BH patriota - šta je to?

[silence]

Danas sam pitala jednu djevojku:"Voliš li si svoju domovinu?" Kaže: "Volim, naravno." Dalje pitam: "A zašto je voliš?" Odgovor je bio:"Zato što sam se u njoj rodila." Pitala sam je dalje da li postoji još razloga zašto voli svoju domovinu. Nije imala šta reći, osim vezano za njene prirodne ljepote. A šta bi sve ova djevojka, kao i svi mi imala nabrojati da nam stanje u domovini nije ovakvo kakvo jeste?
Ovo je bio najprirodniji odgovor koji se mogao dobiti. Volimo i svoje roditelje zato što su nas rodili.I domovinu zato što smo u njoj rođeni. To je prirodna veza i čovjek htio ili ne, stanje kakvo god da je mora da voli. Voljeti domovinu, znači biti patriota.
Domovinu čini teritorija i čine je ljudi zajedno sa uređenjem u njoj. Mi imamo teritoriju, imamo ljude, ali uređenje unutar i stanje unutar domovine je mimo svih želja normalnog čovjeka. Domovina tj. oni koji su zaduženi da je vode mogli su za sve ovo vrijeme odkako je rođena da čovjeku obezbjede život dostojan čovjeka ogledajući se na život razvijenih zemalja, težeći napretku i razvoju.
Ljudi u našoj BiH, to se pokazalo kroz vijekove su skloni da šute i trpe i da se mire sa postojećim stanjem ma kakvo ono bilo loše po njih. Čitala sam ljude koji su upravo obrazovani po tom pitanju i kažu da Vlast vješto iskorištava mentalitet ljudi, njihovu šutnju i čini ovo što čini znajuči da neće doći do pobuna.
Ljudi, bosanskohercegovački čovjek, je divan čovjek. On nije zaslužan, poslije svega da se na ovako jadan način iskorištava i da se vrši agresija nad njim. Nemati razvijenu ekonomiju, industriju, iskorištena prirodna bogatstva... imati vojsku nezaposlenih i živjeti u siromaštvu, zar to nije agresija na čovjeka i njegov život.
Domovina nije samo ovaj kamen, zemlja i šuma, voda, domovina je "roditelj" svih nas. A roditelj je dužan voditi brigu o svojoj djeci. Dužan je i moralno i pred Zakonom. Tako je i domovina dužna da vodi brigu o svakom rođenom na njenoj teritoriji.

[nezaboravna]

Patriotizam veliča vrijednosti slobode, slobodarstva i jednakosti. Patriotizam se vremenom stječe, uči. Iskrivljeno je i pogrešno tumačenje, da se čovjek sa njim rađa ili ne. Patriotizam se stvarno nalazi u mozgu, emocionalno, kažu „u duši“. Patriotizam se ne nasljeđuje, ne propisuje i zakonski donosi, ali može, često i jeste, ugrađen u društveni sistem, kao imperativ, moralna norma očekivanog ponašanja, sa kojom generacije odrastaju „ideološki i emocionalno vezivane“, izražavajući patriotizam i ljubav prema otadžbini, povezanošću sa simbolima države koji su vezani za bilo što, kao što je to slučaj u sportu, politici i sl.


Za mnoge narode svijeta, patriotizam je nešto sasvim normalno, nepotrebno naglašavati. Za narode koji to ipak čine, počinje bivati patološki normativ koji ne oslobađa, već „stavlja u lance i potčinjeni odnos“, zarobljava i iz čisto stanja i izraza, nazovimo pobude ljubavi, postaje i uzima oblik razornog mehanizma, koji drugi osjećaju ne kao ljubav, već kao mržnju. Isti izraz - različito djelovanje.

Ne treba zaboraviti tako malu razliku, skoro nevidljivu nit, koja razdvaja, graniči i po kojoj hodaju patriotizam i nacionalizam „ruku pod ruku“, kao „dva oka u glavi“ i koji mogu, da se pretaču iz jednog oblika u drugi. Patriotizam, u kojem je izraz i jezik ljubavi, latentno u sebi sadrži i lako može da postane jezik općeg ludila. Ipak,

Patriotizam nije isto što i nacionalizam.
Nacionalizam nije isto, što i patriotizam!

