MODERNI PJESNICI/INJE REGIJE

[dadojović]

NE VIDIM

To što mi je pred očima
ne mogu da vidim.
Uvijek uporno guram
kad na vratima piše
VUCI

Pa me svaki put hvata panika
zbog bezizlaznosti,
a sve što je trebalo da uradim
je da pratim znakove.

Snežana STOJČEVSKA

[dadojović]

Književnica i novinarka Zorica Tijanić (rođ. Dimitrijević), rođena je 1971 godine u Đakovu. Objavila je nekoliko romana i zbirki poezije. Urednica je i pokretačica književnog časopisa Zvjezdani kolodvor. Živi i radi u Beogradu.

U STAROM KREDENCU

U zelenom kredencu kocke šećera
još uvek stoje i čekaju te retke
sate
da po njih male ruke svrate.

Raduje se tad bakino srce
peva i pleše,
kad male stope je posjete
reše.

Keksi u sredini plakara zabava su
prava, a naročito iz saksija cveće
kad preko prozora preleće.

Tad znaju svi da napast je mala
sakrila se iza ormara, pa nestašluke
nove smišlja i pravi, čekajući baku
da ga od grdnje izbavi.

U zelenom kredencu kutija keksa
još uvek čeka i sama stoji, za sve one
izgubljene godine, što usamljena broji.

I kocka po kocka šećera, što se otapa
u čaju od žutih kamilica, slika je bake
na prozoru i sunca na njenom obrazu.

Zorica TIJANIĆ

[dadojović]

VSTOPIŠ

Tiho vstopiš.
Poslušam,
kako glasno
odmeva
tvoj pogled.
Prilepim ga zopet
čez spomin.
Ne slišim,
med ustnicama ni besed.
Ščemenje
premika črto,
vzvalovi
trepet.
Pod gladino
bitje
dviguje
skale,
pesek skalo vodo.
Kaljenje me zmehča.
Zlijem se
s teboj.
Že v kali sva bila skupaj,
u oseko izginjava.

UĐEŠ

Tiho uđeš
Čujem
kako glasno
odjekuje
tvoj pogled.
Zalijepim ga opet
preko uspomene.
Ne čujem,
među usnama nema riječi.
Pekući bolovi
pomiču crtu,
drhtaj
zatalasa.
Ispod površine
otkucaji
dižu
kamenje,
pijesak muti vodu.
Mućenje me omekša.
Slijem se
s tobom.
Već u klici smo bili zajedno,
s osekom nestajemo.

Saša SLAVKOVIĆ-SALKE

[dadojović]

VJETAR

Nosiš me livadom koja miriše na snijeg
U nanose ledene dlanom trag ostavljaš
I ako udarimo u taj ogromni brijeg
Ti ne brineš, ti si vruć, pa ne razmišljaš.

U suštini, i ne vidiš mraz u mojoj zjenici
Ako sad stanemo u ovoj strašnoj oluji
Ja vidjeti ću te samo tamo gdje su lednici
Ali ne boj se, ruke će pamtiti žar što struji.

Znam da se bojiš. Hrabrost nije nemar
Ti si samo tako zamišljen i jak na prvi pogled
Ali ova santa od ruke je prošla svaki kvar
Ova ruka će tu vrelinu da smrvi.

Onda kao ledene statue, u mraku, na livadi
Što na snijeg miriše vjetar će da nosi
U imaginarni prostor gdje su uvijek hladi
Sve dok se u nama strast svakom polju kosi.

Dragica GAGOVIĆ

[dadojović]

STARI GRAD

Oteli su dušu starog grada
Uklet će ih
Dim iz praznih kuća
I cipele nerođene djece.

Sanja ATANASOVSKA

[Socrates]

Jel' se Sanja stvarno registrirala na forum?

[dadojović]

Jel' se Sanja stvarno registrirala na forum?

Da.
Sanja je članica foruma.

[Socrates]

Svaka čast.

Ko god je uspio da je dovede.

[Umihana]

Ne znam

Ne znam koliko je sati
niti koji je dan danas
ni koja godina
tranzitira u našim životima
Ne znam tko zasijava sunce
i da li stvarno
duša nomada
zaspi pod otvorenim nebom
Ne znam vrijedi li dobro sijati
gdje ne izraste lijepa riječ.

Ova mi se posebno svidjela

[Umihana]

TIŠINA ŽIVOTA

Nije mi žao
što me neće biti.

