HDZ i hrvatsko nacionalno pitanje u BiH

[Dorian]

Nemoj tako, demokrate su sve te naciste rehabilitovale zbog viših ciljeva i da bi nama bilo bolje. Njima se može oprostiti, ali Tito, najgori zločinac kojeg je istorija zapamtila, to je trebalo uništiti na vrijeme. Prije 2. svjetskog rata, dok je bio u LEpoglavi na primjer.

Ali, meni je interesantna sljedeća ironija: Dok se Tita optužuje za Gol otok zaboravlja se da je Goli otok formiran kako bi se tamo slali staljinisti, oni koji su poštovaci lika i djela Josif Visarionoviča Džugašvilija i koji su htjeli da SFRJ stave pod Gruzijčev uticaj.

Tako da imamo šizofrenu situaciju u kojoj se Staljin smatra zločincem, a uz to se zločincem smatra onaj koji je htio državu koju vodi spasiti od padanja pod uticaj Staljina.

Ali ko zna, možda bi nam bilo bolje da smo umjesto UDBA i OZNA imali STAZI, KGB ili Securitatea. Da nam je samo umjesto Tita bio Enver (Hoxa, a koji drugi?)

Eh, pitanje za demokrate i slobodarce:

Kakva je razlika između čitanja pisama u pošti od strane STAZI i čitanja eMailova od strane NSA? Ili snimanja razgovora u ECHELON sistemu?

Mislim, kada su u pitanju privatnost, ljudska prava, sloboda od neopravdanog špijuniranja itd...

Za šta ono proganjaju Edwarda Snowdena? Zato što je objavio da se ljudi špijuniraju bez traženja odobrenja od sudova. U domu hrabrih i zemlji slobodnih, demokratskoj državi koja provodi zakone i poštuje ljudska prava... PA i Gvantanamo je na Kubi zato da bi se poštovali zakoni koji bi trebali važiti u zatvorima na teritoriji SAD-a, zar ne? Stan, malo sam pogriješio....

Mislim da je ironično optuživati komuniste, pogotovo u light verziji socijalizma ili komunizma kakva je bila u SFRJ, kada se vidi šta demokrate rade. Kako zatvaraju ljude, pa i novinare (kada novinari koriste pravo da ne otkriju izvor informacija), pokreću ratove itd, da ne spominjemo špijuniranja i vlasitith građana i svih drugih i ostala zadovoljstva demotratskih, pravno uređenih država...

Da me se ne shvati pogrešno ako bi izbor bio Amerika ili Rusija, i prošle i današnje, ja bih birao, naravno, Ameriku.

Ali nije baš da tamo ne smrdi kada se izvrši velika nužda...

[Dorian]

Ja sam svoju gradjansku duznost obavio,
A mene ako se sete za Dan Republike, setili su me se..

Koje ba Republike

Hmmm...

[Socrates]

Sve to što si napisao je off topic.

Koji koristiš opet da opravdas Titove zločine. Čudo nisi i Cacu spomenuo.

[Odraz]

Djilas je uzimao pare i od jednih i od drugih. Istoricari takodjer nisu imuni na podmicivanje, evo uzmimo istoricara koji je pronasao da je Hrvatski narod kao takav prepoznavan od 840-te, dok drugi hrvatski istoricari tvrde da je hrvatski narod kao jedno od slovenskih plemena doseljenjem u regiju sadasnje Hrvatske u potpunosti nestao utapajuci se u mjesavinu naroda koji su vec boravili na tom podrucju.
I onda neko od hrvatskih istoricara kaze Tvrtko Prvi je hrvat. Covjek rodjen u Srebreniku, krsten po rodjenju od Crkve Bosanske a ne rimokatolicke, i on hrvat ...

Tako i ova laprdija o komunistima, ustasama, cetnicima ... jebote koliko je straha Tito utjerao ustasama u gujicu da jos ne shvataju da taj rezim vise ne postoji. I sad ga ozivljavaju u svojim strahovima koje su i na unuke prenijeli. Samo jednu stvar ustase i katolicka crkva nece da shvate - vise je hrvata bilo u partizanima nego u ustasama. Bar na kraju kad je svako pametan prelazio na pobjednicku stranu. Evo fino ih istiskuju iz Hrvatske van. Istiskuju ih iz Evrope kao cir na guzici. I gdje ce jadni? U BeHa, nazad u 'ercegovinu odakle im je poglavnik potekao. Iz sela sa Bradine. Seljacina se domogao vlasti lizuci Hitleru analni otvor ... sluga pokorni. I kako se sluge dvore? Pa kopirajuci gazde i radeci najprljavije poslove za njih, u ovom slucaju likvidiranjem jevreja, roma, srba ... pametni hrvati se stide tog dijela svoje proslosti, budale se dice.
Ali seljak sa Bradine je prvi put ucrtao granicu Hrvatske, onog slovenskog plemena koje se utopilo u masu dalmata huna gota germana ilira latina koji su zivjeli na ovom podrucju, i svi postali cistokrvni hrvati, postavio je Hrvatsku na kartu napokon - u periodu fasizma.