[mrki62]

Patriotizam nije isto što i nacionalizam.

Upravo tako , zato je jedne prilike neki patriota minirao mezar jednom nacionalisti i taj mezar je letio po zraku
To je pravi patriotizam a sad će se naći neki da opovrgavaju moju tvrdnju

[nezaboravna]

Patriotizam nije isto što i nacionalizam.

Upravo tako , zato je jedne prilike neki patriota minirao mezar jednom nacionalisti i taj mezar je letio po zraku
To je pravi patriotizam a sad će se naći neki da opovrgavaju moju tvrdnju

Sve po zakonu i taj ce da izadje iz svoje zabiti.Dohakat ce svak ko krsi zakon i pravdu a puna mu usta pravde i patriotizma treba se lopovluk i korupcija pocet rasciscavat lagano i vratit tudje prisvojeno i oteto valjda patriote znaju da je tudje haram i da im se nikad nece dobro vratit. Ne vjerujem da ce ovo stanje ostat i da ce ljudi koji se bave lopovlucima lazima i prisvajanju tudje imovine biti do vijeka ,jer ima mladih ljudi i patriota nam Drzave koji ce raditi po zakonu.
A to mrki sto je letio jedan letit ce njih jos mnogo samo je pitanje vremena,ali na tvom mjestu ne bih u mrtve dirala.

[Blackhawk]

Patriotizam nije isto što i nacionalizam.

Upravo tako , zato je jedne prilike neki patriota minirao mezar jednom nacionalisti i taj mezar je letio po zraku
To je pravi patriotizam a sad će se naći neki da opovrgavaju moju tvrdnju

To je vandalizam, i to najgori moguci oblik... Napadati mezare i groblja..

Gdje je taj "patriota" da digne sad kojeg zivuceg ??


Volim svoju zemlju, ne volim ljude koji je vode, ne volim vlast, tu sam gdje jesam, da mogu otisao bi, ali isto tako ako bi trebalo braniti svoju zemlju stao bih rame uz rame sa ostalima koji bi je branili... Ne zbog ljudi na vlasti, nego zbog svoje porodice, svojih prijatelja i svoje zemlje...
Bez obzira sto bi poslije opet bilo kao i sad sto je sa svim vojnicima koji su branili, da su ih svi zaboravili, ipak, oni imaju u sebi tu svijest da su odbranili svoju zemlju.. I oni su najvece patriote nase drzave...

[mrki62]

To je vandalizam, i to najgori moguci oblik... Napadati mezare i groblja..

Vandalizam je i izdajnika R BiH pokopati među branitelje R BiH.
Dalje, izdajnik ni danas nema mezar već neki sarkofag, pa potrudi se i pronađi na netu kakav mu je mezar, pogledaj kud su ostala mezarlja okrenuta a kuda je njegov nišan okrenut,.............. dečko moj , sve je naopako i to treba ispraviti a ispravit će se tad kad se uljez izbaci!

Gdje je taj "patriota" da digne sad kojeg zivuceg ??

Dobro pitanje.

Volim svoju zemlju, ne volim ljude koji je vode, ne volim vlast, tu sam gdje jesam, da mogu otisao bi, ali isto tako ako bi trebalo braniti svoju zemlju stao bih rame uz rame sa ostalima koji bi je branili... Ne zbog ljudi na vlasti, nego zbog svoje porodice, svojih prijatelja i svoje zemlje...
Bez obzira sto bi poslije opet bilo kao i sad sto je sa svim vojnicima koji su branili, da su ih svi zaboravili, ipak, oni imaju u sebi tu svijest da su odbranili svoju zemlju.. I oni su najvece patriote nase drzave...

Cijenim tvoj opis al tvoje voljenje mora eliminisati svakog onog ko je izdao i izdaje BiH.

