Ja tebi riječ,ti meni pjesmu!

[Julia-Klara]

zovu nas ulice,
idemo naH napolje
potpetice zvec,zvec zveckaju
uzbudjenje djevojke trebaju

voda

[Dust]

Budi moja voda
ja sam sada vatra, izgorjecu
prolij se po meni
budi sve sto zelim, ja zivjecu... (moja najdraza pjesma )


ljubav

[Luna.]

Podsjeti me sto to bjese ljubav
i bar na tren biti zaljubljen
sto to bjese, sto to bjese ljubav
i bar na tren biti zaljubljen


opasnost

[Dust]

Opca opasnost u tebi non-stop svira
u daljini eksplozija
opca opasnost, ti nikad nemas mira
da l' kuca srce u grudima tvog vojnika



oci

[Luna.]

Ako tvoje oci plave ljubav jednom zaborave
Da ljubi zvijezde male, kao mrtve ptice pale
Ako tvoje oci plave mene jednom zaborave
Nek sve prodje, nek sve stane, ja u noci ti u dane


sumnja

[IM_ex]

Mnogi zivjeli su u tebi
u zaru tvoga srca;
volio sam lec' na grudi
da slusam kako kuca.
Neko treci dolazi
i odjednom svijet se rusi
kao da mi govori
sumnja ubija, gusi.


ceka

[IM_ex]

sta mu bi

[Krokodil Behko]

Mnogi zivjeli su u tebi
u zaru tvoga srca;
volio sam lec' na grudi
da slusam kako kuca.
Neko treci dolazi
i odjednom svijet se rusi
kao da mi govori
sumnja ubija, gusi.


ceka

Vidjeh ga i danas.
Isto mjesto, isto vrijeme.
Ista želja.
Čeka te.
U bašti je ispijao kafu sa povjetarcem.
Sa nervoznim pokretima, sa mislima,
Bez tebe, u stolici preko puta,
Čekao je.


Sumrak

[Dust]

Poci cemo izvan grada
krecemo na put, u sumrak
zavjesa od kise pada
drvoredi piju sumrak.

Biti daleko od tih divnih ljudi
sto su zaboravili smijeh
a nama, nek' se u odsustvu sudi
jer mi smo posli zauvjek
U sumrak ...


Vozovi

[Krokodil Behko]

Moji vozovi, vozili me,
na mnoga mjesta svijeta.
Moja vjera i prva legenda svijeta,
sagradiše mnoge pruge, tražeći te.
Moje su oći prešle preko svih sniježnih brda.
Letjele u mraku i kupale se u crvenom osvitu.
Ali ne ugledah te.
da li je legenda, samo legenda?
Da li si ti, samo legenda?


Oblaci

[Dust]

Ti si ona što se ljubit zna
Glava u oblacima
Tvoj je dodir hladna utoka
Ponor pod koracima

Ti si ona što se ljubit zna
Princeza prosjacima
Tvoj je dodir hladna utoka
Ponor pod koracima
Jesi li sama večeras
Jesi li sama?...

san

[Krokodil Behko]

Da li je to, bio samo san?
Jesam li sanjao?
Tebe?
Sinoć.
I te riječi.
Pjesme.
Samo sanjao?
Riječi koje ljube.
Koje traže i nalaze.
Riječi koje šute,
Kada nadju.
Kada usmrte.
Sliku andjela iza sebe ostave.


Davno

[Dust]

Davno, davno, odavno
sunce oka tvog mom zivotu svanulo
nikom nije smetalo
nije mrava zgazilo
al je mene rasulo
nije zemlju napuklo
nije kapi popilo
al je mene slomilo

proslost

[Krokodil Behko]

Pocivam u polju.
Sa tisinom.sa svojim pocelima..
Misao je neprijatelj..
Nemiri imaju mene.
Bez duse,
u beskonacnom pokusaju,
otrovane..
U mojim mislima,
ne zivi niko!
Iz mojih proslosti,
odlaze sablazni
i ostaju biljezi,
razbacani ko kosti..
Kao strme hridi.
Nezvani gosti.
Dok pada noc,
tijelo se pradavno budi.
Smrt je sada sama.
Ne zelim oci!
Niti slike u sebi!
Ruke su teske.
Ruke su oruzje u mraku.
Necujan hod...
Krijem se..
Od progonioca pogleda..
Od tamne,
I tamnicara,
i horde..
Njihovi su putevi.
Putevi su kraj.
Zemlja me saplice..
Uzasni joj dah,
korake mi daalji..
U daljini su ljudi.
U glavama im samo zelje..
U dusama krici..
Zelja im je krik!
Bez ociju sam sam!
Bez ociju!
ne nalazim nikog
!Smrt!Rugalica stara.
tjeskobne im smrtne duse,
otima!
U zelji i hiru..
Zove ih na slavlje,
U tom grotesknom piru.
U tom cudnom vremenu.
U tom jadnom covjeku..
Vlada smrt!



Virovi

[Dust]

Tek s jeseni kad lišće zašušti
Kad pokrije sve staze kajanja
I mokrim poljem kad zapljušti
Gorki uzdah gordog jecanja
Planinskim vrhovima stružu oblaci
Sivkasto bijeli kao bengalski tigrovi
I umornom drveću novu masku nabaci
Vještom rukom jesenji virovi
Na obojenom asfaltnom platnu
Prosula se jesenja idila
Sva odvažna svoje grudi napnu
I rastegnu anđeoska krila



zaneseni

[Krokodil Behko]

Zamisli ovaj tren.
Ovaj dodir,
Dugo da traje.
Zamisli da je noč,
naš dom.
Da nema kraja.
Da nema kutka
I sve miriše na povjetarac.
Šetamo po njoj,
Bosonogi.
Po toj noći.
Po travi.
Zaneseni.
Niotkud,
Niko ne dolazi.
I nikuda nećemo,
Poći.
Iz tog sna.
I tu,
Na tom dlanu.
Kad bih se mogao sviti.
Tvoja sretna linija biti.




Pogled

[Dust]

U tvojim očima kadikad
Tajanstven jedan pogled sine.
Al' tek što sine već i mine.
Što skriva u svom čudnom sjaju
Taj odraz bogate dubine?

Da l' bol, što neće da se smiri?
Ne znam, gonetam uzaman.
Il' bljeskom tuge iz njeg viri
Nesretni, davni neki dan?

Ili je san, duboko snivan,
Nikad neostvaren al divan,
što svagda će mi ostat skrit,
A tvoga bića on je bit.



otici

[Sibila]

Tek te u zadnje vrijeme upoznajem i kužim,i mogu samo reći

hoces reci bolja od mene ?

[Johny]

otici


Zaboravi da negde na svetu postoje tvoji muževi,
i moje žene, i postelje u kojima su snovi - zanat.
Danas će drumovi biti za mene i tebe pruženi
daleko negde u nepovrat.

Možda smo nas dvoje rođeni zato da tuda odemo,
da ti milujem kosu i budem nežan prvi,
pa posle da jedno drugome malo lepoga prodamo
za jeftin honorar ljubavi i skroman bakšiš krvi.

Nikad zbog tebe neću otići da tražim rum,
ni da napišem najbolju pesmu kraj čaše.
Ne plači za mnom kad se vratiš niz drum.
Ne maši ... ni ja neću da mašem ....

................................................

proljece

[gejsha]

Proljeće na moje rame slijeće
đurđevak zeleni
đurđevak zeleni
svima osim meni..


mama