I onda je Tito nacrta, bas zbog tih hrvatskih partizana, doda joj i Bosansko more (istina otkine Bihacki dzep ...), posalje te iste partizane da od Italije otmu Istru i umalo Trst, i to doda Hrvatskoj. I sada im Tito ne valja? Da ih Tito nije ucrtao kao republiku unutar Jugoslavije i sad bi im srpski kralj ubirao porez kao u Kraljevini SHS.

I das im da udju u bosansko kraljevstvo, pustis da osnivaju samostane, da sire svoju vjeru, i oni bi poslije da te polove, cerupaju ... kazu nas kralj je njihov kralj, nema Bosne ima samo Hrvatska ... sepure se po nasoj prastaroj drzavi Bosanskoj a juce ih Hitler nacrtao na karti.

I jos hoce da nam sire virus. Kaze Vinko u Bleiburgu nemozemo, ima virusa. U Sarajevu ga nema pa eto mi to malo da misujemo, dovescemo autobusima vjernika iz najzarazenijeg kantona ... ne kaze da su ih otjerali iz Bleiburga, iz Slovenije. Da im je slovenacka katolicka biskupija rekla - Zao nam je ali takve manifestacijie stvaraju losu sliku o Sloveniji u antifasistickoj evropi. Nece Evropa fasiste. I onda Vinko duboko razocaran Sarajevom. Eto ocekivao da ih mi prigrlimo.

[Mrachno]

I vlast je trebala misu zabraniti, samo umotati fino ono pandemija, zabrana okupljanja, mi bi vama pustili ali znate corona.

[Mister No]

Pa u Tuzli je drzao obrede u crkvi onaj srpski krmak, peder, kriminalac i fašista Kačavendu.
Srpska popina je prethodno godinama otvoreno širio mrznju prema Bopnjacima i Hrvatima, nazivao ih pogrdnim imenima i na tv-u javno milion bljuvotina uputio prema BiH i njenim građanima.

Gdje su tad protesti?

Dodikov krmak moze doći odrzat obred i niko ništa.
Umjesto da ga uhapse, oni mu lizu neoprane guzove.

Sad odjednom frka oko mise koju organizuje jedan pristojan čovjek i kardinal.

Niste normalni.

[Odraz]

Hrvatski predsjednik Milanovic:

"Neću ustuknuti pred javnom agresivnošću političkih štetočina koji misle da mogu dovijeka parazitirati na afirmaciji NDH, najstrašnijeg moralnog i političkog posrnuća u modernoj hrvatskoj povijesti. Pozivam Hrvatski sabor da zakonom zabrani i propiše sankcije za veličanje ustaštva kao što su to učinile druge demokratske i civilizirane europske države. Siguran sam da u Hrvatskom saboru danas postoji potrebna većina za donošenje takvog zakona i siguran sam da će i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković to podržati" - kazao je Milanović.


Pametnom dosta ...

[Odraz]

Polako, i cetnici ce doci na red ...

[Krokodil Behko]

Pa u Tuzli je drzao obrede u crkvi onaj srpski krmak, peder, kriminalac i fašista Kačavendu.
Srpska popina je prethodno godinama otvoreno širio mrznju prema Bopnjacima i Hrvatima, nazivao ih pogrdnim imenima i na tv-u javno milion bljuvotina uputio prema BiH i njenim građanima.

Gdje su tad protesti?

Dodikov krmak moze doći odrzat obred i niko ništa.
Umjesto da ga uhapse, oni mu lizu neoprane guzove.

Sad odjednom frka oko mise koju organizuje jedan pristojan čovjek i kardinal.

Niste normalni.

Al je bitno, redovno farbom zaljevati mezar šefa zelenog kadra, jer on je kriv za sve.
A zapravo, da ne bi te formacije, teško da bi ijedan musliman sa Majevice i Semberije, ostao u životu, od četnika. Istina, kasnije pređoše u partizane, pa 45. pobiše pola Bijeljine, jer je nije imao ko braniti.

[Venera]

Bleiburg nije Krizni Put

Bleiburg: "Mit o žrtvi"
„Kada bi se podsjećalo na sve žrtve, onda ne bi bio potreban takav nacionalistički cirkus“, kaže govoreći za DW o Bleiburgu povjesničar Stefan Dietrich. A povezivanje Bleiburga s Križnim putem naziva blasfemijom.


Österreich Bleiburg Gedenkfeier zum 70. Jahrestags des Massakers von Bleiburg (picture-alliance/EXPA/APA/O. Hoher)
DW: Zbivanja oko austrijsko-jugoslavenske granice krajem Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj se najčešće nazivaju „ pokolj u Bleiburgu", „bleiburška tragedija" ili „Križni put hrvatskoga naroda". Vi pak pišete o Bleiburgu kao o „mitu o žrtvi".

Stefan Dietrich: Za vrijeme mog studija u Beču bavio sam se, među ostalim, i nacionalnim mitovima. Mitovi su dio nacionalizma, imaju različite funkcije i ja sam taj pojam izabrao zato što se radi o mitu o žrtvi koji je nakon Drugog svjetskog rata izgrađen prije svega u egzilu.

Što ste utvrdili u svojim istraživanjima, što se stvarno događalo u Bleiburgu i oko njega?

