Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

[Tea-@]

Pjesnikinji

Pišem pjesmu,
za stolom papir i cigarete,...
pepeljara puna,
papir prazan
stihova nemam,
jer pjesnikinjo pišem Tebi.

Pišem Tebi!
pjesnikinjo koju ne vidim.
Pišem Tebi!
pjesnikinjo koju ne poznam:

Pišem Tebi!
pjesnikinjo zlatna pera.

Stihovi Tvoji dušu čare,
pjesmom slavujeva pjeva.

Što stapa se lahorom
strasnog maestrala,
od početka, do samoga kraja.

Ivo Kordić


Pjesma je posvećena mladoj autorici Senadi Brčaninović.

[Tea-@]

"Četrdeset mi je godina, ružno doba:
čovjek je još mlad da bi imao želja
a već star da ih ostvaruje.

Šteta što nemam deset godina više
pa bi me starost čuvala od pobuna
ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno.

Jer trideset godina je mladost, to sad mislim,
kad sam se nepovratno udaljio od nje,
mladost koja se ničega ne boji, pa ni same sebe."

-Meša Selimović

[Tea-@]

''Džinovske zvezde samuju
Na ivicama svemira.
Sitne i zbunjene
Sabijaju se u galaksije.
...
Seme sekvoje bira čistine
Sa mnogo sunca, uragana i vazduha.
Seme paprati zavlači se u prašume.

Orao nikad nije imao potrebu
da se upozna
sa nekim drugim orlom.
Mravi su izmislili narode.'' M. Antić

[Tea-@]

Ja nisam ja,
jasam ona
koja hoda pored mene,
a ne vidim ju;
koju katkad vidim,
i koju katkad zaboravljam.
Ta koja šuti, spokojna,kada govorim,
ta koja oprašta,blaga,kada mrzim,
ta koja šeće tamo gdje me nema,
ta koja će ostati kada umrem.

-Juan Ramo.

[Tea-@]

''Oni koji imaju svet, neka misle šta će s njim;
Mi imamo samo reči
i divno smo se snašli u toj nemaštini.'' - B.Miljković

[Tea-@]

Ushit /Vesna Parun/

Tvoje su oči za me
lisnata topla streha.
Našla sam biser-kamenu
školjci tvog osmjeha.

U grlu mi je srce,
u srcu mi je ptica.
Sva sam zvučno zrnce
bistra večernjica.

[Cici]

Zvijezde u visini

Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
on mnogo traži, i on mnogo sluti,
i svoju ljubav (kao parče kruva
za gladne zube) on brižljivo čuva
za zvijezde u visini
za srca u daljini.

Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
i o pitaru povrh trošne grede,
i o ljepoti naše svijetle bijede,
i u zar dana i u plavet noći
snim: ja ću doći, ja ću doći.

Tin Ujevic

[Cici]

OVDJE i DANAS

Ne pišem o tuzi
milo moje,
što me tuge more.
A o onome što je sreća
za ovozemaljskog čovjeka,
mudar ne piše
jer uspavljuje
i oči zbog nje slijepe…

I niko, znaj,
pero ne lomi
dok u medvjeđim snima
po jadnoj zemljici hodi.

Pišem ti…
dušo moja,
ovako… rijetko,
kad me nađe tišina
nasmijana i budna…
negdje između
jučerašnjih i sutrašnjih,
sličnih il’ istih sanja.

I sjećam se…

Ne tugujem…
već samo sjetim se snova,
o životu što ne prolazi…
al’ mi prođe,
o smrti koja ne dolazi
al’ po najmilije meni
ona ipak dođe…
I sjećam se behara
koji miriše…
na rajsku baštu
i vječit bi u njenoj kosi,
a vidjeh tek poslije
da ga vjetar
na sve strane nosi…

I sjećam se snova
o gradu gdje ne bi rata
u zemlji sloge i mira,
a poruši i njih olujan vjetar
što samo u jednom danu
ugasi stotinu mladih života.

