Šta trenutno čitate?

[Iskra]

Ali...onda bi spalio i jedan dio sebe, svoje duše....

Ali čak i ne znamo šta je duša. Sve naše reakcije u mozgu su popraćene podažajima koji se odražavaju na naše sveukupno tijelesno i psihološko stanje. Čovjek je jednostavno taoc vastitog mozga i percepcije, ali usudit ću se reći i društvenih normi koje umanjuju čovjekovu kreativnost i jedinstvenost.

Evo planiram da malo protegnem noge u potrzi za kakvom pustolovnom anti-utopijskom postapokaliptičnom pričom. Sjetim se da mi je Metro 2033 od Glukhovskog pružio takvo dušvno zadovoljstvo, ali se bojim da ću ga teško negdje drugo pronaći...

Akobogda, danas završvam i od Hararija Homo deus, i toplo bi je preporučo svima koje interesuju multidisciplinarne knjige tipa; Politika, psihologija, sociologija, tehnologija, futuristika, etc...

Ima tu još knjga koje upravo čekaju svoj red, neke pronađem na netu pa ih isprintam, ali mi je draže ako je kupim. Ne žalim novca za dobar naslov. Ako imaš za jela i provoda, preća je knjiga, preća je knjiga, preća je knjiga.

Duša je ono što te čini čovjekom. Ono što ti je omogućilo da voliš, princip koji te vodi kroz vlastitu duhovnost, osjećanja, sklonosti. Duša to si ti. Ja. Svi mi.


Šta bih sve htjela pročitati, ne smijem ni misliti. Uhvati me neki srklet, tjeskoba, nemir, saznanjem da nemam vremena, a htjela bih.

[Chloe]

A zašto to sve ne može biti jedna lijepa uspomena bez gorčine.
Izdići se iznad onog ružnog i negativnog, prisjećati se samo lijepih emocija koje su dovele do tih ljubavlju ispisanih riječi..
Može biti popraćeno dubokim uzdahom, sjetom ali mislim da se s tom osobom završilo, da je stavljena tačka kad nestane gorčina, ostane samo lijepa uspomena.

Jao što pametujem

[dadojović]

Da, zbilja ...šteta nekih pjesama ili citata koje smo protratili na pogrešne osobe,( nekako je neiskreno reciklirati iste stihove koje smo već nekome posvetili i slati ih novoj ljubavi )

e, o ovome sam nešto razmišljala .... nisam baš načisto...
haj, dado, ne bilo ti mrsko, napiši još koju rečenicu na ovu temu....

Smatram da je nekako neiskreno, ili barem lijeno, iste stihove ili pjesmu koje smo već posvetili jednoj osobi/ljubavi nakon prekida veze posvećivati novoj ljubavi.
Posebno je neiskreno ako smo sami napisali te stihove.
Znaš ono...imaš novu ljubav...pa ako si odlučio poslati joj neki stih, daj se berem potrudi pa joj ne šalji stihove koje se nekome drugom slao.

[Trafalgar Law]

Duša je ono što te čini čovjekom. Ono što ti je omogućilo da voliš, princip koji te vodi kroz vlastitu duhovnost, osjećanja, sklonosti. Duša to si ti. Ja. Svi mi.


Šta bih sve htjela pročitati, ne smijem ni misliti. Uhvati me neki srklet, tjeskoba, nemir, saznanjem da nemam vremena, a htjela bih.

Ne znam da li je "to" što me čini empatičnim, povremenom zlim. Ralizčiti pogled na svijet pruža različita tumačenja o duši. Naravno, ne isključuje se da je duša "produkt nečega", ali zapravo čega. Ruha Božijeg? Moguće i djelomično moguće, ili je Ruh nešto sasvim drugo što se poistovjećuje sa dušom.

Ne treba ni planirati šta čitati i u kolikoj mjeri čitati, tipa; danas poglavlje, sutra poglavlje. Osim ako nije nešto od čega nam ovisi naše obrazovanje, eh to je baš ono pod moranjem.

[Trafalgar Law]

e, o ovome sam nešto razmišljala .... nisam baš načisto...
haj, dado, ne bilo ti mrsko, napiši još koju rečenicu na ovu temu....

Smatram da je nekako neiskreno, ili barem lijeno, iste stihove ili pjesmu koje smo već posvetili jednoj osobi/ljubavi nakon prekida veze posvećivati novoj ljubavi.
Posebno je neiskreno ako smo sami napisali te stihove.
Znaš ono...imaš novu ljubav...pa ako si odlučio poslati joj neki stih, daj se berem potrudi pa joj ne šalji stihove koje se nekome drugom slao.

