Nice try wrote: 31 Jan 2020, 09:16
Kad ssm ušla u muževu familiju, bilo mi je kao tebi kad dođeš u Bosnu
Još povezivam ko je ko kome
Uhh, jos kako koga da pozdravim, kako da se obratim.

Nek me bar neko razumije.
Eh, da ti ispricam jednu anekdotu.

Poslije rata mi bi isli kod nane, i tata nam uvijek pricao da budemo dobri, fini, posebno na granicnim prelazima. Da ne izvodimo nista i ne zezamo se, bar tad. Bilo sve jos striktno, pregledavali, izbacivali stvari mnogima. A tata nije zelio da nas pregledavaju, da sto vise stvari mozemo ponjet nasima. Ja bila tinejdzer vec, malci mali skroz. I sad igrajuci se sa djecom, svaki put su naucili po koju rijec i zapamtili - bila rijec pravilna ili ne. I dandanas nemaju problem da pricaju bosanski, iako grijese mnogo

al neka ih.
I tako mi na granici, tata vadi pasose i ruzi nas da se smirimo, malci se nesto smejali i vristali. Pa mama ruzi tatu nek nas ostavi na miru, ako je granica nije bau bau. I mi stadosmo, pregledali one te pasose, tata zahvali i kako smo krenuli, kazu ovi policajci (bas ih mnogo bi, nesto se desavalo) dovidjenja, a Jan i Zan pozadi "dovidjenjaa,
gospođoooo".
Ja i mama nismo sebi dosle od smjeha, a tata se sav preznojio.

I dandanas smejemo se na tu temu.
„Ah, die Liebe. Ein grausamer Fehler. Und doch so furchtbar leicht zu entzweien.“