Fotkoljupci

[Čupava]

Cekam ostale (nestrpljivo)...
Cupe, Lanci, Bla, Barba, storm, lejlamo, Femea itd
A i ostale koji kadkad lajkaju fotke i samo u prolazu...

Pa ljubav prema foto se rodila još u ranoj mladosti, i za jedan rodjendan dobijem od oca prvi moj foto aparat Polaroid..
E kasnije ta ljubav prema foto je sve više rasla i onda sam uz to i mijenjala aparate... dodavala objektive..

Desi se da neke i izradim i složim u album.. i s vremena na vrijeme listam i prisjecam tih zabiljezenih trenutaka...


Slikam obično neke detalje, ljude, zapazim nešto što možda drugi ne bi zapazili..mada mi ovnovi imamo tu jaču stranu zapažanja...koja je jako izrazena...skljocam redam foto, ne volim u fotografiji perfekciju.."namestene foto " spontane su mi nekako i najdraže...nekima su možda bez veze a meni one nešto govore...u svakoj foto koju uradim ona ima svoju priču , a i njome oslikavam i sebe.. Moja Svastara je najbolji opis mene, jer puna je ljubavi, nostalgije, djece..vode,šume..ceznje itd ..

A sve je to skup onoga u čemu zaista uživam... jednostavno me skljocanje odmara..

Eto tako... da mogu najradije bih ti moju arhivu onih ne postanih foto postala , .. ali prije svega bih ja trebala neki red napraviti ( rijetko koju foto brisem osim stvarno da je dubidus nejasna )... ( čak jedan pc stoji baš zbog foto koje moram prenijeti na disc).. a jednom ću, se zainatiti..pa i to srediti.

[ina]

U mom slučaju ono što me fascinira su bolje noći, noćno nebo u dodiru sa pejzažom, iako je idealan momenat teško ostvariti,

Biti u korak sa prirodom i noćim nebom je nešto što iz mene izvlači ono najbolje u pogledu spoznaje šireg aspekta stvarnosti u kojoj obitavamo.

Nemam konstantnu inspiraciju, jer ona uvijek nekako dolazi sama od sebe.

Ne trazis a pronadjes.

[Vjetar]

Najbolje mi kad ozbiljno pišete na ovakvim temama

[ina]

ljubav prema foto se rodila još u ranoj mladosti, i za jedan rodjendan dobijem od oca prvi moj foto aparat
E kasnije ta ljubav prema foto je sve više rasla

ne volim u fotografiji perfekciju.."namestene foto " spontane su mi nekako i najdraže...

Moja Svastara je najbolji opis mene, jer puna je ljubavi, nostalgije, djece..vode,šume..ceznje itd ..

A sve je to skup onoga u čemu zaista uživam... jednostavno me skljocanje odmara..

Cupe kod tebe se primijeti osjecaj. Bar gledajuci mojim ocima. Upratila sam gotov sve fotke. Kao i od toxic i Frankey.


Oblak, evo za intenzivnijih dozivljaj.
Napusti temu

[Venera]

Koje su to emocije koje vas vode, na neki nacin, zapecetiti trenutak...

pa kod mene nisu rezultat intenizvne emocije, jednostavno imam cilj zabijeziti nesto za sebe , jer vecina mojih fotografija posjeduju motive skuplptura, tehnicke motive i ponekad motive prirode

[ina]

Koje su to emocije koje vas vode, na neki nacin, zapecetiti trenutak...

pa kod mene nisu rezultat intenizvne emocije, jednostavno imam cilj zabijeziti nesto za sebe , jer vecina mojih fotografija posjeduju motive skuplptura, tehnicke motive i ponekad motive prirode

Ako to vec zabiljezis za sebe... Zaveze se i neka vrsta emocija, pretpostavljam...
A da mogu biti razlicite od osobe do osobe, to svakako.

[Venera]

pa kod mene nisu rezultat intenizvne emocije, jednostavno imam cilj zabijeziti nesto za sebe , jer vecina mojih fotografija posjeduju motive skuplptura, tehnicke motive i ponekad motive prirode

Ako to vec zabiljezis za sebe... Zaveze se i neka vrsta emocija, pretpostavljam...
A da mogu biti razlicite od osobe do osobe, to svakako.

pa fotografiranje za mene nije umjetnickog karkatera , nemma cilj naraviti fotku kao umjetnicko djelo vec je tehnici oblik biljeski za licni album , cak i kad fotkam nesto vezano za arhitekturu , to radim jer mi je lijepo , narocito, skuplture, fotnane , gradjevine

emocije prorade kod speificnih fotografija fotkanih osoba, narocito starih fotografija

inace, moje fotkanje nije primrarno emocionalna potreba, a emocije su svepristune kod svakog zivog bica, sto znaci, da sve sto radimo, smo manje ili vise pokrenuti emocijama