Pa podrazumjeva se, čak i pod onome što se pisalo u memoarima. Sve sam to pocijepao i bacio u kantu. Prilika za nova iskustva sama otvara nove puteve spoznaje.

[storm]

e, o ovome sam nešto razmišljala .... nisam baš načisto...
haj, dado, ne bilo ti mrsko, napiši još koju rečenicu na ovu temu....

Smatram da je nekako neiskreno, ili barem lijeno, iste stihove ili pjesmu koje smo već posvetili jednoj osobi/ljubavi nakon prekida veze posvećivati novoj ljubavi.
Posebno je neiskreno ako smo sami napisali te stihove.
Znaš ono...imaš novu ljubav...pa ako si odlučio poslati joj neki stih, daj se berem potrudi pa joj ne šalji stihove koje se nekome drugom slao.

Istina je to, pogotovo i posebno vlastite stihove i misli... A čak mislim, da to ne bi trebalo biti stvar truda, dovoljno je pustiti misli, i samo prosuti na papir, nešto, bilo što... Napisati ili izreći. Ako je iskreno i jako, podrazumijeva se.

[storm]

Da, zbilja ...šteta nekih pjesama ili citata koje smo protratili na pogrešne osobe,( nekako je neiskreno reciklirati iste stihove koje smo već nekome posvetili i slati ih novoj ljubavi ) mada nisam sklon pretjeranim kritikama naspram bivših ljubavi.

ali, u tom trenutku, dok ste podvlačili, posvećivali i pisali za te osobe osjećali ste ljubav, vjerovatno i uzvraćenu, ako ništa zaljubljenost.....a zaljubili ste se u nešto lijepo kod njih.....makar to bila i fizika, bio je vaš odabir i vaš kriterij....i godilo vam je....znači, u tom momentu je vrijedilo...

razumijem da se čovjek zezne u procjeni, da se druga osoba promijeni ili šta sve već, ali u tim momentima zaljubljenosti/zanesenosti bile su prisutne lijepe, iskrene emocije .....dio su nas.

i mislim da čovjek jedino sebe može preispitivati, kritikovati i to....

Ljudi se ne mijenjaju... Ljudi se otkrivaju.

[Iskra]

A zašto to sve ne može biti jedna lijepa uspomena bez gorčine.
Izdići se iznad onog ružnog i negativnog, prisjećati se samo lijepih emocija koje su dovele do tih ljubavlju ispisanih riječi..
Može biti popraćeno dubokim uzdahom, sjetom ali mislim da se s tom osobom završilo, da je stavljena tačka kad nestane gorčina, ostane samo lijepa uspomena.

Jao što pametujem

Pa.ne može. Bar ne odmah. Mada....možda I nikada. Ako si se nekom dao, srcem, dušom, svakim atomom , beskrajno, potpuno,...kako onda ne biti "ogorcen" ili makar tugovati (ogorčenost je ružna i riječ i emocija), što taj neko....nije znao ili htio ili bar nije razmislio sta to ima u tebi. I da je primiti ljubav, doista dobitak, ogroman.

Ja sam mišljenja da je ljubav iskušenje. Allah ti je dovede na put, pokaze ti i ukaže na nju. Šta ćeš s njome učiniti, hoćeš li je prepoznati, prigrliti, njegovati ili ćeš zastraniti u svom namu i pasti na iskušenje, do nas je.

[storm]

Ova su razmišljanja uvelike prerasla temu,, sasvim površnog karaktera, pa me navodi da otvorim novu, u koju bih neke postove smjestio...

[Venera]

ali, u tom trenutku, dok ste podvlačili, posvećivali i pisali za te osobe osjećali ste ljubav, vjerovatno i uzvraćenu, ako ništa zaljubljenost.....a zaljubili ste se u nešto lijepo kod njih.....makar to bila i fizika, bio je vaš odabir i vaš kriterij....i godilo vam je....znači, u tom momentu je vrijedilo...

razumijem da se čovjek zezne u procjeni, da se druga osoba promijeni ili šta sve već, ali u tim momentima zaljubljenosti/zanesenosti bile su prisutne lijepe, iskrene emocije .....dio su nas.

i mislim da čovjek jedino sebe može preispitivati, kritikovati i to....