Postoje određene činjenice koje se mogu točno utvrditi. O brojnim drugim činjenicama postoje različiti narativi koji se ne mogu objektivno dokazati. Među utvrđene činjenice ubraja se bezuvjetna kapitulacija Njemačke, pa time i njezinih saveznika vazala, u ovom slučaju takozvane Nezavisne Države Hrvatske. Kapitulacija je stupila na snagu u noći 8. na 9. svibnja 1945. Na teritoriju Jugoslavije, posebno Hrvatske i Bosne i Hercegovine, razni kolaboracionisti su se već duže nalazili u defenzivi. Ono što se također sigurno zna je da je samozvani ustaški poglavnik Ante Pavelić nekoliko mjeseci ranije svoju obitelj odveo iz zemlje na sigurno u Austriju, a i sam je otišao tamo 6. svibnja preko Slovenije. I nije pobjegao bez novca…

Tko su bili ljudi koji su se u svibnju 1945. nalazili u i oko Bleiburga?

Stefan Dietrich (privat)
Stefan Dietrich

Tamo su bili pripadnici hrvatskih ustaša i domobrana, njemačke regularne vojske i SS-ovci, ali i Kozaci te srpski i crnogorski četnici. Tu su bili i članovi njihovih obitelji. Osim toga, kolaboracionisti su tada provodili intenzivnu antikomunističku propagandu, svjesno su širili strah od nadolazećih Titovih partizana te također naredili povlačenje stanovništva. Postoje informacije iz Zagreba i drugih mjesta o smaknućima ljudi koji nisu željeli provesti „naredbu o povlačenju".

Poznate su mi priče o, da tako kažem, „običnim ljudima" iz Hrvatske, ali i iz Hercegovine, koji su bili prisilno mobilizirani, ali u ratu nisu počinili nikakva kaznena djela ili bili ideološki zaslijepljeni. Velik dio njih se vratio iz Austrije tj. Slovenije nazad i dalje živio potpuno normalno u Jugoslaviji. I ti ljudi su pričali svoje priče, no one se općenito, na žalost, ne čuju. Većina njih koji su se vratili u koloni privremeno je zadržana u raznim logorima i bila je raspoređena na radove u obnovi. Na kraju je velika većina njih amnestirana.

"Bilo je i komunističkih čistki poslije rata"

Je li nakon završetka rata bilo pokolja i smaknuća?

Bilo je masakra, prijekih sudova i smaknuća. To se većinom događalo u Sloveniji. Ali sve do sredine svibnja 1945., a negdje i do kraja srpnja, bilo je pojedinačnih borbi. Podsjećam na to da je rat u Europi završen 8. svibnja, ali da su neke kolaboracionističke postrojbe odbijale položiti oružje i predati se saveznicima, u ovom slučaju Jugoslavenskoj armiji. Zato je vrlo problematično i skoro nemoguće razlikovati između zadnjih poginulih u ratu i onih koji su ubijeni tijekom povratka zarobljenika u Jugoslaviju. Sporno je govoriti o planskim masakrima. Poznato je i dokazano da su partizani imali visoke moralne kriterije, da su strogo kažnjavali prijestupe i zločine u vlastitim redovima.

U samom Bleiburgu nije bilo ni masakra niti smaknuća. Bio sam nekoliko puta tamo. Na lokalnom groblju ima nekoliko grobova i spomenika, ali ti ljudi tamo nisu ubijeni nego su umrli zbog raznih uzroka. Problematična je i tvrdnja da su ubijani i žene i djeca.

Tijekom povratka zarobljenika u Jugoslaviju bilo je na raznim mjestima smaknuća. Poznate su razne masovne grobnice, primjerice u šumama oko slovenskog Macelja. Unatoč brojnim istraživanjima, do sada nije objavljen službeni popis žrtava.

Postoje različite brojke poslijeratnih žrtava: od 300.000 preko 45.000 pa do nekoliko tisuća…

Demograf Vladimir Žerjavić je utvrdio brojke od 45.000 Hrvata, 4.000 muslimana, 8.000 do 10.000 Slovenaca i 2.000 srpskih i crnogorskih četnika. To su, po meni, realistične brojke. Većina hrvatskih žrtava su bili pripadnici ustaša i domobrana. Mnogi od njih su sudjelovali u ratnim zločinima.

Je li bilo i obračuna novih jugoslavenskih vlasti s antikomunistima?

Komunističke snage su sigurno iskoristile priliku za osiguranje svoje vlasti. U načelu su to bile klasične „čistke". One su se, posebice krajem rata, sigurno odvijale vrlo kaotično. Besmisleno je tvrditi da su bile ciljano usmjerene protiv „hrvatskog naroda". Na kraju krajeva, mnogi Hrvati iz raznih dijelova Hrvatske su bili u komunističkom vodstvu. Ne treba zaboraviti ni to da je velik dio Hrvata, skoro cijela Istra i Dalmacija, ali i Zagorje, bio u partizanima.

"Isusov križni put za mene je jedinstven"

Kako je nastao, kako Vi kažete, „mit o Bleiburgu"?

Bilo je pripadnika ustaša koji su nakon rata ostali u Austriji. Neki od njih su osnovali Počasni bleiburški vod. Austrijska tajna služba je promatrala tu marginalnu skupinu, postoje brojna izvješća iz 70-ih godina. No ništa se nije poduzimalo. To nije bilo ništa drugo nego neka vrsta revizionističke, relativno male „folklorne skupine".