[lejlamo]

u fotografiji postoje tejkeri i mejkeri.

tejkeri fotografišu ono što im privuče pažnju, nekakvo prirodno okruženje, objekti koji su takvi kakvi jesu i tu gdje jesu, bez namještanja, osim što se odabere ugao i kadar koji će se fotkati.
mejkeri namještaju scene, uglavnom fotografišu ljude, događaje, hranu, predmete i tako....sklope u glavi šta žele i to realizuju.

ja sam tejker. ne namještam, fotografišem ono što mi je ugodno oku, što mi privuče pažnju, detalje i sitnice. opušta me. fokusiram se na neki detalj i pokušam pronaći kadar koji će dočarati ono što moje oko vidi i priču koja mi se složi u glavi.
volim prirodu i takve motive najčešće fotografišem, dok šetam i uživam u okruženju.

[Venera]

u fotografiji postoje tejkeri i mejkeri.

tejkeri fotografišu ono što im privuče pažnju, nekakvo prirodno okruženje, objekti koji su takvi kakvi jesu i tu gdje jesu, bez namještanja, osim što se odabere ugao i kadar koji će se fotkati.
mejkeri namještaju scene, uglavnom fotografišu ljude, događaje, hranu, predmete i tako....sklope u glavi šta žele i to realizuju.

ja sam tejker. ne namještam, fotografišem ono što mi je ugodno oku, što mi privuče pažnju, detalje i sitnice. opušta me. fokusiram se na neki detalj i pokušam pronaći kadar koji će dočarati ono što moje oko vidi i priču koja mi se složi u glavi.
volim prirodu i takve motive najčešće fotografišem, dok šetam i uživam u okruženju.

meni su privlacni stari foto aparati i razvijanje filma , a dananja tehnologija nema taj schmek

[Socrates]

Al' su mi najbolji ovi što odu negdje i onda uslikaju opstepoznate objekte i građevine i sve to ispostave na uvid na društvenoj mreži.

Da se ne ljute, al' brate, smor.

Šta će mi Imagine slika iz Central Parka sa tvojom facom na njoj? Šta će mi Ajfelov Toranj?

U redu je imati uspomenu, al' čuvaj za sebe. Daj nešto što niko drugi nije uslikao.

[Chloe]

u fotografiji postoje tejkeri i mejkeri.

tejkeri fotografišu ono što im privuče pažnju, nekakvo prirodno okruženje, objekti koji su takvi kakvi jesu i tu gdje jesu, bez namještanja, osim što se odabere ugao i kadar koji će se fotkati.
mejkeri namještaju scene, uglavnom fotografišu ljude, događaje, hranu, predmete i tako....sklope u glavi šta žele i to realizuju.

ja sam tejker. ne namještam, fotografišem ono što mi je ugodno oku, što mi privuče pažnju, detalje i sitnice. opušta me. fokusiram se na neki detalj i pokušam pronaći kadar koji će dočarati ono što moje oko vidi i priču koja mi se složi u glavi.
volim prirodu i takve motive najčešće fotografišem, dok šetam i uživam u okruženju.

Pronalazim se u obje grupe...

[lejlamo]

ja ne volim namještanja predmeta, fotografisanje ljudi na nekom događaju, vjenčanja, sahrane i to...takva fotografija me zamara i nije mi bliska. srkleti me

[Venera]

U redu je imati uspomenu, al' čuvaj za sebe. Daj nešto što niko drugi nije uslikao.

to najvise volim

[storm]

Al' su mi najbolji ovi što odu negdje i onda uslikaju opstepoznate objekte i građevine i sve to ispostave na uvid na društvenoj mreži.

Da se ne ljute, al' brate, smor.

Šta će mi Imagine slika iz Central Parka sa tvojom facom na njoj? Šta će mi Ajfelov Toranj?

U redu je imati uspomenu, al' čuvaj za sebe. Daj nešto što niko drugi nije uslikao.

Uh koliko fotografa brije na te spike... Logičan put mog učenja bi bio foto izleti, koje klub organizira... Onda odeš u neku toscanu, Provanse... I okidas kod markacije na tlu... I kontas - hej pa ti si 456.864 ti idiot koji će identičnu fotku uraditi.
Jedna je naša tu hrpu nagradi pokupila... Samo upornoscu.. Ode u kinu i njih par plati one seljake ratare da beru rižu u četiri ujutro, ovi okidaju rafalno... Bolesna zabava.
Rekao je jedan... Najbolje ćete fotke okinuti 15-20 km max od svoga doma... Tu znate kako sunce pada, gdje je koje drvo, nosite slike u glavi... Ja u gradu, kojim hodam 45 godina, uvijek nešto novo vidim, kad se fokusiram...
Šta sam htio reći... Fotografija nastaje u glavi, ne na lokaciji nekoj special...