Ljudi se ne mijenjaju... Ljudi se otkrivaju.

stormaga, ipak je oboje, svako se svjesno i nesvjesno mijenja, to je konastatn proces, ali je tocno, da se osobe otkrivaju razlicitm tempom u raznim situacijama sebi uvijek kazemo da dovoljno dobro poznajemo sebe, ali to bas nije tako

[Venera]

A zašto to sve ne može biti jedna lijepa uspomena bez gorčine.
Izdići se iznad onog ružnog i negativnog, prisjećati se samo lijepih emocija koje su dovele do tih ljubavlju ispisanih riječi..
Može biti popraćeno dubokim uzdahom, sjetom ali mislim da se s tom osobom završilo, da je stavljena tačka kad nestane gorčina, ostane samo lijepa uspomena.

Jao što pametujem

Pa.ne može. Bar ne odmah. Mada....možda I nikada. Ako si se nekom dao, srcem, dušom, svakim atomom , beskrajno, potpuno,...kako onda ne biti "ogorcen" ili makar tugovati (ogorčenost je ružna i riječ i emocija), što taj neko....nije znao ili htio ili bar nije razmislio sta to ima u tebi. I da je primiti ljubav, doista dobitak, ogroman.

Ja sam mišljenja da je ljubav iskušenje. Allah ti je dovede na put, pokaze ti i ukaže na nju. Šta ćeš s njome učiniti, hoćeš li je prepoznati, prigrliti, njegovati ili ćeš zastraniti u svom namu i pasti na iskušenje, do nas je.

oh moja Iskra, ja i moje ljubavi , i jos cekam pravu ljubav

[dadojović]

ali, u tom trenutku, dok ste podvlačili, posvećivali i pisali za te osobe osjećali ste ljubav, vjerovatno i uzvraćenu, ako ništa zaljubljenost.....a zaljubili ste se u nešto lijepo kod njih.....makar to bila i fizika, bio je vaš odabir i vaš kriterij....i godilo vam je....znači, u tom momentu je vrijedilo...

razumijem da se čovjek zezne u procjeni, da se druga osoba promijeni ili šta sve već, ali u tim momentima zaljubljenosti/zanesenosti bile su prisutne lijepe, iskrene emocije .....dio su nas.

i mislim da čovjek jedino sebe može preispitivati, kritikovati i to....

Ljudi se ne mijenjaju... Ljudi se otkrivaju.

Ja sam isto zagovaratelj ove teze.
A u ovom kontekstu poznato je da osobe u koje se zaljubimo gledamo kroz one ružičaste naočale, pa se ponakada desi da kada ih skinemo pogled izgleda sasvim drugačiji.
I da, naravno da se može naći pojedinačan primjer nečije preobrazbe ali u globalu ljudi se rijetko mijenjaju.

[Iskra]

Duša je ono što te čini čovjekom. Ono što ti je omogućilo da voliš, princip koji te vodi kroz vlastitu duhovnost, osjećanja, sklonosti. Duša to si ti. Ja. Svi mi.


Šta bih sve htjela pročitati, ne smijem ni misliti. Uhvati me neki srklet, tjeskoba, nemir, saznanjem da nemam vremena, a htjela bih.

Ne znam da li je "to" što me čini empatičnim, povremenom zlim. Ralizčiti pogled na svijet pruža različita tumačenja o duši. Naravno, ne isključuje se da je duša "produkt nečega", ali zapravo čega. Ruha Božijeg? Moguće i djelomično moguće, ili je Ruh nešto sasvim drugo što se poistovjećuje sa dušom.

Ne treba ni planirati šta čitati i u kolikoj mjeri čitati, tipa; danas poglavlje, sutra poglavlje. Osim ako nije nešto od čega nam ovisi naše obrazovanje, eh to je baš ono pod moranjem.

Bilo sta da je od svega navedenog, ili bilo šta da je duša od svih naših dilema , unutarnjih dijaloga o njoj, dobro je razmišljati o tome. Oplemenjuje. Dušu.

Ne počinjem čitati upravo iz razloga što kad nesto dohvatim to i završim. Rijetko sam ikada knjigu ostavila napola, Samo kad je obimna pa za sutra... bit će vremena. Inshaallah

[Iskra]

Ova su razmišljanja uvelike prerasla temu,, sasvim površnog karaktera, pa me navodi da otvorim novu, u koju bih neke postove smjestio...

Hajde...

