Da sumiram sve iz neke svoje perspektive:
Lik mi se svidja, i dugo mi se niko nije ovako svidio. Pricam o nekih ca.10 godina , Heidi zna ko se desio prije jednog desetljeca :vala ali to sad nije vazno
Vazno je da se desilo, da je osjecaj "pravi" - kad legne ko kec na desetku, sa svim manama i vrlinama.
Da se ne lazemo, bio je ko grom iz vedra neba. Prica, humor, stidljivost (jako volim kada je muskarac stidljiv), izgled, pogled, glas, pamet... Sve!
I uz to 11 godina mladji...Radimo zajedno, ne u istoj firmi, jer to ne bi bio problem, nego u istom timu.
Ima curu...Price vezane o n jegovoj vezi cu preskociti ovaj put, jer vise nisam sigurna da li mu po tom pitanju mogu vjerovati. Nije uradio nista da to okonca.
ALI, isto tako, nije uradio nista kako bih i pomislila da zeli biti sa mnom mimo nje, kao avantura, i zbog toga ga postujem. Postoje msukarci koji nece zapoceti nista bez da prvo ne okoncaju vezu u kojoj jesu.
Znaci, jos uvijek je u vezi.
Moja dilema (da, ja sam jako nesigurno bice kada su muskarci u pitanju), a nekako mi "pari" na cinjenicu, je da sam ja sebi to sve umislila, ida tu, ustvari nema nicega

Mi smo prijatelji, njemu je lijepo sa mnom, vjeruje mi, dozivljava me kao sestru

Moguce, sto da ne?
Vjerovatno nije svjestan sta osjecam prema njemu,a kako bi i znao kad krijem sve kao zmija noge. Negdje procitah da su Vodolije hladne, i sve vise pocnjem vjerovati u to...
Ja nikad nikome nisam u oci rekla da sam zaljubljena, d ami se neko svidja, da ga volim...NIKAD! Cak ni one koje jesam voljela nisam pocastila tim priznanjem, i vjerujem da ce mi biti tesko prevaliti to preko jezika IKAD!
Zato, neka vas ne cudi sto se sakrivam, bjezim, mastam, i ne radim nista po pitanju rjesavanja situacije.
Ne bih podnijela da ga izgubim kao prijatelja.
Ne bih podnijela da dodjem na posao i da me ne pogleda u oci, ne nasmijesi se, i da ne odemo na kafu.
Ne...Ne bih podnijela. Radije prijatelj nego nista.