[ina]

Ne znam drugacije pa cu ovako...

Ne bih (bar ne trenutno) o tome sta je za koga umjetnost. Vec sam se uvezi toga jednom posvadjala.

tehnici oblik biljeski za licni album

emocije prorade kod speificnih fotografija fotkanih osoba, narocito starih fotografija

inace, moje fotkanje nije primrarno emocionalna potreba, a emocije su svepristune kod svakog zivog bica, sto znaci, da sve sto radimo, smo manje ili vise pokrenuti emocijama

Kazes da ti je lijepo... I uz gore navedeno, sasvim ok...

ne namještam, fotografišem ono što mi je ugodno oku, što mi privuče pažnju, detalje i sitnice. opušta me. fokusiram se na neki detalj i pokušam pronaći kadar koji će dočarati ono što moje oko vidi i priču koja mi se složi u glavi.
volim prirodu i takve motive najčešće fotografišem, dok šetam i uživam u okruženju.

I ja. I ja. Prirodi dajemo. Priroda vraca.

ne volim namještanja predmeta, fotografisanje ljudi na nekom događaju, vjenčanja, sahrane i to...takva fotografija me zamara i nije mi bliska

Licno ne razumijem fotkanja na sahrani. To me bas zacudi nekako.
Svadbe, licni dokumenti, zategnuti kez... Nekad smo se tu maksuz skockavali. Bila neka vrsta dozivljaja. Famelijarno fotkanje. 
Nevezano za slicne prilike, u nekim ipak cak pitam... da vidim kako je ispalo. Ako mi se ne svidja, ponavljaj!
Spucale me 40te prije vremena, izgleda.

U redu je imati uspomenu, al' čuvaj za sebe

Slazem se...
Ipak ljudi i raznovrsno izabiraju sta sacuvati samo za sebe a sta ne. Ako je tako nesto sto si naveo konstantno prisutno.. Zalazi u sferu: Bio/la sam tu i tu.. I to je najbitnije. "To trebate da znate".

Fotografija nastaje u glavi,

I osjecajima. Opet bih (ponavljajucom gnjavazom) dodala.
Ako fotka, bar one koje nose strijelu nekog viseg cilja (ostalim je i tako nebitno) ne dodirne na neki nacin opsirniju masu ljudi... (kad tad) onda i nije okicena nicim vise...Niti ce biti izdvojena.

Pronalazim se u obje grupe...

I sta jos?

[Bla]

Al' su mi najbolji ovi što odu negdje i onda uslikaju opstepoznate objekte i građevine i sve to ispostave na uvid na društvenoj mreži.

Da se ne ljute, al' brate, smor.

Šta će mi Imagine slika iz Central Parka sa tvojom facom na njoj? Šta će mi Ajfelov Toranj?

U redu je imati uspomenu, al' čuvaj za sebe. Daj nešto što niko drugi nije uslikao.

Uh koliko fotografa brije na te spike... Logičan put mog učenja bi bio foto izleti, koje klub organizira... Onda odeš u neku toscanu, Provanse... I okidas kod markacije na tlu... I kontas - hej pa ti si 456.864 ti idiot koji će identičnu fotku uraditi.
Jedna je naša tu hrpu nagradi pokupila... Samo upornoscu.. Ode u kinu i njih par plati one seljake ratare da beru rižu u četiri ujutro, ovi okidaju rafalno... Bolesna zabava.
Rekao je jedan... Najbolje ćete fotke okinuti 15-20 km max od svoga doma... Tu znate kako sunce pada, gdje je koje drvo, nosite slike u glavi... Ja u gradu, kojim hodam 45 godina, uvijek nešto novo vidim, kad se fokusiram...
Šta sam htio reći... Fotografija nastaje u glavi, ne na lokaciji nekoj special...

jako griješite sa tim stavom
svako ima svoj point of view.

prije par sedmica nas devetero s kamerama bilo na jako uskom prostoru, niko se nije vratio sa identičnom slikom.
prije par mjeseci sam bio na lokacijama koje su prošli milioni drugih, i kojima će proći milioni drugih, nigdje nisam vidio fotke identične svojim, itd...

[Barba]

jako griješite sa tim stavom
svako ima svoj point of view.

Slažem se

[Maja]

Da...

Na pocetku ipak (ili se meni tako cini) dosta ljudi uopste ne misli na tu neku crtu umjetnicke crte... Nego onako izrazava osjecaje, svoje ili tudje (sto je moguce i u muzici, slikarstvu itd)...