[spacebound]

ali, u tom trenutku, dok ste podvlačili, posvećivali i pisali za te osobe osjećali ste ljubav, vjerovatno i uzvraćenu, ako ništa zaljubljenost.....a zaljubili ste se u nešto lijepo kod njih.....makar to bila i fizika, bio je vaš odabir i vaš kriterij....i godilo vam je....znači, u tom momentu je vrijedilo...

razumijem da se čovjek zezne u procjeni, da se druga osoba promijeni ili šta sve već, ali u tim momentima zaljubljenosti/zanesenosti bile su prisutne lijepe, iskrene emocije .....dio su nas.

i mislim da čovjek jedino sebe može preispitivati, kritikovati i to....

Ljudi se ne mijenjaju... Ljudi se otkrivaju.

Naravno da se mijenjaju, svi se mijenjamo.Ja nisam ista kao prije 10 godina ni kao prije 5, jer u tom periodu sam iz situacija ucila, iz odnosa, od ljudi, od okolnosti.Svi smo.Zar ne?

[dadojović]

Ova su razmišljanja uvelike prerasla temu,, sasvim površnog karaktera, pa me navodi da otvorim novu, u koju bih neke postove smjestio...

Neka.
Da malo i teme književnost i jezik budu aktivne.
Samo da raspravu ne skrenemo u chat.

[storm]

Ljudi se ne mijenjaju... Ljudi se otkrivaju.

stormaga, ipak je oboje, svako se svjesno i nesvjesno mijenja, to je konastatn proces, ali je tocno, da se osobe otkrivaju razlicitm tempom u raznim situacijama sebi uvijek kazemo da dovoljno dobro poznajemo sebe, ali to bas nije tako

Mijenjaju se površne stvari, i to je normalno, mijenjaju se neke percepcije uvjetovane iskustvima, okolinom ... Bit čovjeka se ne mijenja nikada...
Značajne su i površne stvari, te sitnice koje čine ugodnu svakodnevicu, u vidi prilagodbe... I nisu uopće promjene loše, ako idu u istom smjeru, ako pričamo o dvije osobe... Ali otkriti bit osobe, zavoljeti je... E to je nešto.

[Iskra]

e, o ovome sam nešto razmišljala .... nisam baš načisto...
haj, dado, ne bilo ti mrsko, napiši još koju rečenicu na ovu temu....

Smatram da je nekako neiskreno, ili barem lijeno, iste stihove ili pjesmu koje smo već posvetili jednoj osobi/ljubavi nakon prekida veze posvećivati novoj ljubavi.
Posebno je neiskreno ako smo sami napisali te stihove.
Znaš ono...imaš novu ljubav...pa ako si odlučio poslati joj neki stih, daj se berem potrudi pa joj ne šalji stihove koje se nekome drugom slao.

Nije samo neiskreno i lijeno nego je i ružno. Prijetvorno. Omalovažava i osobu koja to radi A i suprotnu stranu.

[Venera]

stormaga, ipak je oboje, svako se svjesno i nesvjesno mijenja, to je konastatn proces, ali je tocno, da se osobe otkrivaju razlicitm tempom u raznim situacijama sebi uvijek kazemo da dovoljno dobro poznajemo sebe, ali to bas nije tako

Mijenjaju se površne stvari, i to je normalno, mijenjaju se neke percepcije uvjetovane iskustvima, okolinom ... Bit čovjeka se ne mijenja nikada...
Značajne su i površne stvari, te sitnice koje čine ugodnu svakodnevicu, u vidi prilagodbe... I nisu uopće promjene loše, ako idu u istom smjeru, ako pričamo o dvije osobe... Ali otkriti bit osobe, zavoljeti je... E to je nešto.

zavoljeti bit osobe i otkriti je poklon od Boga , imam takva isksutva sa nekoliko zivotnih prijatelja

eh, ako osoba kao takva je i ljubav naseg zivota, to je sreca

[storm]

Ljudi se ne mijenjaju... Ljudi se otkrivaju.

Naravno da se mijenjaju, svi se mijenjamo.Ja nisam ista kao prije 10 godina ni kao prije 5, jer u tom periodu sam iz situacija ucila, iz odnosa, od ljudi, od okolnosti.Svi smo.Zar ne?

Napisao sam gore, ja bih odijelio mijenjanje navika, stvari na koje utječe okolina, iskustva, godine... Od onoga što nosimo duboko u sebi...