Valjda i tad bijah budna…
jer ni plakah nit se smijah
kad nam na dženazi i sprovodu
svatovske maramice stavljaše…
”Običaj je to…”,
tako nama djeci samo rekoše,
da u svatovskoj i tihoj povorci
zagrćemo u zemlju sve one
što prerano iz snova odoše,
a bili su neuprljani grijehom,
k’o mirisne a još neiscvale ruže.

I sjećam se…
Sjećam se snova
o dobroti nekih
ljudskih stvorova,
a i sad kažem:
”Hvala… mili moji
što ste mi zmiju
u njedrima pokazali,
i na vrijeme mene
iz snova izbudili.”

I sjećam se… (…)

Ali ne pišem o tuzi
milo moje,
što me tuge more.
Pišem ti…
dušo moja,
kad me rijetko nađe tišina
ovako nasmijana
i budna…
između jučerašnjih i sutrašnjih,
sličnih il’ istih sanja.

Tugom samo
ponekad,
osvijetlim
i tebi i sebi…
za sve nas,
ljepotu od trenutka
koji je prerijedak…
a zove se

OVDJE i DANAS.

Senada Brcaninovic

[Tea-@]

Starinski mirisi

Naša soba miriše po tamjanu,
po starom vinu,
I svijeća plače suzama bijelim.
Krevet se naseli pun zrikavaca
Od poljubaca koje s tobom dijelim.
Kroz modre zastore
Slute se obrisi tijela što gore.

Enes Kišević

[Tea-@]

LAGANO UMIRE

Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne cita,
onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaca pomoc.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika,
postavljajuci si svaki dan ista ogranicenja,onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usudjuje odjenuti u novu boju,
onaj koji ne prica sa ljudima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti i njenog vrela emocija;
onih koje daju sjaj u ocima i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja svoj život kada nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreci svoje sigurnosti radi nesigurnosti, i koji ne ide za svojim snovima;
onaj koji si nece dozvoliti, niti jednom u svom životu, da pobjegne od smislenih savjeta.......
Živi danas, ucini danas, riskiraj danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan!


Pablo Neruda

[Tea-@]

JA NIJESAM SANJAR

Ja nijesam sanjar, što u tihoj noći
Po moru blijede mjesečine pliva,
Hreleći carstvu svjetlosti i moći,
Na svilenom mehkom oblačju da sniva
Ružične sanke pramaljetne sreće,
Kad slavuj pjeva i kad cvate cvijeće.

Ja nijesam sanjar, na sunčanom traku
Što zida sebi dvore od biljura;
Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku
Na lednom krilu silna vitla bura
Ko svehli listak sa tanane grane,
U mutnu jesen kad na zemlju pane.

O davno, davno otrova mi grudi
Cinička zbilja zemaljskog života,
Davno me udes rastavio hudi
Od mojih milih; ah, ja sam sirota!
Gle, moje lice - to je mrtva knjiga,
A slova su joj - nevolja i briga!

Ništa mi babo ostavio nije,
U hladu da mi medom život sladi;
Tužni se pjesnik sam na sebi grije
I poput mrava radi, radi, radi,
Trošeći krvcu - snagu svoga duha,
Da steče samo tvrdu koru kruha.

Ja nijesam sanjar, na sunčanom traku
Što zida sebi dvore od biljura;
Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku
Na ledenom krilu silna vitla bura
Ko svehli listak sa tanane grane,
U mutnu jesen kad na zemlju pane.

Musa Ćazim ćatić

[Tea-@]

Naučih se…

Naučih se
čekanju
i samo ovlaš
doticanju
pijeska
što klizi
niz lijevak
života

Naučih se
čekanju…

U čekanju
predugom
sebi – sebe
drugačiju
rodih

Senada Brčaninović

[Tea-@]

Prve pahulje snijega

Volio bih noćas…
da si uz mene,
dok koračam ulicama
neznanog mi grada,
pod svjetlima se vučem
željan… tvoje topline.