[komsija]

[ytube][/ytube]

[carobnjak N]

Ko ne zna šta je patriota ,uvjek ima na forumu primjer šta nije i ponašaš se samo obrnuto takvim hajvanima

[evergreen]

Patriotizam nije isto što i nacionalizam.

Upravo tako , zato je jedne prilike neki patriota minirao mezar jednom nacionalisti i taj mezar je letio po zraku
To je pravi patriotizam a sad će se naći neki da opovrgavaju moju tvrdnju

Jadovane, patriotizam je minirati takve kao ti kojima je već miniran mozak.

[blento59]

pocelo opet sa svadjanjem

[Major]

jos nikada nisam cuo da jedna vjernik naziva insane hajvanima...

[blento59]

vjernik ili ne ,nije primjereno

[silence]

vjernik ili ne ,nije primjereno

Slažem se da nije primjereno ni vjerniku niti nevjerniku.

Iskrenom vjerniku njegova duhovna snaga i vjera u Boga koji je stvorio i insane i hajvane, ne dozvoljava da ovako oslovljava čovjeka. Mislim da je Major iz tog razloga rekao da nikada nije čuo da jedan vjernik insane naziva hajvanima. Nisam ni ja. Da jesam, posumnjala bih u iskrenost njegovog vjerovanja.

[nezaboravna]

: jest ,jest sve je tako a jos kad majoru treba potvrda
PATRIOTIZAM

Autor: Prof. Hamdo Čamo


--------------------------------------------------------------------------------


Koliko ponosa u par riječi, zbog kojih se mnoga „koplja lome“, mnogi krvavi ratovi, sukobi na sociološkom, društvenom, kulturnom, vjerskom, ideološkom i drugom nivou.

„Moja zemlja, država i domovina!“

„Mnogi smatraju da, sa njom smiju raditi, kao da samo njima pripada, da smiju činiti što im je volja, da je zagađuju, prodaju, dijele, poklanjaju, prepuštaju, prljaju, zapuštaju, kao da je svojina jednoga.

Ništa sličnoga, ne smije neko raditi, jer nikome ne pripada - osim svima onima, koji su njeni državljani.
„Moja domovina“ može značiti samo, da se u njoj, zapravo čovjek osjeća „kao kod kuće“, po ponašanju, više kao „dobar gost“, nego kao tiranin i dušmanin kuće.“


POJAM

Patriotizam, domoljublje, rodoljublje (lat. patria, otadžbina, domovina, grčki patrios, πατρίς, porijeklo, pripadnost), najistaknutiji je vid izraza ljubavi prema domovini. Emocionalna povezanost sa vlastitom nacijom. Osjećaj povezanosti izražava se kao „nacionalni osjećaj“, osjećaj pripadnosti koji se može shvatiti kao izraz nacionalnog ponosa, kao i čitav niz drugih karakteristika (etničkih, kulturnih, političkih, ideoloških, vjerskih, historijskih), vezanih za pripadnost i privrženost svojoj naciji. Posjeduju ga sve nacije. Neko ga shvata i izrazom kao što je „prijatelj države“.

Pod domovinom se podrazumijeva šira društvena zajednica, koja može biti grad, regija, a najčešće nacija ili nacionalna država. Patriotizam se odražava kroz osjećaj ponosa prema dostignućima i kulturi svoje domovine, nastojanju da se očuva njen karakter i identitet, odnosno identifikacija s ostalim pripadnicima zajednice koja tvori domovinu.
Patriotizam je također ideja, ideologija, pokret. U mnogim državama svijeta postoje patriotske političke partije koje se zalažu za to, da se ljubav prema domovini stavi ispred svih ideala i da se njemu podređuju ostale političke vrijednosti.

