Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

[Heidi]

Happens to the Heart

I was always working steady
But I never called it art
I got my shit together
Meeting Christ and reading Marx
It failed, my little fire
But it spread the dying spark
Go tell the young messiah
What happens to the heart
There's a mist of summer kisses
Where I tried to double-park
The rivalry was vicious
The women were in charge
It was nothing, it was business
But it left an ugly mark
I've come here to revisit
What happens to the heart
I was selling holy trinkets
I was dressing kind of sharp
Had a pussy in the kitchen
And a panther in the yard
In the prison of the gifted
I was friendly with the guards
So I never had to witness
What happens to the heart
I should have seen it coming
After all, I knew the chart
Just to look at her was trouble
It was trouble from the start
Sure, we played a stunning couple
But I never liked the part
It ain't pretty, it ain't subtle
What happens to the heart
Now the angel's got a fiddle
The devil's got a harp
Every soul is like a minnow
Every mind is like a shark
Me, I've broken every window
But the house, the house is dark
I care, but very little
What happens to the heart
Then I studied with this beggar
He was filthy, he was scarred
By the claws of many women
He had failed to disregard
No fable here, no lesson
No singing meadowlark
Just a filthy beggar guessing
What happens to the heart
I was always working steady
But I never called it art
It was just some old convention
Like the horse before the cart
I had no trouble betting
On the flood, against the ark
You see, I knew about the ending
What happens to the heart
I was handy with a rifle
My father's .303
I fought for something final
Not the right to disagree

Leonard Cohen

[uvijek_kontra]

[Heidi]

BRDO NASPRAM DVORA

Brdo naspram Minosova dvora je kao grčko
pozorište
tragedija leđima oslonjena o oštru padinu
u redovima veoma mirisno žbunje radoznale
masline

aplaudiraju ruševinama

između prirode i ljudske sudbine
zaista nema suštinske veze
izreku da se trava ruga katastrofi
izmislili su neutešni i kolebljivci

osobit slučaj: dve uporedne prave
ne presecaju se čak ni u beskonačnosti

samo toliko može o tome pošteno da se kaže

H. Zbigniew

[Digla_da_kreci]

Nije trebalo da ti se dam. Da sam ti privrzena, da ne mogu bez tebe.

Da, nije trebalo da mi se das. Sve je bila greska, mozda tvoja, samo moja ili zajednicka greska. Sada kada gledam ovo lice gresnika u odrazu ogledala, vidim tvoj lik. Vise ne znam ko sam. Predao sam se sopstvenim obmanama. Zivim od mrvica nase proslosti sve dok ne dodirnem tvrdo tlo samoce i utjehu potrazim u nekoj drugoj zeni koju volim sve dok u nama strast divlja, ali i tada tebi pripadam, jer smo spojili duse dodirima tijela one noci kada nisi trebala da mi se das.

[medvjed23]

O kuda da se danas pođe?

U sobu uđe moja majka
sjedne
i gleda u me nijemim pogledom

Ja puštam knjigu, izlazim iz kuće

Na rubu polja izmeđ crnih stabla
crveno mrtvo obješeno sunce

Ja stanem nasred ceste
i kriknem
iz svih snaga

[Digla_da_kreci]

[youtube][/youtube]

[dadojović]

BACI DANAŠNJI KAMEN

Baci današnji kamen,
zaboravi i usni.
Ako je od svjetla sazdan,
naći ćeš ga sutra,
pri sjaju zore,
u sunce pretvoren.
J. R. Jimenez

[dadojović]

STOTINU PUTA

Stotinu puta naći ću te među ružama
i zvijezdama, kao da sam htio
da ti, ženo, budeš predmet
moje božanske strasti
i moje ljudske iluzije.

Jednostavna
istina, koja počiva na dnu tebe,
a da ju ne poznaješ,
kao cvijet u bistroj,
dubokoj tami izvora,
posrebrit će svojim sjajem moj život,
jednak na nestalnom putu tvojih dana,
koji se vječno mijenjaju.

I ti ćeš biti, a da i ne želiš,
ona ti, koja je u tebi, ali nije tvoja,
nego moja.

J. R. Jimenez

[Digla_da_kreci]

Vrijedilo bi dane
obojiti nadahnucima
osjenciti nemire duse
i skicirati nagovjestaje ljepote
kada dolazis

Vrijedile bi noci besane
nedovrseni snovi u njima
i pogledi u nebo gdje me vode staze
za samo jedan ukus beskonacnosti
moga bitisanja

Vrijedilo bi cekati te
tamo negdje niz ulicu
da ti potrcim u susret
i da hodamo zajedno
poljima nasim nebeskim

[dadojović]

PREKO POLA SVIJETA

Svake mi je noći padala u zagrljaj.
Kuhao sam joj i lijevao čaj.
Bila je u tridesetima.
Zaradila već novca i živjela s muškarcima.
Lijegali smo skupa bez kraja i konca.
Pod mrežom protiv komaraca.
Ali kako ništa ne izbi na skali brojčanoj.
Proživjeli smo tisuću godina u jednoj.
Svijeće su gorjele. Mjesec je propadao.
Iznad ulaštenih brda i liječenog grada.
Prozračan, perolak, luminozan.

Osvjetljavao nas je oboje na tlu fundamentalnome
gdje ljubavlju smo se igrali, neželjenom, slobodnom, raspomamljenom
zatičući ovaj svijet u stanju polu savršenom.

Leonard COHEN

[jelena...]