Volio bih noćas…
da si uz mene.

U kosu mi slijeću
prve pahulje bijele,
a tebe, mila, nigdje…
da ispod mog kaputa
skriješ svoje ruke…
i ozeblo bilo duše moje
samo na tren vratiš
među ove…
ovdje,
što žive.

Ulicom mi duša luta,
a vidim… upalila se svjetla
k’o u onim našim snima,
i slutim, tamo… večera,
za stolom sjede on i ona,
i njihovo maleno dijete
i čuje se tiho pucketanje,
neugasle vatre ljubavi
iz kamina obližnjeg.

Volio bih noćas…
da si uz mene,
pod svjetlima se vučem
željan topline tvoje…
željan svega što u onome iza…
s tobom ova duša imala je.

Volio bih noćas…
da si uz mene.

U kosu mi slijeću
prve pahulje bijele,
a tebe, mila, nigdje…
da ispod mog kaputa
skriješ svoje ruke…
i ozeblo bilo duše moje
samo na tren vratiš
među ove…
ovdje,

što naše sne žive.

Volio bih noćas…
da si uz mene.

Senada Brčaninović

(ista pjesma na video-zapisu:

[Tea-@]

PONEKAD TE SRETNEM

Ponekad te sretnem
i tada mi biva
kao mrtvac kad bi...
sreo sebe živa.

Ponekad te sretnem
tad si bila glavna
pa ti se osmjehnem
moja srećo davna.

Ponekad te sretnem
i poželim na čas
da si ona rijeka
da sam onaj alas.

Ponekad te sretnem
i stao bih – ali
strah me na ulici
da bi zaplakala.

Ponekad te sretnem
i nije mi krivo
što zaboli srce
i duša – sve živo.

Ponekad te sretnem
i prođemo tako
jedno pored drugog
reklo bi se lako.

Ponekad te sretnem
i baš tako biva
kao da mrtvac
sretne sebe živa!

Boro Kapetanić

[Cici]

[media]kA1m3KFfTjM&feature=related[/media]

[Cici]

[media]X82sX3cY5rY&feature=related[/media]

[Amazonka]

Kada volim...
Volim tiho...
Najtiše...
Nježno...
Najnježnije...
Osjećajno..
Najosjećajnije...
Predano...
Toliko da se i beskrajni Kosmos okreće u mom davanju sebe, tebi...
A kada bih...
Ma, nije bitno...
Ono što bih voljela, je da budem...
Sa tobom...

[Cici]

[media]4bYOfcJn8yc&feature=related[/media]

[merylin]

Pablo Neruda

ZNAT ĆEŠ

Znat ćeš da te ne volim i da te volim,
jer živjet je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.

Volim te da bih te počeo voljeti,
da bih ponovo počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.

Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.

Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim.

[odysseus]

Arsen Dedic - Sve te vodilo k meni
Sve te vodilo k meni, iz daljine iz mraka,
sve te vodilo k meni vec od prvih koraka.
Mada nista nisi rekla ja sam znao, ja sam znao
iz tih kretnji porijekla sve je isto, sve je "kao".
Sve te vodilo k meni, sve sto rode samoce,
mala primorska mjesta, isti pisci i ploce.
Kad te baci kao ladju nocni val do moga praga,
nije bilo tesko znati da mi moras biti draga,
da mi moras biti draga...
Sve te vodilo k meni; tvoje oci i usta,
tvoje ljubavi mrtve, moja losa iskustva.
Mi smo bili na pocetku istim vinom opijeni,
i kad si isla krivim putem, sve te vodilo k meni.
Sve te vodilo k meni...
Mi smo bili na pocetku istim vinom opijeni
i kad si isla krivim putem, sve te vodilo k meni.