Patriotizam je ljubav kojom se označava poseban, nadvišen odnos vrijednosti prema zemlji, tradiciji, kulturološkim, historijskim vrijednostima i doprinosa, svemu tome, snagom i slogom vlastitog naroda.
Patriotizam se može podrazumijevati i kao izraz pripadnosti u odbrani osnova demokratskog društva, osnovnih ljudskih, kao i drugih prava i vrijednosti, a naziva se „Ustavni patriotizam“. Njime često zemlje Zapada, kao demokratske zemlje, izražavaju svoje etničke i političke vrijednosti, kao i vrijednosti zapadne kulture, kojom svoje vrijednosti i načela prikazuju univerzalnim u borbi za ljudska prava i slobode.

Patriotizam se razlikuje od nacionalizma i šovinizma, utoliko što se patriota identifikuje sa svojom domovinom, narodom, nacijom, bez stavljanja i izdizanja svoje nacije iznad drugih, čime ne ugrožava, ne umanjuje, ne nipodaštava i ne potcjenjuje slobode i prava drugih naroda i nacija.

U negativnom smislu te riječi, patriotizam može prerasti u aroganciju, šovinizam, nacionalizam.

Patriotizam izražava ljubav prema zemlji, dok nacionalizam izdiže vlastitu naciju, kao „višu“ u odnosu na druge nacije, a šovinizam je - nacionalizam povezan sa mržnjom. Šovinizmom se izražava mržnja prema nekom narodu, naciji. Patriotizam je ljubav prema svojima, a nacionalizam - mržnja prema drugima. Često ga smatraju, za one koji ga izrazito naglašavaju, zadnjim ostrvom spasa. Pojavljuje se u više oblika.

U Srednjoj Evropi, patriotizam se razvio iz revolucionarno shvaćenog liberalizma i građanskog nacionalizma u borbi protiv feudalizma, koji je na početku težio demokratsko uređenoj nacionalnoj državi. Takva „vladavina odozdo“, vladavina naroda, koja se probila od vremena američke revolucije 1776. godine i francuske revolucije 1789. godine (Sloboda, jednakost, bratstvo), ustavno se ustalila i u evropskim državama. Patriotizam 19. stoljeća je, za razliku od danas, bio više u vezi sa nacionalizmom i šovinizmom tj. kao veličanje i nadmoć vlastite nacije u odnosu na druge, kao i ponižavajući odnos prema drugim nacijama i narodima.

Patriotizam je danas pozitivno shvaćen pojam uvezan u ustave i zakone većine evropskih naroda i država. Naravno, kao i uvijek, ostaje „vječni problem“ između danas pozitivno shvaćenog patriotizma i negativno shvaćenog nacionalizma, kao i opasnost da današnji desno orijentirani, fundamentalistički nastrojeni, radikalisti, ekstremisti, neonacisti, svoj nacionalizam kriju i prikazuju kao patriotizam.

Posebno su se fašisti i nacionalsocijalisti Evrope koristili pojmom patriotizma, kako bi naišli na odobrenje širokih masa, u korištenju istih u stvaranju svojih ciljeve. Patriotizam je uvijek bilo oruđe političara i osvajača.

Posebno vrijedi napomenuti historijsku izjavu nekadašnjeg predsjednika njemačkog „Bundestaga“, g. Johannes Rau, u kojoj ističe slijedeće: „Patriot je neko, ko voli domovinu. Nacionalist je neko, ko domovine drugih - mrzi!“

U Americi je običaj, mnogih domaćinstava, iskazivanja patriotizma isticanjem zastava, što se sve više preuzima i u Evropi. Poznat je izraz:„God Bless the Amerika - USA“ („Bože blagoslovi Ameriku - SAD“) - kao način izražavanja patriotizma SAD-u.

Ljudi sa ‚izraženim’ patriotizmom, ne odbacuju nacionalizam.
Puno više, kao što je više puta rečeno, ova dva pojma idu „ruku pod ruku“.

