Post
by dadojović » 07 Jan 2020, 19:12
Prvi korak u suzbijanju ili barem smanjivanju slučajeva nasilja u obitelji je nazivanje stvari pravim imenom. Nužno je koristiti termine: nasilnik ( ako je riječ o muškarcu, što se dešava u velikoj većini slučajeva)i nasilje.
Nekada se u tim situacijama govorilo nešto u stilu: posvadili se muž i žena, tako je to u braku, to treba ostati između njih, mi se ne smijemo miješati...
Ne samo da se smijemo miješati već nam je to i moralna i zakonska obveza.
Uporno i stalno ponavljati: nasilnik i nasilje, i tako stvoriti ne samo senzibilitet prema žrtvi u javnosti, već i te postupke staviti u okvir gdje im je i mjesto: pred organe zakona i represije. Ali od represije često je učinkovitija prevencija. Zato su zatvorske kazne za nasilnike, ne samo potrebne već i nužne, jer strah od zatvora je još uvijek najbolje sredstvo od odvraćanja za počinitelje kaznenog dijela. Nadalje potrebno je osvijestiti žrtve da prijavljuju nasilnike a to se dijelom postiže spomenutim senzibilitetom koji stvara stav da nije sramota prijaviti zlostavljanje. Ovdje je spomenuta teza da će nasilnici u slučaju ako ih očekuje kazna u visini od pet godina ako premlate suprugu, odlučiti se da ju ubiju jer će za to dobiti deset godina. Ne, neće ju ubiti ako ih očekuje kazna od pet godina za premlaćivanje, već će dobro razmisliti hoće li to učiniti.
MM "provali rimu za notornu laž, za duboki uzdah posustalog sna, rimu za tminu, i tišinu za dno dna" MM