Kod komsije

[komsija]

Sjecanja na oca i djeda

Poranili ljudi u ranu zoru
Jos se smijesi mjesec blijed
Posli su da travu kose
To su otac I moj djed

Poslije kratke I tople noci
Krevet nam topli nudi san
Ali zelene livade salju zov
Valja nama na Ugore poci

Brzo se popila jutarnja kahva
Daleko su nase njive
Dok djed sedla konje vrane
Na gumarice stavljamo kose krive

Dok prolazimo kroz selo nase
Ispred sebe gledam kosu sijedu
Nije mi drago ustati rano
A potrebna je pomoc djedu

Dodjosmo do njive cuju se zabe
Prvi otkosi padose sa strane
Sijevaju kose kao sablje
Znoje se lica djeda I babe

Zavrsio se tezak dan
Mirise svuda opojna trava
Dok ovo pisem razmisljam o tome
Kao da je bio daleki san

Ostase samo sjecanja tuzna
Na mog oca I dragog djeda
Volio bih da cujem njihov glas
Da me otac jednom pogleda

Razim Bijelic

[komsija]

Kompjuter


Kompjuter je cudna sprava
Koristan je nema mane
Lijepo svijetli prava strava
Ima velike i male ekrane

Eh da mi je nesto znati
Gdje pokupi toliko znanje
Kako samo dobro pamti
Covjek moze mnogo manje

Bolji je od svake knjige
Na njemu se cita i pise
Kad ga imas nema brige
Be njega se ne moze vise

Sve je sada mnogo blize
Brzo mozemo na kraj svijeta
S racunarom se svuda stize
Ni tudjina nije kleta

Kod ljudi ima jedna greska
Cesto rade i po noci
Ostaviti racunar odluka je teska
Na spavanje kad treba poci


Razim Bijelic - Jaran

ojhahhaa

[komsija]

Nemam vise zelje


Kazu da sam talenat za pjesme
Mislili su bicu dobar pisac
Ali sam imao trenutke stresne
Umoran je stari lisac

Da pisem nesto nemam volje
A bio sam pun snage
Nikada nece biti bolje
Pjesme mi vise nisu drage

Mozda neko moje pjesme voli
U njima ima ceznje i tuge
Cesto me srce zaboli
A ja ne znam pisati druge

Ostace samo lijepe uspomene
Moja ce knjiga krasiti vitrine
Neko ce se mozda sjetiti mene
Samo ce me mati zvati sine

Ne zamjerite prijatelji mili
Oprostite svom drugu
Svako dobro ma gdje bili
Valjda ce radost zamijeniti tugu

Razim Bijelic

[komsija]

Sretan vam rodjendan sinovi


Oktobar je mjesec a vrijeme ne drijema
Jesen nam daruje zlatne dane
Suncem obasjan ponos mi na licu
Moji sinovi slave rodjendane

Dodjose na svijet sa prvim placom
Muzika najljepsa za moje usi
Ljubav se zalijepi za mala bica
Ostase vjecno u nasoj dusi

Bili su njezni kao proljecni cvijet
Sto se stidljivo javlja poslije snijega
Ljubicica sto osvaja sa plavim mirisom
Kosuta u sumi plasljiva

Sretni su bili djedovi I nane
Familija je pustila nove loze
Bili su sa vama po cijele dane
O, kako su vas voljeli Boze

Izrasli ste u dobre ljude
Okruzili se sa familijom svojom
Neka, tako I treba da bude
Jos uvijek vas zovem djecom mojom

Prodjose mnoge godine
Dosao je ponovo najljepsi dan
Da vam roditelji salju poruku
Najdrazi sinovi sretan vam rodjendan

[komsija]

Nemoj plakati sine


Nemoj plakati sine
Za tijelom bez zivota
Srcem u kojem damar ne drhti
Za dusom izbjeglom u svemir
Koja te izdala nije
Nemoj sine…..
Fatiha ce biti dovoljna
Iako se vjernikom ne smijem zvati
Ovaj put te molim
Budi hrabar milo moje
Svaki put ima pocetak I kraj
Ja sam dosao do poslednje krivine
Iza se nazire ponor mracni
Tamo tebi mjesto nije
Nisi presao svoj dio
Nemoj sine……
Da ostavis mlade izdanke loze nase
Places za onim sto je proslost
Oslusni krike u divljini
Sa njima dolazi nova zora
Ljepsa I svjezija kao nijedna do sada
Umij se rosom njenom
Rahmet nazovi ocu svom
Kreni snazno u novi dan
Pomiliuj mlade cvjetove
Koji ce osmijehom krasiti svijet
Udahnuti novi zivot
Ti ces im pricati bio je dobar djed
Zato nemoj plakati sine
Dok se poslednja lampa gasi
A ja cu sa sobom ponijet zelju
Da te ova poruka ne plasi

[komsija]

Sretan ti rodjendan Bosno i Hercegovino

Cestitke stizu iz cijelog svijeta
Do juce je bio samo san
Prvog Marta poce da cvjeta
Domovino moja sretan ti rodjendan