Gedenkveranstaltung kroatischer Nazi-Einheiten in Österreich (picture-alliance/dpa/APA/G. Eggenberger)
Komemoracija u Bleiburgu: Prošle godine su sudjelovali i predsjednik Sabora Gordan Jandroković te ministri Goran Marić i Damir Krstičević - ove godine vjerojatno neće biti politički prominentnih sudionika

U mit spada uvijek jasna crno-bijela slika, uvijek postoje „dobri" i „loši". Napada se Jugoslavija i sve što je s njom povezano kako bi se na taj način skrenulo pozornost s vlastitih zločina, rasnih zakona, koncentracijskih logora i masovnih ubojstava.

Kako gledate na to što komemoracija ove godine vjerojatno neće imati takve razmjere kao proteklih godina?

Smatram da je dobro i važno to što je ovo napokon zapaženo u Austriji i što je počelo kritičko suočavanje s tim. Nadam se da će prosvjedi u Austriji ,prije ili kasnije, dovesti do promjene mišljenja i u Hrvatskoj. Radi se i o trajnom suočavanju s ratnom prošlošću i ulogom fašističkih ustaša. Ali trenutačno sam pesimist. Taj nacionalistički kult oko Bleiburga sprečava učinkovito obrađivanje prošlosti.

Mnogi kažu da se u Bleiburgu jednostavno podsjeća na sve poslijeratne žrtve.

Kada bi se podsjećalo na sve žrtve, onda ne bi bio potreban takav nacionalistički cirkus s revizionističkim porukama. Sjećati se može na svakom križu, pa i skromno u nekoj šumi. Za to se ne mora putovati u Austriju. Zločina je bez sumnje bilo. No inscenirani spektakl služi samo današnjoj političkoj agendi određenih desnih, revizionističkih krugova. U stvari se ne radi o ondašnjim žrtvama.

Što je još gore: smisao sjećanja na žrtve trebao bi biti pomirenje, da se tako nešto nikada više ne ponovi. „Bleiburg" nema ništa pomirljivo.

I još nešto: ne može se patnja Isusa Krista izjednačavati s patnjama pripadnika SS-a ili Wehrmachta, ustaša ili četnika. Taj svjesno izabrani pojam „Križni put hrvatskoga naroda" za mene je blasfemija. Isusov križni put za mene je jedinstven i važan dio kršćanskog učenja.

Također smatram pogrešnim da jedna demokratska država, koja tvrdi da dijeli europske vrijednosti, preuzima pokroviteljstvo jedne takve manifestacije. I što za mene uopće nije u redu jest uloga Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

I na kraju: za samostalni demokratski i europski hrvatski identitet nisu potrebne ustaše.

Stefan Dietrich je studirao povijest u Erlangenu, Beču i Zürichu. Bavi se u prvom redu poviješću istočne i jugoistočne Europe, nacionalizmima i stvaranjem mitova.

Od 1991. je angažiran i u mirovnom pokretu i u pomoći izbjeglicama, najprije onima koje su iz Hrvatske i BiH stizale u Njemačku, a od 2015. i kod humanitarne pomoći migrantima koji stižu preko područja država nastalih na području bivše Jugoslavije.

[Julia-Klara]

[storm]

Bleiburg nije Krizni Put

Bleiburg: "Mit o žrtvi"
„Kada bi se podsjećalo na sve žrtve, onda ne bi bio potreban takav nacionalistički cirkus“, kaže govoreći za DW o Bleiburgu povjesničar Stefan Dietrich. A povezivanje Bleiburga s Križnim putem naziva blasfemijom.


Österreich Bleiburg Gedenkfeier zum 70. Jahrestags des Massakers von Bleiburg (picture-alliance/EXPA/APA/O. Hoher)
DW: Zbivanja oko austrijsko-jugoslavenske granice krajem Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj se najčešće nazivaju „ pokolj u Bleiburgu", „bleiburška tragedija" ili „Križni put hrvatskoga naroda". Vi pak pišete o Bleiburgu kao o „mitu o žrtvi".

Stefan Dietrich: Za vrijeme mog studija u Beču bavio sam se, među ostalim, i nacionalnim mitovima. Mitovi su dio nacionalizma, imaju različite funkcije i ja sam taj pojam izabrao zato što se radi o mitu o žrtvi koji je nakon Drugog svjetskog rata izgrađen prije svega u egzilu.

Što ste utvrdili u svojim istraživanjima, što se stvarno događalo u Bleiburgu i oko njega?

Postoje određene činjenice koje se mogu točno utvrditi. O brojnim drugim činjenicama postoje različiti narativi koji se ne mogu objektivno dokazati. Među utvrđene činjenice ubraja se bezuvjetna kapitulacija Njemačke, pa time i njezinih saveznika vazala, u ovom slučaju takozvane Nezavisne Države Hrvatske. Kapitulacija je stupila na snagu u noći 8. na 9. svibnja 1945. Na teritoriju Jugoslavije, posebno Hrvatske i Bosne i Hercegovine, razni kolaboracionisti su se već duže nalazili u defenzivi. Ono što se također sigurno zna je da je samozvani ustaški poglavnik Ante Pavelić nekoliko mjeseci ranije svoju obitelj odveo iz zemlje na sigurno u Austriju, a i sam je otišao tamo 6. svibnja preko Slovenije. I nije pobjegao bez novca…

Tko su bili ljudi koji su se u svibnju 1945. nalazili u i oko Bleiburga?

