Post
by Maja » 01 Dec 2019, 15:38
Svi mi mislimo za sebe da smo drugaciji i bolji, da se manje zanimamo za tudje i u miru zivimo svoje zivote. Apsolutno svi.
I ja se ponekad zanesem pa pomislim kako u meni ima raznih nekih potencijala ali nemam gdje da ih razvijam.
A s druge strane ne zelim napustiti ovo moje mjesto, tako da sam ni tamo, ni 'vamo.
Volim za sebe misliti da sam tipicna Hercegovka. E sad, jel pozitivno ili negativno biti tipican Hercegovac ne znam, jer kako rekoh, volimo za sebe misliti da smo bolji, prvo mi kao pojedinci pa onda citava regija (Ere, Krajisnici, Podrinjci itd). Valjda tako treba biti, da volis sebe i svoje, jer je covjek puno nesretniji ako citav zivot smatra da je njegova sreca negdje drugo.
Ako posmatram svoju mahalu...valjda je tako u svim selima...ne smijes spomenuti knjigu, kino, pozoriste, rock muziku, fotografiju (posebno ih zbunjuje sto fotkam), setnje zbog setnje tj da nisi negdje krenuo s ciljem, da si vodio macku veterinaru...ovo zadnje je smrtni grijeh jer se veterinar dovodi samo kravama i ovcama, psa drzis na lancu da cuva kucu a macku oko kuce da hvata miseve... Meni su se doslovno smijali kad sam vodila Dusku veterinaru. Ali mene to ni najmanje ne pogadja, zaista. Shvatam da su ljudi takvi i to je to. Znam da mi ne misle nista lose. Nekad se i ja volim utopiti u to njihovo pa mi bude i to zabavno.
Ali vidim da je mladja raja drugacija i da nema nikakve razlike izmedju njih i omladine iz gradova.