati sestru u ovakvim situacijama izuvanjem sandala i papuca, i tapkajuci bosa pored nje, ne zaobilazeci ni jednu baricu.
"Boze,JK, pa skoro ti je 40 godina a ponasas se kao dijete. Ne sramoti me, obuj se, molim te!" Nikad je ovo dijete nije poslusalo. Dijete koji voli kisu, i setnje bosonogo, dok mi kamencici golicaju stopala mokra od svake bare i milion kapljica koje me miluju. Ne dam djetetu u sebi da odraste, jer kada ga vise ne bude nece biti ni mene ovakve.
Iz sanjarenja me prenu auto zaustavljen tik ispred mog skrovista. "Pani...", dalje ne znam napisati sta mi je rekao, ali sam razumjela da me zeli povesti.Moj prvi komsija, cikica od nekih 70ak godina.
I sad, prije no sto vi bezobraznici, bilo sta drugo pomislite, reci cu vam da sam sasvim sigurna da me nije povezao radi mene,
nego radi mog penzionerskog cekera sa tockovima. Razumjeli su se bez rijeci.

[Krokodil Behko]

Lijep tekst JK

Vec par dana imam osjecaj kao da kisa pada u meni, unutra. Natapa mi dusu nekim sitnim detaljima, crta proslost njeznim bojama, da slucajno ne zaboravim da sam ziva

I u meni, katkad pada kiša. Samo što ne boji prošlost nježnim bojama, nego upravo
takve boje sapira i odnosi nekuda. Ponekad potrčim za njom ali je nikada nr sustignem. Samo u daljini, na istoj daljini, trčao li trčao, vidim te boje. Pitam se, da li je kiša od mojih uspomena, napravila dugu? I sve ostane sivo. Boje žive, samo na horizontima.

[Julia-Klara]

moje boje su u meni, moj svijet ja bojim bojama, jer da gledam ocima drugih bio bi siv

[Krokodil Behko]

Znači i ti čekaš slikara duge?

[STrendzer]

moje boje su u meni, moj svijet ja bojim bojama, jer da gledam ocima drugih bio bi siv

bravo!...fino si to rekla..

[Julia-Klara]

Znači i ti čekaš slikara duge?

ja ne cekam nista, to je valjda moj problem ili nije

[Krokodil Behko]

Znači i ti čekaš slikara duge?

ja ne cekam nista, to je valjda moj problem ili nije

Pa jeste ali on će doći. Njegove boje, oduvijek su u tebi.

[Julia-Klara]

[Krokodil Behko]

Ih.. Pa predraga Julija, ja sam to davno opjevao.
Ležah ti ja, na bolničkom krevetu, na samrti.
Nekih pola sata nakon što sam se vratio sa spoja iz BBI. (istina)
Ni olovke ne imah a pjesmu napisah.. U minuti..



Tvoj neduzni pogled,
Hrabro je stajao,
Na ivici ambisa u kojem,
Moje misli,
Cine plameni vir.
I gledah te..
Veceras..
Netaknute duse,sanjas..
Kisa pere tragove svijeta.
Sanjas slikara duge.
Njegove boje,
Oduvijek su u tebi.
Ti znas ko je on.
Taj pramen kraj tvojih usana,
On ce ljubiti..
Boje na nebu..
Bice odgovor..

[Julia-Klara]

Behko ! Ja ne pamtim svoje pjesme,ali neke imam zapisane...One koje su nastale davno su zapaljene, pa valjda i ja s njima izgorjela, i moja inspiracija...Ovo sve naleti nekako, kao proz prasinu, nazire se malo...Ali nista je to , kako je nekad bilo!

[Krokodil Behko]

Behko ! Ja ne pamtim svoje pjesme,ali neke imam zapisane...One koje su nastale davno su zapaljene, pa valjda i ja s njima izgorjela, i moja inspiracija...Ovo sve naleti nekako, kao proz prasinu, nazire se malo...Ali nista je to , kako je nekad bilo!

Ma ne treba ti inspiracija. Kad ti padne neka lijepo izgradjena misao
na pamet, oko nje, sagradi par stihova i krene to samo.
Hvala na komplimentu

[Julia-Klara]

Nisam ono sto mislis
samo se zarazno smijem,
i znam sakriti tugu bolje od ostalih,
stisnuti zube jace od njih.
Nisam ono sto vidis,
maske su tu da sakriju bore
sto zivot ih stvori na licu
sarajuci godinama bez milosti.
Nisam ono sto sanjas,
ja letim visoko
a tvoje ruke nisu dovoljno jake
da obuzdaju dusu vjetra.

[Julia-Klara]

Ti trazis mir a ja ga nemam,
lutam od svijeta do svijeta
rasirenih krila poput ptice
trazeci ljepsu granu
da gnijezdo svijem.
Ti trazis dodir
a moj je nemiran,
bjezi poput leptira kad mu se priblizis
da mu ne povrijedis krila,
sklanja u svoj cvijet i smao te mami.
Ti trazis smiraj, a ja se budim
iznova svakog sata
zeljna tvog mira,tvog dodira i
tvoga smiraja.
Pokori me.