Stefan Dietrich (privat)
Stefan Dietrich

Tamo su bili pripadnici hrvatskih ustaša i domobrana, njemačke regularne vojske i SS-ovci, ali i Kozaci te srpski i crnogorski četnici. Tu su bili i članovi njihovih obitelji. Osim toga, kolaboracionisti su tada provodili intenzivnu antikomunističku propagandu, svjesno su širili strah od nadolazećih Titovih partizana te također naredili povlačenje stanovništva. Postoje informacije iz Zagreba i drugih mjesta o smaknućima ljudi koji nisu željeli provesti „naredbu o povlačenju".

Poznate su mi priče o, da tako kažem, „običnim ljudima" iz Hrvatske, ali i iz Hercegovine, koji su bili prisilno mobilizirani, ali u ratu nisu počinili nikakva kaznena djela ili bili ideološki zaslijepljeni. Velik dio njih se vratio iz Austrije tj. Slovenije nazad i dalje živio potpuno normalno u Jugoslaviji. I ti ljudi su pričali svoje priče, no one se općenito, na žalost, ne čuju. Većina njih koji su se vratili u koloni privremeno je zadržana u raznim logorima i bila je raspoređena na radove u obnovi. Na kraju je velika većina njih amnestirana.

"Bilo je i komunističkih čistki poslije rata"

Je li nakon završetka rata bilo pokolja i smaknuća?

Bilo je masakra, prijekih sudova i smaknuća. To se većinom događalo u Sloveniji. Ali sve do sredine svibnja 1945., a negdje i do kraja srpnja, bilo je pojedinačnih borbi. Podsjećam na to da je rat u Europi završen 8. svibnja, ali da su neke kolaboracionističke postrojbe odbijale položiti oružje i predati se saveznicima, u ovom slučaju Jugoslavenskoj armiji. Zato je vrlo problematično i skoro nemoguće razlikovati između zadnjih poginulih u ratu i onih koji su ubijeni tijekom povratka zarobljenika u Jugoslaviju. Sporno je govoriti o planskim masakrima. Poznato je i dokazano da su partizani imali visoke moralne kriterije, da su strogo kažnjavali prijestupe i zločine u vlastitim redovima.

U samom Bleiburgu nije bilo ni masakra niti smaknuća. Bio sam nekoliko puta tamo. Na lokalnom groblju ima nekoliko grobova i spomenika, ali ti ljudi tamo nisu ubijeni nego su umrli zbog raznih uzroka. Problematična je i tvrdnja da su ubijani i žene i djeca.

Tijekom povratka zarobljenika u Jugoslaviju bilo je na raznim mjestima smaknuća. Poznate su razne masovne grobnice, primjerice u šumama oko slovenskog Macelja. Unatoč brojnim istraživanjima, do sada nije objavljen službeni popis žrtava.

Postoje različite brojke poslijeratnih žrtava: od 300.000 preko 45.000 pa do nekoliko tisuća…

Demograf Vladimir Žerjavić je utvrdio brojke od 45.000 Hrvata, 4.000 muslimana, 8.000 do 10.000 Slovenaca i 2.000 srpskih i crnogorskih četnika. To su, po meni, realistične brojke. Većina hrvatskih žrtava su bili pripadnici ustaša i domobrana. Mnogi od njih su sudjelovali u ratnim zločinima.

Je li bilo i obračuna novih jugoslavenskih vlasti s antikomunistima?

Komunističke snage su sigurno iskoristile priliku za osiguranje svoje vlasti. U načelu su to bile klasične „čistke". One su se, posebice krajem rata, sigurno odvijale vrlo kaotično. Besmisleno je tvrditi da su bile ciljano usmjerene protiv „hrvatskog naroda". Na kraju krajeva, mnogi Hrvati iz raznih dijelova Hrvatske su bili u komunističkom vodstvu. Ne treba zaboraviti ni to da je velik dio Hrvata, skoro cijela Istra i Dalmacija, ali i Zagorje, bio u partizanima.

"Isusov križni put za mene je jedinstven"

Kako je nastao, kako Vi kažete, „mit o Bleiburgu"?

Bilo je pripadnika ustaša koji su nakon rata ostali u Austriji. Neki od njih su osnovali Počasni bleiburški vod. Austrijska tajna služba je promatrala tu marginalnu skupinu, postoje brojna izvješća iz 70-ih godina. No ništa se nije poduzimalo. To nije bilo ništa drugo nego neka vrsta revizionističke, relativno male „folklorne skupine".

