Citiraj

[Femea]

"Oprosti što ti nisam rekao da se namjeravam vratiti kući, Monty, ali sigurno
razumiješ zašto sam to zadržao za sebe.Nadam se da moji postupci neće zauvijek pokvariti tvoju karijeru.
Previše si fin čovjek da bi radio ovakav posao.Uživao sam u našem druženju, pogotovo u šahu.
Zbog tebe je London bio gotovo podnošljiv."

Daniel Silva/PREBJEG

44

[medvjed23]

ja sam bil kako vi sada jeste
a vi ćete biti kako sada jesam ja

Dizdar, Kameni spavač

70

[Femea]

Lice je zbog smole izgledalo mokro.
Stvrdnute kapi smole u onome što su nekad bile oči, ličile su na suze.


Viktor Igo/Čovjek koji se smije


71

[lejlamo]

Pokušavah ovdje pronaći prave riječi o Riječi
Okušavah podobnu sliku naći za riječ čovjeka
Riječ o onome svemu što nas oko nas
od iskoni tišti i što nas
Čeka

KAMENI SPAVAČ, M. Dizdar

72.

[medvjed23]

»Zar nemate nikakve nade i živite li u ubeđenju da ćete potpuno umreti?« »Da«, odgovorih. Na to obori glavu i ponovo sede. Reče mi da me žali. Smatra da to čovek ne može podneti. Osetih samo da mi postaje dosadan.

Kami, Stranac

73

[lejlamo]

"Visok, žut i usukan, crna, oštra pogleda, tankih, kao slepljenih usana, on žmirka na septembarskom suncu lepog dana i jedini ne odstupa od svog ranijeg mišljenja. Jer, ima u jednim ljudima bezrazložnih mržnja i zavisti koje su veće i jače od svega što drugi ljudi mogu da stvore i izmisle."
NA DRINI ĆUPRIJA, I. Andrić

74.

[medvjed23]

...trula je to gomila gnjilog i ranjavog mesa što u šarenim krpama zamotana podmuklo šuti i na kiši čeka brašno i petrolej. A onda prenose to brašno žene u crvenom papiru, a vjetar šiba kišom i proždire papir, te se brašno prosipa u vodu, u blato, razbijaju se boce, prolijeva se petrolej, plače se, nariče i kune. Bijeda. Siva i dosadna. Bolesna. Izazovna.

A vjetar svira i prosipa crvene pregršti trulog lišća, osjeća se kako je sve u prirodi trulo i bolesno, kako umire i propada. A ptice visoko nad krovovima pijuču - možda lete k piramidama, o, daleko, na jug, u toplinu gdje mjesečina miriše i gdje nema klanja.

Krleža, Poezija

75.

[lejlamo]

"tako ti dokažu sve, a zataškaju objašnjenje:
kako nastaje ličnost.
U mnoštvu istih klikera, dete će svaki razlikovati.
Ne zna da kaže po čemu. Ne zna to ni da nazove.
Dete ne zna vajarstvo, a li prepoznaje oblike,
jer im pripada.
Budi oprezan da se ne svrstaš u ono
što ne zaslužuje čak ni da bude opovrgnuto."

MIT O PTICI, M. Antić

76.

[Mutevelija]

"Iako je u agresorskim sastavima bilo neodlučnosti i nedovoljne motivacije za još odlučniji udar, ipak su Bihać odbranile jedinice 5. korpusa, kojima je znatno pomogla ofanziva djelovanja ostalih korpusa ARBIH.
Agresor se naročito bojao nastavka djelovanja 7. korpusa i HVO-a ka Šipovu, Jajcu, Drvaru i Grahovu.
I pored potpisanog četveromjesečnog primirja, napadi nisu prestali na 5 korpus, što je najbolji pokazatelj da međunarodna zajednica nije
zaustavila agresorsku ofanzivu na bihaćku regiju, već isključivo ARBIH."
Rasim Delić
Armija Republike Bosne i Hercegovine nastanak, razvoj i odbrana zemlje.
str. 114

[lejlamo]

"Pino se nasmijao, on se stalno smije. Jeste li primijetili kako su ljudi bez ruku i nogu uvijek dobre volje? Nikad ga nisam pitala zašto se on toliko veseli svakom danu."

DABOGDA TE MAJKA RODILA, V. Rudan

77.

[medvjed23]

u tuzi dubokoj, i u očajanju
ove izreče riječi:
"Bolje umrijeti je no živjeti dalje."

Kavafi, Sabrane pjesme

78.

[Bla]

Postoje dvije takve metode. Nijedna od njih nije
savršena; ali obje su dovoljno pouzdane, dovoljno lake
i dovoljno sigurne da opravdaju činjenicu da ih kori­
ste oni koji znaju što rade. U prvom slučaju duša se
prenosi na svoje daleko odredište pomoću kemikali­
ja - ili meskalina ili lizerginske kiseline. U drugom
slučaju, sredstvo je psihološke prirode, i prijelaz u
antipode uma se postiže hipnozom. Ta dva sredstva
vode svijest u isto područje; ali je droga većeg dome­
ta i svoje putnike vodi dalje u terru incognitu.