REEDUKACIJA

pjesnik razgovara
istim jezikom

s djetetom
provokatorom
svećenikom
političarem
policajcem

dijete se osmjehuje
provokator se osjeća ismijan
političar pogođen

svećenik ugrožen
policajac
zakopčava dugmad

zastiđen pjesnik
moli za oproštaj
i ponavlja
još jednom
tu istu grešku

Tadeuš Ruževič

[dadojović]

....
I slutim: u šutnji kojom šuti veče
žrtveni jeste obred iz davnine;
dublje dišuć svaki dah se vine;

crnom grmu koji ondje kleče

neka ispuna bi da se svine.
I zvijezde se rastaju i rastu veće
a isto tako rastu i tmine.

....
Moj život nije onaj strmi sat,
u kom me vidiš hitjeti bez daha.
Ja sam stablo ispred svoje pozadine,
jedna sam samo od mnogih moji usta,
ona, što se prva zatvaraju.

Ja sam stanka između dva tona,
koji se jedva međusobno slažu:
jer ton smrti hoće viši da je-

Ali u tamnom razmaku se slože
dršćući oba tona.
I pjesma lijepa ostaje.

Rainer MARIA RILKE

[medvjed23]

O skupi sebe u se i svoju sudbinu
Ne razlivaj se preko ruba
Zatvori vrata svakoj nadi
jer to su vrata u prazninu
O skupi sebe u se i svoju sudbinu.

Tvoje tijelo biva tanje
ruke bljeđe
oči dublje
Bez šuma krv iz tvoga srca hlapi
Kad stojiš gô u noći sličiš
– tako tanak proziran i plav –
na visok svenut cvijet.

O kud ćeš, kud ćeš?

[medvjed23]

Živi pijesak

Demoni i divote
Vjetrovi i oseke
Daleko već povuklo se more
A ti
Kao alga blago milovana vjetrom
U živom pijesku postelje ne miruješ sanjajući
Demone i divote
Vjetrove i oseke
Da daleko povuklo se more
Dok su u tvojim poluotvorenim očima
Zaostala dva mala vala
Demoni i divote
Vjetrovi i oseke
Dva vala mala da me potope

[medvjed23]

Stabla!
Da li ste strele
pale sa neba?
Da l zvezde behu
strašni ratnici koji vas odapeše?

Svirka vam stiže iz duše tica,
očiju božjih
i strasti savršene.
Stabla!
Da l će vam poznati korenje grubo
srce mi ispod zemlje?

[Shadow]

Okreneš glavu na drugu stranu

Okreneš glavu na drugu stranu,
kad se prepoznaš u mojim besmislenim mislima.
Najradije bi pobegla iz prošlosti,
al’ ne pitaš se ti da li ću te pustiti iz sećanja.
Nečeg se stidiš, ja ne,
ne zameram ništa ni tebi, ni sebi,
svako od nas trošio je svoj džeparac, sitniš srca,
osmislio, ili obesmislio i ljubav i život,
onako kako je najbolje umeo.
Još uvek želim da ti je bolje nego meni
i jedino me još raduje da mi gore ne može biti,
što, ako je Boga i pravde, znači da ti je dobro,
da bolje ne može biti.
Čuvaj to dobro, trebaće ti sve više,
biće ga sve manje, nestašica je ljudi.
Faliću ti, al’ nećeš priznati da ti falim baš ja,
nadaćeš se da tek treba nekog da sretneš:
“valjda se neko i za mene rodio”,
a nećeš znati da je baš taj, što je za tebe rođen, umro
i da se uzalud nadaš nekom boljem od njega.
Uverena da te se ne tiču moje neproživljene misli,
okreneš glavu na drugu stranu,
da nam se pogledi na život slučajno ne bi sreli,
da ne vidimo koliko se razlikuju od onoga kakvi smo.
Okreneš glavu na drugu stranu,
kao dete kad zažmuri i kaže: “Ne vidiš me”.

Goran Tadić

[Shadow]

GREŠIO SAM MNOGO
Grešio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će gresi, kada budem pao
biti samo moji – sve je drugo tuđe.

Grešio sam mnogo, učio da stradam
leteo sam iznad vaše mere stroge
grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim grehom da usrećim mnoge.

Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće
grešio i za vas, koji niste smeli,
pa sad deo moga greha niko neće
a ne bih ga dao – ni kad biste hteli.

Duško Trifunović

[Trafalgar Law]

...

Lepa su Ti i pitka pisma Mej, slična su reci nektara koja izbija s visina i sliva se raspevana u dolinu mojih snova.
Približavaju kao Orfejeva lira ono što je daleko i udaljavaju blisko, i svojim čarobnim treptajima kamjenje pretvaraju u buktinje, suve grane u ustreptala krila. Dan koji mi donese neko Tvoje pismo je u odnosu na ostale kao vrh planine. A šta da kažem za dan koji mi donese tri Tvoja pisma? Tada vreme provodim u Iremu.

...

Halil Džubran - Plavi plamen/ Nju Jork 11. Juni 1919.

[Shadow]

Obećala je da će doći ako bude lepo vreme. Brinuo sam o vremenu, pisao svim meteorološkim stanicama. Svim poštarima svim pesnicima a naročito sebi. Da se kiše zadrže u zabačenim krajevima. Bojao sam se da preko noći ne izbije rat, jer na svašta su spremni oni koji hoće da ometu naš sastanak...
— Matija Bećković

[lejlamo]

Kada mi nedostajes
Mislim tudje misli
Kradem svoje vreme
Provlacim ga
Izmedju oblaka, snova,
Daljine i snega...

Kada pozelim
Da ti nedostajem
Odsanjam pesmu
Zatvorim oci
I na kaldrmi zamislim
Cvet beli.

Kada te nema
Jer tako hocu
Zaledim osmeh
U sebi kazem ime
Udahnem duboko
I pomislim

Tako mi nedostajes...