Gedenkveranstaltung kroatischer Nazi-Einheiten in Österreich (picture-alliance/dpa/APA/G. Eggenberger)
Komemoracija u Bleiburgu: Prošle godine su sudjelovali i predsjednik Sabora Gordan Jandroković te ministri Goran Marić i Damir Krstičević - ove godine vjerojatno neće biti politički prominentnih sudionika

U mit spada uvijek jasna crno-bijela slika, uvijek postoje „dobri" i „loši". Napada se Jugoslavija i sve što je s njom povezano kako bi se na taj način skrenulo pozornost s vlastitih zločina, rasnih zakona, koncentracijskih logora i masovnih ubojstava.

Kako gledate na to što komemoracija ove godine vjerojatno neće imati takve razmjere kao proteklih godina?

Smatram da je dobro i važno to što je ovo napokon zapaženo u Austriji i što je počelo kritičko suočavanje s tim. Nadam se da će prosvjedi u Austriji ,prije ili kasnije, dovesti do promjene mišljenja i u Hrvatskoj. Radi se i o trajnom suočavanju s ratnom prošlošću i ulogom fašističkih ustaša. Ali trenutačno sam pesimist. Taj nacionalistički kult oko Bleiburga sprečava učinkovito obrađivanje prošlosti.

Mnogi kažu da se u Bleiburgu jednostavno podsjeća na sve poslijeratne žrtve.

Kada bi se podsjećalo na sve žrtve, onda ne bi bio potreban takav nacionalistički cirkus s revizionističkim porukama. Sjećati se može na svakom križu, pa i skromno u nekoj šumi. Za to se ne mora putovati u Austriju. Zločina je bez sumnje bilo. No inscenirani spektakl služi samo današnjoj političkoj agendi određenih desnih, revizionističkih krugova. U stvari se ne radi o ondašnjim žrtvama.

Što je još gore: smisao sjećanja na žrtve trebao bi biti pomirenje, da se tako nešto nikada više ne ponovi. „Bleiburg" nema ništa pomirljivo.

I još nešto: ne može se patnja Isusa Krista izjednačavati s patnjama pripadnika SS-a ili Wehrmachta, ustaša ili četnika. Taj svjesno izabrani pojam „Križni put hrvatskoga naroda" za mene je blasfemija. Isusov križni put za mene je jedinstven i važan dio kršćanskog učenja.

Također smatram pogrešnim da jedna demokratska država, koja tvrdi da dijeli europske vrijednosti, preuzima pokroviteljstvo jedne takve manifestacije. I što za mene uopće nije u redu jest uloga Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

I na kraju: za samostalni demokratski i europski hrvatski identitet nisu potrebne ustaše.

Stefan Dietrich je studirao povijest u Erlangenu, Beču i Zürichu. Bavi se u prvom redu poviješću istočne i jugoistočne Europe, nacionalizmima i stvaranjem mitova.

Od 1991. je angažiran i u mirovnom pokretu i u pomoći izbjeglicama, najprije onima koje su iz Hrvatske i BiH stizale u Njemačku, a od 2015. i kod humanitarne pomoći migrantima koji stižu preko područja država nastalih na području bivše Jugoslavije.

Netočne podatke ima.
Slovenaca pobijeno između 14 i 15 tisuća nakon rata, bez suda.
Ostalo sam već pisao...
Slovenci detaljno istražuju, svi su spisi otvoreni... Ali još se tu ima istražiti, zasad je ukupan broj preko 100.000 pobijenih bez suđenja, na teritoriju Slovenije, poslije rata.
.i to nije revizionizam, nego otvaranje činjenica, bez da ulazim u to, tko je zaslužio, a tko nije. U civilizaciji za to postoje sudovi...


https://nova24tv.si/slovenija/ljudje/zr ... -do-groba/

https://www.google.com/url?sa=t&source= ... Z05wUJQw9f

[Duminjo]

Svako ima svoje podatke..

[Venera]

Bleiburg nije Krizni Put

Netočne podatke ima.
Slovenaca pobijeno između 14 i 15 tisuća nakon rata, bez suda.
Ostalo sam već pisao...
Slovenci detaljno istražuju, svi su spisi otvoreni... Ali još se tu ima istražiti, zasad je ukupan broj preko 100.000 pobijenih bez suđenja, na teritoriju Slovenije, poslije rata.
.i to nije revizionizam, nego otvaranje činjenica, bez da ulazim u to, tko je zaslužio, a tko nije. U civilizaciji za to postoje sudovi...


https://nova24tv.si/slovenija/ljudje/zr ... -do-groba/

https://www.google.com/url?sa=t&source= ... Z05wUJQw9f

storm, da sjecam se tvojih rnijih pisanja o ovome , ali ovo nije iskljaucivo komunisticki masakr, jer presudilo Cercilovo ucestvovanje u doticnom procesu ; drugo, nisu samo ubijeni domobrani ili ustase, vec i SS i cetnici

evo c/p sa link o Vetrinjskoj tragediji:

