Maja wrote:komsija wrote:Mnoge osobe kazu ja ne bih ovo ili ono i tako pomalo kake a kada bi morali drugacije bi zborili
Lahko je tudjim qurcem gloginje mlatiti
Zna se zbog cega je vecina raje otisla iz BiH i zaista mi je smijesno kada neki likovi kazu da oni nikada ne bi napustili BiH pa tako oni koji su je napustili ispadaju kao izdajnici
Joj koja pusiona, stvarno su se neki napusili trave zvane ludara
otkud ti znaš šta se krije u tuđoj glavi?
boli me briga jesi li ti i ostali izdajnici. uopće se ne opterećujem time.
ali JA ne bih otišla vani NIKAD. ni da opet počne rat NE BIH.
ne iz razloga što mislim da to rade izdajice, a i ne smatram se većim patriotom od vas što ste otišli... ali meni je od novca draža moja hercegovina. kao što sam jednom napisala
rađe ću živjeti ovdje s 500km nego "tamo" s 5 000
a ti pričaj šta hoćeš
Majo, nemoj misliti da svojim komentarima želim braniti dijasporu, potpuno razumijem osjećaj koji je u tebi duboko usadjen. @Komšija se presirovo izražava možda zato što na taj način biva često napadnut od onih koji žive u Bosni.
Zamisli sad da se svi mi koji smo otišli za vrijeme i poslije rata vratimo odjednom u Bosnu- koje bi rasulo i siromaštvo nastalo Vjeruj mi, savršeno bi bilo da sam ja imala tih 500 km, ali nisam ni 200. A takvi su većina onih koji su otišli. Ne mislim da je njih vodila pohlepa za novcem, nego čisto preživljavanje. I nisu to sad neki novci šta naš narod zaradjuje, dovoljno je da dostojno žive. Druga je stvar što mnoge povede pohlepa pa žive u 20 kvadrata da bi štedili i kupili neki dobar auto i folirali se kad dodju na odmor.
Veoma rado čitam kada pišeš o dešavanjima u svojoj porodici, način na koji živiš...i nerijetko mi suze krenu, jer to što ti pišeš sam i ja nekad imala, toplinu doma, drage ljude oko sebe i jednostavno normalan život. Ali kada nastupi rasulo u porodici i kada
nemaš više od čega da živiš-to su zaista teški trenuci i teške odluke se tada donose. Ja sam se dugo otimala, tražila izlaz na sve moguće strane ali nisam uspjela. Kada sam krenula plakala sam čitavim putem, danima i danima i nebrojeno puta spakovala kofere da se vratim. Kao što sam već rekla, ne osjećam da sam dio dijaspore iako sam preko grane. Zašto? Kontam, mora jednom doći trenutak kad ću se vratiti, au dijaspori su oni koji tamo misle i ostati.
Nemojmo zaboraviti da smo mi svi jedan narod i bespotrebno je da se prepiremo. Znam ja da dijasporci često iritiraju svojim izljevima patriotizma kad su na odmoru u Bosni, ali oni nisu ni manje ni više patrioti od onih koji žive u Bosni. Stvar je u tome da jedni drugima idu na živce i onda dolazi do pretjerivanja.
"Jer, bez imalo sumnje, drvo za moj tabut raste. I platno posmrtno, moje, neko negdje tka... "