Na Balkanu, poslije krvavih sukoba, još uvijek, zadržani su izljevi pojmova, kao:“Bog i Hrvati!“, „Smrt ili sloboda!, ili umjesto toga, jedni drugima „Srbe na vrbe!“ itd. Takvo iskazivanje, koje bi trebalo da bude izraz patriotizma, u biti to nije. To pokazuje svu latentnost, negativnih snaga društva, koje zapravo, pokazuje nespremnost i nezrelost društva, nespremnog da krene putem demokratije.

Za takva društva, u ime stvarnosti i realnosti, istraživanja pokazuju, jako pomaže - javno izražavanje diferenciranje i razlika između ta dva pojma, javno iskazivanje pripadnosti demokratskim idejama i društvu, te javna osuda nacionalizma. Samo pozitivna nastrojenost demokratiji i njenim vrijednostima daje dovoljno jaku zaštitu od učestalih izbijanja i divljanja nacionalizma i mržnje prema drugima, kao i rasnih stavova, izjava i djela, koja kao što znamo, lako mogu da prerastu u rasne sukobe (L.A), većeg obima. Javnim iskazivanjem, daje se na znanje stav društva, svim snagama koji drugačije misle, da će njihovi postupci stvarno biti i sankcionisani.

Patriotizam svoju ranjivost pokazuje u kriznim situacijama, gdje jedna od strana, da bi nametnula svoje stavove, promijeni zakone (npr. Patriot Act), optuži druge „za nedostatak patriotizma“, da je tako u javnosti diskvalifikuje. Ovakvo „ponašanje“, može dovesti do ozbiljnih posljedica po društvo. Osim što trpi demokratija, javno mišljenje, novinarstvo, može dovesti do ozbiljnih kriza i sukoba, čak i do izbijanja građanskog rata.
Na žalost, pozitivan odnos pojedinaca ili grupa prema svojoj "domovini" ili "otadžbini", može u određenim uvjetima, postati svoja suprotnost. Patriotizam se često povezuje s nacionalizmom, pa se ta dva pojma često navode kao sinonimi. Razlog za to je činjenica, da se i nacionalisti, skoro po pravilu, uvijek izjašnjavaju, odnosno, nastoje predstaviti, kao patrioti. Žrtve rata, kriju često svoje zločine i nedjela iza paravana patriotizma, što opravdavaju, kako im je i rečeno, u vremenima - „nacionalne borbe“. Novuum novije povijesti je pojava, da široke narodne mase, da li kao psihološki mehanizam odbrane, u vremenu osjećaja stvarne ili prividne ugroženosti života, prava i sloboda počinju, krijući se iza patriotizma, da se poistovjećuju, sa kriminalnim radnjama, zločincima, čak njihovim ciljevima, još i gore - sa njihovim djelima. Pojam kolektivne odgovornosti, dobiva tim sasvim drugu težinu, kvantitativno i kvalitativno.
„Patriotizam pretpostavlja, da domovina sama po sebi, predstavlja moralnu vrijednost, prema kojoj pojedinac, vlastite interese uvijek mora podrediti - interesima šire zajednice.

U najekstremnijem obliku, patriotizam se odražava kao spremnost, da se za domovinu žrtvuje vlastiti život“. Neke države, kao ideologiju vlastite egzistencije, koriste i svjesno žrtvuju mlade ljude, kao posljednje sredstvo koje im je, bilo iz unutra ili iz vana ‚nametnuto’. Jedni, iste žrtve, koje se bore u ime patriotizma i odbrane domovine, nazivaju herojima, a drugi, nazivaju ih - teroristima?! Na kraju ostaju otvorena i neodgovorena pitanja, da li su jednoj državi (svijetu!), potrebne takve žrtve, na takav način, da li je, i kome je, u interesu vođenje takve politike, posebno zastupljene na Bliskom Istoku. Je li žrtva, patriota, terorista ili je žrtva, koja ‚daje’ svoj život u ime patriotizma, „žrtva“ vođenja pogrešne politike svih strana, tj. „žrtva“ politike, koja ne vidi drugog, „pametnijeg“ izlaza i drugog rješenja. Samo „žrtvovanje“, brzo ćemo se složiti, također nije rješenje budućnosti niti osnov rješenja problema, posebno ako se ima u vidu veliki broj žrtava civilnog stanovništva, koje se „tim činom stavlja pod pritisak“, da utječe na promjenu politike, te velike materijalne štete, kao popratne pojave.
Nacionalni osjećaj je „subjektivno pravo svakog čovjeka, koje mora biti poštovano“ i zbog toga, ne smije biti „predmet kritike (naučne) analize“, ukoliko on ne vrijeđa i ne negira nacionalne osjećaje drugih.

