Živio Hasan u jednom selu i imao stado ovaca koje je cuvao po brdima okolo. Jednog dana ugleda neko drugo stado, na drugom brdu i odluci da ode do tog stada, da vidi ko je tamo.
Na drugom brdu mlada rumena Zineta, pazi na cupave ovce svog bolesnog oca. Usplahiren, digne ramena, duboko uzdahne i pridje prsatoj Zineti.
Hasan: Merhaba, gdje je domacin?
Zineta, Malo stidljivo i pognute glave: Merhaba.. Domacin je bolestan i ja pazim na ovce koliko mogu.. Evo i sam Vidis da su Malo cupave i prljave. Doso vakat da se sisaju i kupaju a ja ne mogu sama.
Hasan odmah skonta kako je to prilika da se dokaze i lagano uvuce pod Zinetine svilene dimije.
Hasan: nista ne brini. Ja sam Hasan i pomoci cu ti da okupas i osisas svoje ovce.
Sretna Zineta što je nasla finog momka da joj odradi poso, odleti po makaze i krenu lagano sa poslom. Jedan dan su sisali. Navecer su asikovali. Hasan joj je obecao da ce njene ovce uvijek biti osisane. Drugi dan su ih kupali. Navecer su opet asikovali. Ovaj put sami u sobi, bez tetke Zumre koja je pratila svaki pokret. Hasan joj je sad obećo da ce njene ovce uvijek biti i okupane. Treci dan je Zineta prodala ovce i otišla u grad da studira..
zasto obrvaljko