Pocetak bjese kao u malog dijeta
Krivudav a ponekad I prav
Pratila nas sudbina ukleta
A imali smo ispravan stav

Cetiri godine se sloboda krila
Pratili nas plac I tuga
Bosanska se krv lila
Gubili najboljeg druga

Udarila sestra na sestru
Krvi se napio brat od brata
Dusman je izgubio dusu
Otvorio je paklena vrata

Vrijeme stalo, godine stenju
Polako se magla dize
Tragove zlocina rijeke peru
Stidljivo nam sloboda stize

A onda je svanula zora rosna
Sa Suncem koje donosi sjaj
Pjesma odjekuje ovo je Bosna
Nikada se robom zvala znaj

[komsija]

Bosanski tabut


U nocima tudjinskim bez kraja
Jedini muhabet sa Mjesecom vodim
Sapatom I isaretom to cinim
Dok se misli u suzama tope
Tabut…..tabut se u ocima njise
Slika mezarja u Srebrenici
Ljudi kao sjene nestaju
Glas imamov jasan, neumoljiv
Poziva na poslednji ispracaj
Ezan glasno poruku salje
Da ce vjecnost uzeti tijelo
Na bosanskom tabutu, hrastovom
Crnom, zlokobnom I strasljivom
Ipak, topliji je od svakog tudjeg
A meni ostaje nada
Da cu milovati nase daske
Proci poslednji put kroz Srebrenicu
Sa tihim sapatom ljudi iza mene
Brat do brata na mezarju da stoji
Oprostaj da ucine grijesniku
Bez dugova da ode
Kad poslednju grudu zemlje bace
Da usne sapnu El Fatiha
Sinu bosanskom iz Srebrenice
Kome su Bosna I Srebrenica u srcu najdrazi bili
Poslije krvi rodjene

komsija
Atlanta, Jul, 09. 2012. godine

[paparaci]

prvi put cini mi se da sam navratio. dobro ti to skroz
bas imas smisla

[komsija]

prvi put cini mi se da sam navratio. dobro ti to skroz
bas imas smisla

Ma ja to vise onako za sebe i cisti sam amater
Pocelo je na forumu gdje jedna pjesnikinja bila koja me podrzavala i usmjeravala
Ne pisem vise osim ako mi nesto onako ne naleti......znas...emocije

[paparaci]

ma kako god - dobro je.

[komsija]

Rahmetli mom ocu i puncu



Odmarajte u miru dragi moji
Cijela vjecnost je uz vas
Neka vas dzennetska svjetlost miluje
To je zelja svih nas

Lete godine kao komete
A mi vas zaboravu ne damo
Tuga I suze lica nam krase
I pjesnik zaplace kao dijete

Cesto gledamo vase slike
Koje nam osmijehe dijele
Kao da vam usne drhte
Nesto bi reci htjele

Fale nam savjeti, fale nam rijeci
Sta to radite kceri I sine
Samo jos jednom da to cujemo
Da nas malo zelja mine

Ali hladna zemlja milosti ne dijeli
Ropska I potpuno gluha
A nas kajanje ponekad steze
Zasto smo otisli u svijet bijeli

Dok suznih ociju ovo pisem
Sluh mi od tisine oglusi
Bijelici, Ahmetovici, familija cijela
Zele vam rahmet dusi

komsija

[nezaboravna]

Svaka cast komsija

[komsija]

Snovi




Oci su izgubile stari sjaj
Teret godina kuca na vrata
Jesen je rodila davno
Plodove starosti berem

Setam kroz drvored sjecanja
Razmisljam...nije to davno bilo
Imao sam i ja svoje Proljece
Neko ga ukrao preko noci

Slike su na zidu pozutjele
One su spomenici moje proslosti
Sa mirisima koji mame
Eh... moglo je biti drugacije

Djede, djede,dopire glas izdaleka
Maleni prstici mi igraju po licu
Ustani djede, opet cujem mili glasic
Arian, moj unuk budi me iz sna

Dolazim sebi polako
Vracam se iza maglene zavjese
Crne oci Arianove svijetle
Radoznali mu osmijeh titra na usnama

Opet sam zalutao u snove
U taj beskonacni svemir skrivanja
Ostavio svoje najmilije
A on me u stvarnost zove

komsija

[komsija]

Jedna pjesma za djecu




Majmuni


Majmuni su ziva bica
Po drvecu skacu
Vesele se cijeli dan
Ponekad I placu

Vidimo ih na sve strane
Otezale od njih grane
U rukama grubim
Zute se banane

Jedu uz to neko bilje
Insekte I mrave
Na drvecu zive
Ne doticu trave

Svi su u coporu , ali ima gazda
Cim okrene ledja, pobiju sa vazda
Mladi majmuni prave se vazni
Pokazuju svima koliko su snazni

Svi bi volili da budu vodje
U takvim mislima dan prodje
Tesko je bilo poslije tuce
Na spavanje ih umor vuce

Bas je toplo ove noci
Dok na nebu sija zvijezda
Tiho sklapaju svoje oci
San je dosao u njihova gnijezda

komsija

[komsija]