Nego što sjaj
svoga života
ne pretvorih
u erupciju zvijezda.

Već se on ugasi
polagano i tiho
poput suhog lista
palog u kasnu jesen.

I mada je ljepota cvijeta
u njegovoj kratkoći života,
ubi me tišina
moga nestajanja.

Zoran SOVA

[Hurija]

Ružina stabljika



Bi jednom ružina stabljika,

i bi pažljivo zasađena,

te se žile njene pružiše duboko u zemlju.

Zemlja sama bi dugo pripremana,

da taj korijen primi,

taj korijen je bio Ibrahim a.s.

Kako je izrastala

stabljika bi njegovana

da se ne razvija u ne željenom pravcu,

u pravcu koji Gospodar nije želio.

Pripremana zemlja, dubok korijen,

te brižljiva njega učiniše

da, drvo izraste pravo i jako,

ta stabljika bi Musa a.s.

Jednog dana pojavi se divni pupoljak

do tada ne viđen

i to bi Isa a.s. sin Merjemin.

Iz tog pupoljka izraste posljednja i najljepša ruža

i to bi Muhammed neka je mir na njega.





Mustafa Širbić

[dadojović]

NESTOR ME UČIO

Nevoljnik ti može reći sve
I ne mora niti riječ
Ne tereti već opterećenog
Šutnju ako izabere
Slušaj ga svojom
Razumjet ćete se
Ako pak progovori
Sačuvaj njegove nevolje
Kako ih čuvaju trave
Cvijeće i kamenje
Vjetru ih ne odaji
On ih šapuće granama

Slobodanka GRLJUŠIĆ

[dadojović]

SEBIČAN ČOVJEK

Leti vlastitim krilima
Na pustinjskom ostrvu
Tako da nisi u koži
Sebičnog čovjeka
Koja će izgorjeti
U kombiniranoj svjetlosti svijeća
Poput sunca među zvijezdama
Budi gospodar svoje duše
Kad te dodirne
Ljutnja i grijeh
Sebičnog čovjeka

Sanja ATANASOVSKA

[dadojović]

ZABORAVILI SMO NA LJUBAV

Zaboravili smo na ljubav,
i sa suzama u očima,
sami, u ponoć
iskopali smo grob,
jer nismo imali izbora.

Jednom su me pregazili vlakovi.

Htjela sam imati dovoljno kruha
za sve duše gledane ljubavi.

Sanja ATANASOVSKA

[Koraci_u_noci]

Mi smo film tužni, ljubavni. Onaj u kojem se slučajno sretnemo. I shvatimo da smo se cijeli život tražili.

I volimo se sretno ne mareći za svijet. I onda se u trenu sve u noćnu moru pretvori i postanemo ponosa zatočenici.

I mrzimo se do kraja u kojem završimo daleko jedno od drugoga.

Ti hladan u ponos odjeven, bez ijednog vidljivog traga mene po sebi.

Naizgled jak za prijateljevo tapšanje po ramenu i ohrabrenje da ti je vrijeme za nove ljubavi.

A ja sa slomljenim srcem i novim čipkastim rubljem i haljinama, u društvu lažno nasmijana i odlučna da ću prvom koji me zaprosi biti žena.

Mi smo, dragi, film!

Onaj čiji kraj svakoga, ko u ljubav vjeruje, razočara.

Luna H.

[Umihana]

Ako sam promašila temu, unaprijed se izvinjavam.
Jedna moja

MUK

Prigušiću glas,
iznutra,
koji vrišti, buni se,
i zahtjeva pravdu...
Prikriću ga
blagim osmijehom,
suzom,
i drhtavom rukom
na koju naslanjam glavu...
Zauzdaću riječi,
neka misli ostanu nijeme
i neizrečene,
neka ne postoji stvarni dokaz
njhovog prisustva
unutar mene.

[Socrates]

Dobro ti je to, Umi.

Il' sam ja samo u takvom raspoloženju.

[Koraci_u_noci]

Zasto bi promasila, posebno ako i inace tako dobro pises

[Umihana]

Zasto bi promasila, posebno ako i inace tako dobro pises

Pa ne bih sebe nazvala modernom, afirmisanom, pjesnikinjom... Ja sam amater, stihoklepac

[dadojović]

Na pravom si mjestu (temi), nadam se da nećeš stati na ovoj pjesmi i da ćemo imati priliku pročitati još nešto od tvoje poezije.
:-)