Na bosanski forum svi unose radost. Neko svojim dolaskom, a neko odlaskom. Vraćamo kredite, priređujemo šokiranja i ibrete. Sve znamo, sve umijemo, pomoći hocemo, a možda i nećemo. Spoznajte istinsku draž opcije "quote".
Sreca moja pa imam jako nisku toleranciju na nered i prljavstinu, inace tko zna na sta bi mi stan licio
Ja imam faze kad imam vise, odnosno manje energije. U zadnje vrijeme mi se nista ne da, tesko mi se fokusirat na te svakodnevne sitnice jer me muce neke vaznije stvari. Mozda, kada se te stvari rijese se opet vratim u normalu.
Uglavnom kad dođem s posla imam zelju lezati pod dekom i ne ustajati, ali zbog obaveza gotovo da i ne postoji takav dan. Mozda je to i dobro, ne znam.
To je trenutno stanje, dugorocno me motivira planiranje obitelji s dragim i sve sto sada radim, radim za nasu buducnost.
S obzirom na razlikovanje zadovoljstva i sreće,
te s obzirom na moje vječite srčane potrage za Licem Božijim,
te s obzirom na životno iskustvo,
motiviše me moje unutarnje i zadovoljstvo onih oko mene,
pogotovo bliskih, ali i dalekih, pogotovo znanih, ali i neznanih.
U vječitoj potrazi za Zadovoljstvom, stalno me iznova pokreće baš to: od običnog pranja suđa do velikog životnog motiva koji sve prožima.
To zadovoljstvo nije stvar ispunjena nekog konkretnog cilja nego stanje smirenosti i radosti srca. Ovako to mogu reći a da je iskreno i da nije preveliko peglanje...
Motivira me vjerovatno isto ono sto sam primjetio kao dijecak od 10 godina, dok sam sjedio i gledao po pola sata u sume , brda i potok ispod.
To je neka zivotna sila, stoji iza svih oblika i znacenja njihovih, i koja titra u svemu tome pa i u meni.
Motiviraju me sitni ceifi, od onih poguzijskih, do nekih emotivnih skoro apstraktnih ali ipak stvarnih ceifa, poput prebiranja jednog specificnog tespiha. Specificnog po tezini, obliku zrna i znacenju koje ima za mene.
Motiviraju me takodjer i instant upale sladostrasca, za nekim okom, nogom, guzicom ...znam potpuno pomahnitati . Osim toga, mogu da uzivam u raznim stvarima na razne nacine i sve me to motivira . Da citam knjigu kao da jedem najbolje delikatese . Mislim da sam hipersenzibilan .
Sto se tice zivotnih ciljeva tu sam slab. Nikad ih nisam mogao sebi postaviti a kamo li motivirati se za njih.
Cim pomislim da nesto moram i to dugo moram, ponavljati , gurati , ponavljati ...to mi vec djeluje depresivno i stvori se jaz izmedju mene i nekih uobicajenih zivotnih ciljeva.
arzuhal wrote: 19 Dec 2019, 07:34
S obzirom na razlikovanje zadovoljstva i sreće,
te s obzirom na moje vječite srčane potrage za Licem Božijim,
te s obzirom na životno iskustvo, motiviše me moje unutarnje i zadovoljstvo onih oko mene,
pogotovo bliskih, ali i dalekih, pogotovo znanih, ali i neznanih.
U vječitoj potrazi za Zadovoljstvom, stalno me iznova pokreće baš to: od običnog pranja suđa do velikog životnog motiva koji sve prožima.
To zadovoljstvo nije stvar ispunjena nekog konkretnog cilja nego stanje smirenosti i radosti srca. Ovako to mogu reći a da je iskreno i da nije preveliko peglanje...
Nedavno sam slušao intervjua Kobija Brajanta nakon one pogibije i čovjek djeluje jako motivirajuće, znao je šta je želio i kako to postići i bio je spreman platiti cijenu što je najbitnije
Svima nama, kadli-tadli, valja krenuti na "finalno putovanje", u Dženet ili Džehenem, Raj ili Pakao, svejedno. Gdje ću ja završiti nije mi dostupno znati, ali znam jedno: poći ću iz Sarajeva...