Ništa neobična nije, sve češća pojava, da se iza „patriotizma“ u cilju i „u ime države“, sakrivaju kriminalne grupe i oblici organizovanog kriminala. Tim činom, kojim se pokrivaju sasvim druge pobude, baca se tamna sjena na nacionalni ponos, a time i na patriotizam.

Zloupotreba patriotizma, kao tema sama za sebe, naučno nije razrađena u dovoljnoj mjeri.

Patriotizam označava pripadnost, koja nacionalna opet može, i ne mora, da dijeli višenacionalnu ili istonacionalnu zajednicu na patriote i ne-patriote. Patriotizam se može izražavati i upražnjavati, na veoma veliki broj načina, on može biti snaga, a može biti i slabost.
Patriotizmu se mogu pripisati mnoge osobine kao što je emocionalni naboj, neupitnost, moralnost, ali i ranjivost, osjetljivost, zloupotrebljivost.
Postoje vremena u kojima se patriotizam manje ili više konzumira. U vrijeme mira, patriotizam se upražnjava, više u tekstovima vezanih za kulturu, književnost, poeziju. U vrijeme kriza, posebno rata, kada to zahtijevaju „nacionalni interesi“, pojam patriotizma se upotrebljava kao (politička) ideologija, u krajnjem slučaju, kao oružje.

Mauricio Viroli, italijanski profesor historije filozofije u Ferari, knjigom „Za ljubav otadžbine“, koja se bavi temom „Patriotizma i nacionalizma u historiji“ - (Per amore della patria. Patriotismo e nazionalismo nella storia, Ed. Laterza, 1995), analizira shvatanja patriotizma i nacionalizma kroz historiju, očigledno pokazujući i razliku između patriotizma i nacionalizma tvrdeći, da je u vrijeme fašizma izražavan i veličan više nacionalizam, da patriotizam nije niti postojao, kao i to, da se više poistovjećivao i izražavao po privrženosti - naciji i rasi.

„U šumama fašističke kulture u Italiji, kao što su bili Enciclopedia italiana i Dizionario di politica, odrednice »patria« i »patriotizam« ne postoje. U običnom jeziku i u akademskoj literaturi, objašnjava autor dalje svoje razloge, »patriotizam« i »nacionalizam« su smatrani ekvivalentima. Zato on namjerava da pokaže da oni »mogu i moraju biti različiti«, jer jezik patriotizma je, kroz stoljeća, upotrebljavan, da bi ojačao ili izazvao »ljubav prema političkim institucijama i načinu života, koji podržavaju zajedničku slobodu jednog naroda«, dok je jezik nacionalizma, koji je u Evropi nastao u kasnom XVIII st., stvoren da bi »odbranio i ojačao jedinstvo i etničku, jezičku i kulturnu homogenost jednog naroda«.