Otprilike je tako kod mene. Volim vidjeti nesto lijepo, primjecujem lijepe stvari. Onda to zabiljezim fotkom i pokazem drugima kako bi i oni uzivali u toj ljepoti. I onda se frustriram kad vidim da nekog nije briga za to.
Isto kao kad vidimo smijesan clip pa ga stavimo na forum da drugi pogledaju i sami se nasmiju.
A tu je i ono kad hoces da napravis uspomenu za ubuduce mada rijetko kad sjednem za komp i gledam stare fotke. Valjda nije dovoljno vremena proslo da ih mogu gledati sa sjetom i zanimanjem kao kad gledas stari album (pravi).
Isto tako, nakon cjelodnevnog fotkanja, prava je uzivancija sjesti za komp, umetnuti memorijsku karticu pa laganini gledati jednu po jednu sliku pijuckajuci kafu. I opet uzivas u toj ljepoti. Nekad se i razocaras kad vidis da fotka nije ispala kako si zamislio.

[storm]

Uh koliko fotografa brije na te spike... Logičan put mog učenja bi bio foto izleti, koje klub organizira... Onda odeš u neku toscanu, Provanse... I okidas kod markacije na tlu... I kontas - hej pa ti si 456.864 ti idiot koji će identičnu fotku uraditi.
Jedna je naša tu hrpu nagradi pokupila... Samo upornoscu.. Ode u kinu i njih par plati one seljake ratare da beru rižu u četiri ujutro, ovi okidaju rafalno... Bolesna zabava.
Rekao je jedan... Najbolje ćete fotke okinuti 15-20 km max od svoga doma... Tu znate kako sunce pada, gdje je koje drvo, nosite slike u glavi... Ja u gradu, kojim hodam 45 godina, uvijek nešto novo vidim, kad se fokusiram...
Šta sam htio reći... Fotografija nastaje u glavi, ne na lokaciji nekoj special...

jako griješite sa tim stavom
svako ima svoj point of view.

prije par sedmica nas devetero s kamerama bilo na jako uskom prostoru, niko se nije vratio sa identičnom slikom.
prije par mjeseci sam bio na lokacijama koje su prošli milioni drugih, i kojima će proći milioni drugih, nigdje nisam vidio fotke identične svojim, itd...

Pa moj pow na te stvari

Inače drugo si ti, i masa fotografa.
Ti ćeš je uraditi drukčije, još deset puta da odeš tamo... Velika večina, ne.
Pa vidim šta donose u klub.. I zijevam nakon deset minuta pokazivanja.

[ina]

Da...

Na pocetku ipak (ili se meni tako cini) dosta ljudi uopste ne misli na tu neku crtu umjetnicke crte... Nego onako izrazava osjecaje, svoje ili tudje (sto je moguce i u muzici, slikarstvu itd)...

Otprilike je tako kod mene. Volim vidjeti nesto lijepo, primjecujem lijepe stvari.

Onda to zabiljezim fotkom i pokazem drugima kako bi i oni uzivali u toj ljepoti.

I onda se frustriram kad vidim da nekog nije briga za to

.

Isto kao kad vidimo smijesan clip pa ga stavimo na forum da drugi pogledaju i sami se nasmiju.
A tu je i ono kad hoces da napravis uspomenu za ubuduce mada rijetko kad sjednem za komp i gledam stare fotke. Valjda nije dovoljno vremena proslo da ih mogu gledati sa sjetom i zanimanjem kao kad gledas stari album (pravi).
Isto tako, nakon cjelodnevnog fotkanja, prava je uzivancija sjesti za komp, umetnuti memorijsku karticu pa laganini gledati jednu po jednu sliku pijuckajuci kafu. I opet uzivas u toj ljepoti. Nekad se i razocaras kad vidis da fotka nije ispala kako si zamislio.

Bas me nasmija. Ono drugo.
Vjerovatno gledas i Fazliju.
Imam slican merak. S vremena na vrijeme sredim neke i dam izraditi. Vecinom od malaca, nekih posebnih prilika, roditelja, i njihove nenusko deduske uloge. Nakupio se pun karton albuma.





@Bla
Tvoj primjer je (meni) dokaz da na neki nacin i ima.

Vrijeme tece, svjetlost se mijenja.. uz to i sam ambijent. Razlicite oci, u razlicitoj izabranoj poziciji, iako gledaju istu stvar, mogu dobiti diferentne rezultate. U skladu citavog trenutka, i ovisnog i neovisnog necijih zjenica i brzine zapazanja.
Ti gajis ljubav uz nepresusnu gladez novih saznanja.. i u tome dobivas i beneficije. Zato je sasvim moguce da posmatras i drugacije od nas obicnih smrtnika.