Znam se kuci vratit da provjerim da li sam zakljucala iako znam da jesam. Isprobat jel zakljucano pa se opet vratit da vidim jel zaista zakljucano i slicno.
Nekad kad jedemo vani, treba mi par min da odlucim s koje cu strane jest, posebno ako je hrana (u mojoj glavi) pogresno stavljena na tanjir.
Radni sto ako nije uredan i onakav kao i uvijek, jako mi dugo vremena treba da se naviknem i pocnem radit. Uvijek sklanjam sve i sredjujem. Nikad nista nece biti pobacano il slucajno sif okrenuto. Ako bi neko radio na mom mjestu, prvo bi stvari vratila na svoje mjesto pa tek onda pocela radit.
Perem ruke milijon puta, posebno dok kuham..
Nekad se uhvatim kako npr. dodjem kod doktora pa moram cekat i automatsko ako sjedim blizu stola pocnem slagat one brosure, da bude sve ravno i na pravom mjestu.
Il kad obavim kupovinu pa vidim ostavili racune po kasi, pokupim i dam trgovki, ona zahvalna, a ja se mislim nemas pojma kako se borim sa sobom da ih ostavim tamo. 
I pronadjoh se u pisanju Bramsice, ali to mi je bilo u ranijem dobu. Ponavljanje nekih stvari, misleci da nesto nece biti dobro ako to ne uradim..
S godinama trudim se, svjesTno, to da iskljucim, namjerno nesto ne uradim jer inace bi to otislo bas predaleko. Znala sam nekad rec danas cu to i to i umorim se pa kazem sutra cu. Aha, prije spavanja vec sam ribala kupatilo, iako nije bilo nuzno.
Uglavnom su to neke sitnice sad, i ja i moja okolina okrenemo to uvijek na salu. Sad su vec navikli.
I mama mi je bila ranije takva, sto se ciscenja tice al je s godinama, hvala bogu, shvatila da je to gubljenje vremena. 
Nisam ocd "freak" al nekad zaista imam problema.
Jer si moje, najmoje... 