Patriotizam, kako slijedi iz historije i kako ga shvata Viroli, svojim neprijateljima smatra tiraniju, despotizam i korupciju, a za nacionalizam najveći neprijatelji su zagađivanje tuđim idejama i uticajima, heterogenost, etnička i kulturna nečistoća, a onda i političko i socijalno nejedinstvo. To ne znači, ističe Viroli, da teoretičari patriotizma preziru ili ignorišu kulturu, jezik ili tradiciju jednog naroda, jer su patrioti »uvijek, kada govore o slobodi i republici, podrazumijevali zajedničku slobodu jednog posebnog naroda, sa njegovom specifičnom historijom i njegovom kulturom«, ali, za patriotu, glavne vrijednosti su »res publica i slobodno življenje koje ona omogućava«, za razliku od nacionaliste, za koga su najveće vrijednosti »jedinstvo i kulturna i duhovna čistota jednog naroda«, tj. nacija.
Jezik patriotizma je, kaže Viroli, korišten da bi se ujedinili svi oni koji hoće da žive kao građani nasuprot onima koji građansku i političku jednakost smatraju nepodnošljivom. Jezik patriotizma slobode poziva pojedince da ostanu kulturno definisane, zainteresovane, strastvene i da nastoje da uspostave kulturu slobode, da bi oni koji vole slobodu postali jači od faktora represije. Taj jezik ohrabruje kulturnu različitost i poštovanje prava drugih i drukčijih.

»Smatram, navodi g. Viroli, naprotiv, jedinstvo ili kulturnu, etničku ili religioznu homogenost jednim od najvećih poroka republike. Jedinstvo i homogenost ne čine republiku jačom i ne pomažu da u srcu građana raste ljubav prema slobodi«, kaže Viroli. Služe, samo da od države naprave jednu represivnu i dosadnu zajednicu, naseljenu netolerantnim građanima.

U prvom poglavlju (»Naslijeđe republikanskog patriotizma«), obrađuje stavove nastale u antičkom Rimu, naročito, obnovu rimske ideje patriotizma u doba humanizma, posebno Makijavelija; - u drugom (»Pomračenja i vraćanja«), analizira ideje poznog XVI i XVII st. u Italiji, zatim one koje nastaju u Holandiji u istom periodu i posebno ideje u vrijeme engleske revolucije; - treće poglavlje bavi se idejama XVIII veka u Italiji, Francuskoj (Monteskje, Volter, Ruso); - u četvrtom (»Rađanje jezika nacionalizma«), bavi se idejama koje nastaju od kraja XVIII st. u Engleskoj, Italiji, Njemačkoj (Herder, A. Slegel, Fihte), Francuskoj (Misle); - u petom poglavlju (»Nacionalizacija patriotizma«) analizira ideje XIX st. u Engleskoj, naročito Italiji (Macini), Francuskoj (Renan, Moras). U poglavlju-epilogu,(»Patriotizam bez nacionalizma«), na osnovu tog pređenog historijskog puta, Viroli, imajući u vidu iskustva fašističke aberacije ideje nacije, a s obzirom na mogućnost vraćanja opasnih ideja nacionalne netolerancije i isključivosti, rezimira svoje stavove.“

„Za patriotu, glavne vrijednosti su »republika i slobodno življenje koje ona omogućava«, za razliku od nacionaliste, za koga su najveće vrijednosti »jedinstvo i kulturna i duhovna čistota jednog naroda«, tj. nacija.“

Naučnici su uočili vrlo interesantan proces, kojim se trenutno stvara „evropska nacija“. Interesantan, prije svega je koncept, gdje će se, silom prilika, izvod „etničkog porijekla interesa više nacionalnih država“ pokušati stvoriti evropska nacionalna država, (u kojoj bi ideal evropskog zajedništva bio iznad ideala pojedinačnih nacionalni interesa), i institucija koja će morati biti prilagođena i odgovarati, (zbog svog institucionalnog uređenja, načina glasanja i sl.), trenutno, zbog ogromnog i glomaznog birokratskog aparata, više sebi i koja će silom prilika, u ime tog „višeg cilja“, stvaranja evropske nacije, biti prinuđena zapostaviti nacionalne interese „malih“.

U svakom slučaju, očekuje se burna politička budućnost u kojoj je trenutno na prvom mjestu stvaranje jedinstvenog evropskog tržišta, njegova zaštita u kojoj odlučujuću ulogu igra, naravno i profit, koji je izbacio na površinu često potcijenjeni i neshvaćen pojam globalizacije.
U svemu ovome, sam pojam patriotizma, njegovo značenje, doživljavaće zasigurno svoju preobrazbu u pokušajima da se stvori nešto, što bi trebalo u budućnosti, da bude osjećaj i izraz ljubavi, ovoga puta - evropskog patriotizma. Razvojni put evropskog patriotizma, gdje kod mnogih postoji znak pitanja, da li on uopće i postoji, interesantno je posmatrati, ne samo sa naučnog stanovišta, već i društveno-sociološkog.