Rahmetli Nijazu Meskovicu


Tisinu je proparao ostar krik
Iz grla ocajne zene
Avlija ne osta usamljena
Tuzna vijest sada zove

Kao da udara iz stotinu orudja
Fijuk nevjerice se daleko cuje
Suze nam postaju vjerni prijatelj
Pitanja se mnoga mnoze

Bio je muz, brat, amidza, prijatelj,
Ponos je bio roditelja svojih
Smrt ga zarobi u njedra dusmanska
A pustos ostavi u srcima nasim

Haber se crni siri svijetom
Na okean otplovi brod tamni
Nemirni sapat dolazi u talasima
Dragi brate umro je Nijaz

Zaledio Decembar osmijehe
I neprijatelji glavu saginju
Dok se familija gusi u jecajima
Mirza hrabro uz amidzu bdije

Nema rijeci da pokazu tugu
Kada se sve u srcu rusi
U suzama , tuzan, izgovaram ime
Dragi Nijaze rahmet ti dusi

komsija

[komsija]

Nemam pravo

Nemam pravo pisati pjesme
Otkud ja u svemu tome
Samo sretnici sa medom druguju
Dok mnogi piju tugu

Zasto se odjednom pitanja mnoze
Na koja odgovora nemam
Sanjao sam da budem pjesnik
A ja sam postao nesretnik

Prokletsvo pjesama me prati
Kao slutnja lose sudbine
Usamljenog jahaca kroz vrijeme
Koji se nimalo ne odupire

Imam razloga da sanjam zore
Gledati ruze i lisce u rosi
Familija i drago unuce
Da me u radost uvuce

Nisam se sa pjesmama druzio
Talenat je bio strana rijec
U Februaru mi dodje golubica
Razime ti imas sta reci

Poceo sam pisati nespretno
Zivot mi ostade u pjesmama
Danas razmisljam da sve ostavim
Jer se sve zavrsilo nesretno

komsija

[komsija]

Dijaspora


Sada mi srebro na glavi cuci
Osvaja me bez milosti
A mene nesto drugo muci
U svojoj zemlji smo postali gosti

Poceli nas tretirati kao strance
Zovu nas Dijaspora
Zaboravili svoje stare znance
Zar se to zaista trpjeti mora

Tamo su jos uvijek nase kuce
Zivi su prijatelji stari
Iako nas srce domu vuce
Ko za to jos mari

Ujutro rano prije svitanja
Dok poslednje zvijezde blijede
Postavljam sebi mnoga pitanja
Koja muce kose sijede

Bio sam u Bosni, davno to bjese
Da li cu ikada vise ici
Pomislim na majku ,usne mi se smijese
Ona ce mi jedina prici

Gledam u ogledalu svoje bore
Gdje odose sve godine ove
Veliki pozdrav saljem iz dijaspore
Jos vas moje srce zove

komsija

[sancezo]

Nemam pravo

Nemam pravo pisati pjesme
Otkud ja u svemu tome
Samo sretnici sa medom druguju
Dok mnogi piju tugu

Zasto se odjednom pitanja mnoze
Na koja odgovora nemam
Sanjao sam da budem pjesnik
A ja sam postao nesretnik

Prokletsvo pjesama me prati
Kao slutnja lose sudbine
Usamljenog jahaca kroz vrijeme
Koji se nimalo ne odupire

Imam razloga da sanjam zore
Gledati ruze i lisce u rosi
Familija i drago unuce
Da me u radost uvuce

Nisam se sa pjesmama druzio
Talenat je bio strana rijec
U Februaru mi dodje golubica
Razime ti imas sta reci

Poceo sam pisati nespretno
Zivot mi ostade u pjesmama
Danas razmisljam da sve ostavim
Jer se sve zavrsilo nesretno

komsija

Sto se ovaj komsija uzjogunio pa nece vise da pise a napisao je lijepih pjesama, bas ih sada citam
komsija mogu li te poljubiti za ove lijepe stihove. de ziv bio napisi jesnu pjesmu za mene bicu ti zahvalna

[komsija]

komsija mogu li te poljubiti za ove lijepe stihove. de ziv bio napisi jesnu pjesmu za mene bicu ti zahvalna

Poljubi bona.....a sto se tice pisanja pjesama to ce ici teze jer duze vremena ne pisem

[komsija]

Hej moje pobrklije

Hej moje pobrklije
Druzimo se kao prije
Otvorite svoja vrata
Ovaj zivot vjecan nije

Zatvorili se na fejsbuku
Niko nikome da pruzi ruku
Nema one lijepe rijeci
Koja svima dusu lijeci

Zamrla su druzenja stara
Svako kuka nema para
Sve najruznije o dijaspori
Ima li ko od nas gori

Usamljeno grozdje crno
A kod nekog je I bijelo
Da li u Brki ima ljudi
Koji zele pozvati na sijelo

Mozda me malo nostalgija tuce
Ali ove rijeci nisu stroge
Samo me nesto Brki vuce
To pitanje muci mnoge

Nije bitno ima li kahve
Tu je bolan nasa cesma
Obnovimo nasa druzenja
Nek’ se cuje stara pjesma

komsija