Nepravilni, široko rasprostranjeni, izrazi

[greeneyes]

I jesmo. Rodjeni takvi, mnogo smo jaki

[Socrates]

Samo Bog zna ko je musliman.

Ako si Administrator, nisi bog.

[Maja]

A kad s njom pisem

[greeneyes]

Ko je ona

[Maja]

Romkinja. Al jako vrijedna i postena zena. Udala se za komsinicinog rodjaka.

[Socrates]

Čuj Romkinja, a poslije toga "al'".

Nekad vas je bas strašno čitati.

[Maja]

Pa nepismena. Ne znam ni jel isla u skolu. Na to sam mislila. I de ne brabonjaj svega ti.

[dadojović]

Nije joj materinski jezik pa ju možemo i opravdati zbog nekih grešaka ali barem bi trebala znati razdvojiti riječi.

[lejlamo]

Nemoj mo se zavarava ti.

znaš da u hrvatskom može ne ću.

[Heidi]

Nemoj mo se zavarava ti.

znaš da u hrvatskom može ne ću.

Ozbiljno?

[Heidi]

Neko je imao potpis:

Zamoljela bi vas da nebudete ne pismeni.

[lejlamo]

znaš da u hrvatskom može ne ću.

Ozbiljno?

ozbiljno. daju prednost sastavljenom pisanju, ali ne ću i svi njegovi oblici su dopuštena inačica.

[Heidi]

Ozbiljno?

ozbiljno. daju prednost sastavljenom pisanju, ali ne ću i svi njegovi oblici su dopuštena inačica.

Ne ces, ne cemo, ne cete?...

Cudno I naopako.

[dadojović]

Nemoj mo se zavarava ti.

znaš da u hrvatskom može ne ću.

Istina.
I neću i ne ću se koristi.

[lejlamo]

Ne ces, ne cemo, ne cete?...

Cudno I naopako.

ja sam o tome isto razmišljala.....ali što kažu, ako baš gledaš pravopisnu tačnost, ono se i ne čini netačnim

evo...

Mnogo polemike izazvalo je rastavljeno pisanje negacije glagola htjeti: ne ću, ne će, ne ćemo itd. koje se pojavilo u školskim udžbenicima. Hrvatski pravopis iz 1996. (4. izdanje) autora Babića, Finke i Moguša u izdanju Školske knjige, koji je još uvijek jedini službeni pravopis u Hrvatskoj, daje obje mogućnosti pisanja – i sastavljeno i rastavljeno, kao i njegovo 5. izdanje. Prednost rastavljenom pisanju daje Hrvatski školski pravopis iz 2005. godine koji je dobio preporuku za školsku uporabu. No pravopisi Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Matice hrvatske te autora Anića i Silića prednost daju sastavljenom pisanju kao i brojni jezični savjetnici novijeg datuma.

I dok, strogo pravopisno gledano, pisanje ne ću nije pogrešno, iako se preporučuje i savjetuje sastavljeno pisanje, rastavljanje potvrdnoga nenaglašenoga (‘kratkoga’) oblika glagola htjeti za 2. i 3. lice množine: *će mo i *će te je pogrešno i treba ga pisati sastavljeno: ćemo, ćete.

[Socrates]

Babić, Finka i Mogus gori od Halilovica.

[lejlamo]

ma srbi konza.

[Nora Ibsenova]

Čuj Romkinja, a poslije toga "al'".

Nekad vas je bas strašno čitati.

I meni je to prvo palo na pamet.
Ko biva da je malo opravda što je romkinja

[Socrates]

Čuj Romkinja, a poslije toga "al'".

Nekad vas je bas strašno čitati.

I meni je to prvo palo na pamet.
Ko biva da je malo opravda što je romkinja

Pusti je, vidiš da se naljutila. Nju kritikovat' je k'o i zidu prigovarat' sto je plav.

[dadojović]

Bilo je govora o pitanju ega, odnosno da ima ljudi kojima jako smeta kada im se ukaže na pravopisne greške.
Nobelovci šalju svoja djela na korekciju kod lektora pa nema razloga da nekome drugom smeta.