E, izvini unaprijed na 'volkoj dužini posta... :ponijelomeštaću:John Cleese wrote: ↑13 Jan 2020, 15:28Gledam bas sad njihovu stranicu - podjela me zanimala.
Iskreno, ne znam da li bih to mogao ikad vise gledati s uzitkom, bez obzira na formu i medij.
Do mene je - pred ocima su mi slike iz filmske verzije. (Sjetih se sad Maestra:"Ja sam gledao Fijana!")
A Glorija im je arhivirana.
Jesi li gledala?
Pero Kvrgic, Bobi Maroti, Mato Ergovic, tada mlada Ljubica Jovic...
Mora negdje biti snimak, bas cu potraziti.
Gle ovako...predstava traje dva i po sata...ili tri...ne sjećam se više... tako da na užitak uopšte ne računaj koliko god volio teatar.
Mislim da je mene samo slijepa ljubav prema romanu, i Marinkovićevim djelima uopšte, držala u budnom stanju
i... s vremena na vrijeme to što je pored mene sjedio neki čovjek koji je priličan dio prvog i pola drugog dijela prespavao.
Sad, šalu na stranu...ako si čitao roman (a znam da jesi ) gledao film sa genijalnim Ljubom Tadićem na čelu ''stare garde'' glumaca i ako još imaš dovoljno godina da si te i takve glumce imao prilike gledati na pozorišnoj sceni, onda se ugledaj na Maestra i ne idi džaba gledati ovu predstavu jer neće te oduševiti.
Mene je, kažem, prvo tematika romana kupila i scenografija koja mi je bila odlična jer dočarava baš atmosferu koja odgovara tematici romana sa svim zvučnim, svjetlosnim i raznoraznim vizuelnim efektima. A glumačka ekipa je bila dovoljno dobra da predstavu svakako vrijedi pogledati. E, sad...to je relativno mlada ekipa glumaca i meni uglavnom nepoznata. Mislim da je Filip Šovagović jedan od najstarijih, ali su dobri. I, brate mili, nevjerovatno je gledati jednog mladog čovjeka, nježne i naizgled slabašne konstitucije, koji je dva i po sata jednako uvjerljiv i konstantno prisutan na sceni u ulozi glavnog junaka. Svi ostali se smjenjuju i imaju vremena da malo odahnu dok je on stalno na sveni, barem se tako čini.
Predstava jeste zahtjevna i ne može se porediti sa romanom, a ni filmom - to stoji. Ali meni je, recimo, poseban izazov kod ovakvih predstava (a takva je i Doli Bel ili Petrijin venac i sve te rađene po romanima i nedramskim književnim formama) baš to da ih pokušam uopšte ne porediti, po kvalitetu, sa potkom - romanom ili filmom. To je u procesu gledanja nemoguće, čak je i neophodno sadržajem jedne forme dopunjavati recepciju druge jer mnoge stvari ne bi shvatio i intenzivno doživio da ne poznaješ osnovu (recimo, u ovom djelu, čuvenu Maestrovu smrt) ali je neophodno sve te druge medije zanemariti u postupku vrednovanja. U stvari, kvalitet predstave ti se sam nametne jer poslije gledanja danima ne možeš a da ne uhvatiš sebe kako baš intenzivno razmišljaš o detaljima iste, uprkos razroraznim životnim situacijama koje ti nameće svakodnevica. A to je definitivno potvrda vrijednosti koju, barem kod mene, film ne izaziva taok snažno i na taj način.
U svakom slučaju korisno iskustvo i ipak preporuka. A Gloriju, nažalost, nisam imala prilike da gledam.
I to vrijedi, sigurno...postavi nam snimak ako ga nađeš.