In addition to Slovene home guards and a group of Chetniks who made up the Slovene National Army, as well as Slovene civilian refugees, there were also Serbian anti-communists on Vetrinjsko polje, who set up emergency tents in a special camp on the other side of the field. Towards the end of May, the British military authorities announced that all refugees, soldiers and civilians would be transported from Vetrinje, where they lived outdoors under tents and shelters from branches, to a new camp near Palmanova in Italy. First, Serbs and a small group of Croats were taken from the Vetrinje camp. Between 27 and 30 May 1945, units of the Slovenian National Army were taken by truck from Vetrinje and taken to freight trains at railway stations, which did not travel to Italy, as promised by the British, but to Yugoslavia.
The English military command handed over the Home Guard and other anti-communists into the hands of the partisans, in return the partisan units withdrew from Carinthia. This agreement was reached between British Brigadier General Toby Low and Yugoslav Colonel Franc Hočevar. The British also intended to return civilian Slovenian refugees to Yugoslavia. This was not done due to the intervention of Dr. Valentin Meršol, the civilian representative of Slovenian refugees in Vetrinjsko polje, Canadian Major Barre and a group of English officers, including the well-known John Corsellis. These people delayed the return of civilians for so long that Marshal Alexander, commander of the Allied forces in southern Europe, came to Carinthia to stop the return of refugees.
The partisans first divided the extradited home guards into various concentration camps, where they were starved and tortured. The main camps with captured home guards were Teharje, Kranj, No. Vid ("bishop's institutes") and Škofja Loka. From there, in early June, bound home guards were driven to secret slaughterhouses. So far, more than 600 such slaughterhouses have been discovered in Slovenia, but new ones are still being discovered. Most of the prisoners were killed by the communists in the abysses of Kočevski Rog, and in the tunnels of the Hrastniški rudnik also near the Tehar camp.
We have reports of these events from living witnesses who escaped - some from concentration camps, some on their way to slaughterhouses and some even from the abysses where they were thrown by partisans. Among them, former home defenders Milan Zajc, Tone Petkovšek, Vencelj Dolenc and France Dejak described and published their miraculous solution.
The communist authorities in Slovenia have been hiding this mass crime for more than 40 years, but it is now clear that in addition to Slovenes, more than 100,000 people of other nationalities were killed in Slovenia by partisans on the run to the Western Allies.

https://www.zaveza.si/vetrinjska-tragedija/



Slovencimogu pitati Britance , jer Britnaci sigurno imaju dovoljno sacuvanih izvora o doticnom poduhvatu

slovenski domobrani su bili na strani nacista

[MunDzi]

Venera, pa nisu ih Britanci pobili.
Oni ih nisu htjeli, jer su znali da ih nemaju gdje smjestiti a pobiti ih ne mogu.
Ko vele eto ih vama, vasi su.

Pobijeno je puno ljudi.
Cetnika, ustasa, itd ali i zena i djece itd.
Zasto je tesko prihvatiti cinjenice.

[Venera]

Svako ima svoje podatke..

Da lli Njemci prave misu svojim poginulim nacistima

[Venera]

Venera, pa nisu ih Britanci pobili.
Oni ih nisu htjeli, jer su znali da ih nemaju gdje smjestiti a pobiti ih ne mogu.
Ko vele eto ih vama, vasi su.

Pobijeno je puno ljudi.
Cetnika, ustasa, itd ali i zena i djece itd.
Zasto je tesko prihvatiti cinjenice.

to su price za malu djecu , jadni Britanci, nisu znali sto ce sa njima

narano da su ubijeni i civili, porodice vojnika , to je poznato , i naravno da je protivzakonito ubijati civile

ali od kad je Bleiburg iskljucivo oplakivanje ustasa i pravljenje mise za iste u katolickoj crkvi , jer ne primjetim da misu prave ostale nacije ili religijske grupe

[Venera]

SORRY ABOUT YOUR DAD: A GESTURE BRITAIN OWES TO THE SLOVENES

By Marcus Ferrar

When Tony Blair welcomed Slovene Prime Minister Janez Janša at Downing Street in December, seeking support for Britain's EU budget policies, it would have been awkward if he had asked the Slovene how his family was.

The truth is that Janša's father has for 60 years been feeling bitter about the British. In May 1945, the British Army in Austria tricked this teenage soldier into climbing aboard a train, and sent him back with 12,000 others to Slovenia (then Yugoslavia). Janša senior was one of a handful who escaped execution on his return because he was too young. The avenging Partisans, to whom the British delivered their enemies, disarmed and locked into cattle trucks, slaughtered all the rest. In this blackest moment of Slovenia's history, one per cent of the nation was put to death.

So it is no thanks to the British that today's Slovene Prime Minister came to be born. The British knew his father and all the rest were likely to be killed. As liaison officers with Tito, British officers had witnessed the Communist-led Partisans fighting a ruthless civil war with anti-Communist Slovene Catholics, who fled to Austria in 1945.

Does this matter, 60 years afterwards? Does Mr Blair therefore owe something to the head of a government which nowadays often sides with Britain in EU debates?

Nobody doubts any more that handing over the surrendered Slovene soldiers was wrong. It contravened Geneva conventions on treatment of prisoners of war. The Yalta agreement between the wartime Allies called for repatriations, but only of Soviet citizens. The British respected these commitments towards German soldiers, as well as other anti-Tito forces such as the Chetniks. But the Slovenes were forced back to their deaths.

Many British soldiers involved were sickened at their orders. Tony Crosland, later a Labour Foreign Secretary, described it as one of the most nauseating and cold-blooded acts of war I have ever taken part in. Nigel Nicolson, author, publisher and Tory MP, considered it one of the most disgraceful operations British soldiers have ever been ordered to undertake. Rank-and-file soldiers were said by their chaplain to be closer to mutiny than ever before during the war.