Aldous Huxley
Vrata percepcije * Raj i pakao

23

[medvjed23]

Svaki dan nam život gubi se u zraku

Seferis, Sabrane pjesme

29.

[Femea]

-Reći ću vam nešto:Kao što vidite, otresam malo pepela
sa cigare u vašu čašu, vidite li?

K.Hamsun/Misterije

11

[medvjed23]

Stalno je zvonio telefon.
Odlazio sam do prozora i gledao van
A onda mi pala trepavica u oko.
Sve je bilo tromo ševrdavo.
Nije se znalo ko šta radi

S. Mehmedinović, Emigrant

28.

[lejlamo]

"Jugoslavija je, paralelno s tim, padala u ruke nečega što se zvalo "Predsedništvo SFRJ". Članovi ovog "tela" stalno su se menjali, i niko nije mogao da ih prebroji, a kamoli zapamti.
Izuzetak su članovi poslednjeg Predsedništva SFRJ, koji će ostati upamćeni po tome što su ispoljili državničku veličinu i mudrost kada je to bilo najpotrebnije, u najdramatičnijim trenucima jugoslovenske istorije. Stenogrami sa sednica Predsedništva iz tog vremena obiluju britkim dijalozima ("jedi govna/puši ku'ac) i principijelnim pitanjima (ko te 'ebe) koja su strpljivo rešavali dr Bora Jović, dr Stipe Mesić, dr Janez Drnovšek, dr Bogić Bogićević i dr Vasil Tupurkovski, a braću Kostić i da ne spominjemo.
Među njima se muvao i neki lik po imenu Sejdo Bajramović, za koga očevici kažu da je upravo on, sticajem istorijskih okolnosti, ugasio svetlo i zatvorio vrata."

SFRJ ZA PONAVLJAČE, D.Novačić

30.

[medvjed23]

Prema danas najraširenijem stajalištu, sociologija je opća nauka o društvu kojoj je cilj utvrđivanje i formuliranje najopćenitijih zakona koji obuhvaćaju sva područja društvenog života...

Eugen Pusić, Nauka o upravi

40.

[Mutevelija]

SAMOUBOJSTO

Neki čovjek šetaše kraj vode, a uto dotrča nekakv budalašina, te se onako u haljinama baci u vodu i poče tonuti.
Kad ovaj vidje, da se hoće utopiti, skoči i izvadi ga. Mahniti se opet baci u vodu, a ovaj ga opet izvadi, te pošto
i treći put to učini, onda mahniti ode i objesi se o jednom drvetu.
Kad ljudi, koji tuda naiđoše, upitaše ovog zašto je pustio čovjeka da se objesi, on odgovori:
- Maloprije je skakao u vodu, a sad se objesio, da mu se haljine ocijede.

Narodni humor i mudrost Muslimana

56.

[medvjed23]

Broj 509 se po​dvuče opet pod ka​put. Bilo mu je hlad​no. Krom​pir i svoj ko​mad hlje​ba dr​žao je u ruci. Hljeb os​ta​vi u džep. No​ćas neću ni​šta jes​ti, mis​lio je. Če​kat ću do su​tra. Ako to us​pi​jem, onda... – ali nije znao šta će onda biti. Ne​što. Ne​što važ​no. Po​ku​šao je da za​mis​li. Nije mo​gao. Krom​pi​ri su mu još bili u ruci. Je​dan ve​li​ki i je​dan vrlo mali. Bili su odveć za​vod​lji​vi. On ih po​je​de. Smrvio je mali u jed​nom za​lo​ga​ju; ve​li​ki je žva​kao i žva​kao. Nije oče​ki​vao da će glad pos​li​je toga pos​ta​ti još gora. Tre​balo je da to zna; uvi​jek se to po​nav​lja, ali čo​vjek ni​kad nije vje​ro​vao. On obli​za pr​ste, a za​tim za​gri​ze vlas​ti​tu ruku da bi je zadr​žao od hlje​ba u nje​go​vom dže​pu.

Remark, Iskra života

21.

[lejlamo]

I sebe je vidjela drugačije. Na licu u ogledalu uočila je nesklad između svoje mlade kože i tamnog, gotovo mračnog pogleda. Starim, pomislila je, već mi se starost vidi u očima. Čini mi se da sam sve naučila odjednom, u sekundi. Moje prijateljice sporo postaju žene, a ja sam ostarila u času. Kao da je sve postalo jednostavno i sad znam da s druge strane nema ničega, jer da ima, ja bih to vidjela - pisala je Aleksu. Sada je slikala gotovo svakodnevno - skice, studije i portrete ljudi okosebe, a najviše samu sebe. To više nije bila samo zabava. Slikarstvo je potpuno zaokupilo njenu pažnju.

FRIDA ILI O BOLU, S. Drakulić

31.