Patriotizam veliča vrijednosti slobode, slobodarstva i jednakosti. Patriotizam se vremenom stječe, uči. Iskrivljeno je i pogrešno tumačenje, da se čovjek sa njim rađa ili ne. Patriotizam se stvarno nalazi u mozgu, emocionalno, kažu „u duši“. Patriotizam se ne nasljeđuje, ne propisuje i zakonski donosi, ali može, često i jeste, ugrađen u društveni sistem, kao imperativ, moralna norma očekivanog ponašanja, sa kojom generacije odrastaju „ideološki i emocionalno vezivane“, izražavajući patriotizam i ljubav prema otadžbini, povezanošću sa simbolima države koji su vezani za bilo što, kao što je to slučaj u sportu, politici i sl.

[carobnjak N]

Kod nas u Bosni se kaže i uzrečica je : "ima Bosne ,hajvanu! "

Oni koji čitaju Kur'an ,znaju da u ćitabu piše da ima ljudi poput hajvana, a hajvan i jeste arapska riječ za životinju :

أَمْ تَحْسَبُ أَنَّ أَكْثَرَهُمْ يَسْمَعُونَ أَوْ يَعْقِلُونَ ۚ إِنْ هُمْ إِلَّا كَالْأَنْعَامِ ۖ بَلْ هُمْ أَضَلُّ سَبِيلًا
Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji shvatiti? Kao stoka su oni, čak su još dalje s Pravog puta skrenuli.
وَلَقَدْ ذَرَأْنَا لِجَهَنَّمَ كَثِيرًا مِنَ الْجِنِّ وَالْإِنْسِ ۖ لَهُمْ قُلُوبٌ لَا يَفْقَهُونَ بِهَا وَلَهُمْ أَعْيُنٌ لَا يُبْصِرُونَ بِهَا وَلَهُمْ آذَانٌ لَا يَسْمَعُونَ بِهَا ۚ أُولَٰئِكَ كَالْأَنْعَامِ بَلْ هُمْ أَضَلُّ ۚ أُولَٰئِكَ هُمُ الْغَافِلُونَ
Mi smo za Džehennem mnoge džine i ljude stvorili; oni srca imaju – a njima ne shvaćaju, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni.

[blento59]

medjutim ne citamo svi kuran i ne objasnjavamo sve kuranom
u obicnom bosanskom narodu nazvati nekoga hajvanom je velika uvreda

[carobnjak N]

medjutim ne citamo svi kuran i ne objasnjavamo sve kuranom
u obicnom bosanskom narodu nazvati nekoga hajvanom je velika uvreda

Pa znam da ne čitaju ,čitaju vjernici i prema njemu se ponašaju.
Pa normalno da je uvreda i ja sam je i izrekao svima onima koji rovare protiv BiH ,fakat ne kontam šta tu ima čudno toliko

[blento59]

nije zvucalo kao tako
ne bih dalje o tome

[carobnjak N]

nije zvucalo kao tako
ne bih dalje o tome

Ja bih se trebao tebi ili bilo kome pravdati zbog nečega? Dostu ,zamjenili ste me sa nekim

[nezaboravna]

medjutim ne citamo svi kuran i ne objasnjavamo sve kuranom
u obicnom bosanskom narodu nazvati nekoga hajvanom je velika uvreda

Pa znam da ne čitaju ,čitaju vjernici i prema njemu se ponašaju.
Pa normalno da je uvreda i ja sam je i izrekao svima onima koji rovare protiv BiH ,fakat ne kontam šta tu ima čudno toliko

stvarno carobnjak s tvojim misljenjem se slazem ,svaka ti cast.