So why does no British authority acknowledge a wrong that was obvious to the common British soldier at the time? In response to enquiries after the war, the British government denied the repatriations of Slovenes ever took place, and has never said otherwise since. The Slovene Prime Minister's father knows what happened, but not apparently the British government.

John Corsellis and Marcus Ferrar, authors of the recently-published book Slovenia 1945, wrote to Mr Blair asking him to make a gesture of regret: an honourable admission to a friendly nation that the British, who had much to be proud of in the war, were also capable of making a lethal mistake. The Cardinal Archbishop of Westminster, the Anglican Bishop of Oxford and the Labour head of the British-Slovene Parliamentary group have written to the PM in support.

Foreign Secretary Jack Straw replied to the authors that he well understood the pain that so many must feel, sixty years on, adding it is right, as Europe recalls the suffering endured by all nations during that time, that we too remember the tragedy that befell the Slovene people.

Kind words, but did the tragedy just befall the Slovene nation? This continues to evade the truth that the British sent the soldiers back. Present generations do not need to take responsibility for mistakes of men long dead, but we should show what values we now stand for especially towards a nation which today shares the same open, democratic values as Britain within the EU.

Mr Straw acted honourably in Srebrenica last July, acknowledging the failure of the international community to prevent the 1995 massacre, declaring: I bitterly regret this and I am deeply sorry for it.

So, Mr Blair, next time you meet Mr Janša, please do say sorry about your Dad, and make it public. You know what the British did to him. And you should now treat these people as friends.

Slovenia 1945: Memories of Death and Survival after World War II, by John Corsellis & Marcus Ferrar, is published by I.B. Tauris.

[Rockefeller]

Pa u Tuzli je drzao obrede u crkvi onaj srpski krmak, peder, kriminalac i fašista Kačavendu.
Srpska popina je prethodno godinama otvoreno širio mrznju prema Bopnjacima i Hrvatima, nazivao ih pogrdnim imenima i na tv-u javno milion bljuvotina uputio prema BiH i njenim građanima.

Gdje su tad protesti?

Dodikov krmak moze doći odrzat obred i niko ništa.
Umjesto da ga uhapse, oni mu lizu neoprane guzove.

Sad odjednom frka oko mise koju organizuje jedan pristojan čovjek i kardinal.

Niste normalni.

Jedno ne isključuje drugo. Ja sam već rekao Blajburg je problem države Hrvatske. Nije naš. I treba da ostane tamo - preko granice. U Hrvatskoj. Nema se on nama šta uvaljivati pa da mi o tome raspravljamo i da se naše društvo dijeli i da mi vrijedjamo bosanske Srbe, a da to onda opet drugi koriste i slične stvari. Za razliku od Blajburga Jasenovac je bio stvarno zločin nad nedužnim ljudima.

Blajburg je samo još jedan u nizu ispranih mitova koji služe hrvatskoj nacionalističkoj politici. Trebao im je takav mit i takav mit su i smislili. Ja da pristanem da branim te ljude pristajem da lažem o tome i sebe i druge. A onda oni taj mit uzmu i uvale Srbima da se pravdaju, uvale im i da se izjednače sa Jasenovcom, uvale svom narodu da ga unificiraju i uvale ga čak i nama da eto osudjujemo Srbe. Za koga da ih osudjujem? Za neke migrante u Austriji koji nemaju veze sa nama.

A još je stara austrougarska politika na Balkanu bila samo da se Bošnjaci i Srbi ne dogovore. Sve su radili da bi ih držala u svadji. Isti metod je preuzela i hrvatska nacionalistička politika.

[MunDzi]

Venera, pa nisu ih Britanci pobili.
Oni ih nisu htjeli, jer su znali da ih nemaju gdje smjestiti a pobiti ih ne mogu.
Ko vele eto ih vama, vasi su.

Pobijeno je puno ljudi.
Cetnika, ustasa, itd ali i zena i djece itd.
Zasto je tesko prihvatiti cinjenice.

to su price za malu djecu , jadni Britanci, nisu znali sto ce sa njima

narano da su ubijeni i civili, porodice vojnika , to je poznato , i naravno da je protivzakonito ubijati civile

ali od kad je Bleiburg iskljucivo oplakivanje ustasa i pravljenje mise za iste u katolickoj crkvi , jer ne primjetim da misu prave ostale nacije ili religijske grupe

Ma nije valjda.
Eto trebali su ih sve spakovati pa sebi presiliti, hraniti ih i izdrzavati.
Nisu ih htjeli uzeti i na kraju krajeva ebe im se sta ce s njima biti.
Nek im drzava u kojoj su ratovali odredi sudbinu.

Slozila si se da je protivzakonito ubijati civile.

A za misu, nek se Puljic izjasni tacno kome je pravi, ustasama ili civilima ili i jednim i drugim. Onda mozemo o tome i osudjivati njega i crkvu ili ne. A kako je valjda rekao da nece praviti misu pojedinacno i nece izdvajati pojedince treba ga konkretno pitati sta je mislio time. Ako je mislio i zlikovcima i nevinim, onda je supak koji podrzava ustastvo. I tu je kraj.