Biti umjetnik

[Heidi]

Uh, kako je ovo umjetnicko djelo dobro za smoothi sa kokosom.

[Julia-Klara]

uf... sta jos stavis? za 10ak dana bih mogla napraviti

[Heidi]

Ananas, mango, kokos, sok crvene narandze.

[srculence7]

Ananas, mango, kokos, sok crvene narandze.

Dobro ti ide uz to srce što ručkaš

[storm]

Jbte

pa ja zapravo živim u galeriji umjetnosti.....svuda nešto razbacano stoji

[Krokodil Behko]

Prilika za sve one koji imaju iskustva u gledanju magaraca

Na Twitteru je manično počela da se šeruje objava jedne korisnice ove društvene mreže, koja napisala da je Muzej savremene umetnosti u Novom Sadu za otkup samo jednog performansa platio 80.000 eura.

Ono što dalje izaziva nevjericu svakako je sam performans, u kojem umjetnica sat vremena gleda u magarca?! Da, magarca... Riječ je o djelu Ispovijest (Confession), umjetnice Marine Abramović. Postavlja se pitanje, kako će djelo Marine Abramović, koje je “nabavio” Muzej savremene umetnosti iz Novog Sada, doprinijeti kulturnom životu Novog Sada?

O čemu se u stvari radi u ovom performansu?

Naime, kako je opisano, ispovijest se usredsređuje na šokantne anegdote umjetnika. Tijelo koje je podvrgnuto fizičkom iscrpljivanju ostaje nepokretno u ovom videu (video je inače sklonjen sa YouTubea). Pažnja se tako prebacuje sa fizičke na psihološku oblast. Iako ne govori, Abramović nam, navodi se, daje uvid u njenu problematičnu prošlost. Sjećanja na njeno djetinjstvo pojavljuju se kao tekst uz dno ekrana dok kleči pred magarcem. Oni stoje licem u lice kroz čitav komad.

U Srbiji vlada opšta besparica, ima mnogo gladne djece, ali ipak, video u kojem Marina Abramović nepomično 60 minuta sjedi i bez zvuka fiksira magarca koji stoji ispred nje, plaćen je više od 100.000 američkih dolara.

Valja naglasiti da je još u januaru ove godine, Muzej “poslije dugih i teških pregovora”, ali uz podršku Vlade Republike Srbije, Ministarstva kulture i informisanja i premijerke Ane Brnabić, postigao dogovor sa umjetnicom o organizaciji njene retrospektivne izložbe.

Takođe, ovo nije novi performans Marine Abramović, ali po svemu sudeći, građani i dalje ne mogu da se “opasulje” i povjeruju, da gledanje u magarca vrijedi tolike novce.

“Nek kaže sad neko da Srbija ne njeguje kulturu… Ovdje smo jedini magarci mi”, zaključuje se u tekstu.


(SB/NN/Espreso.rs)

[lejlamo]

Jeste li poželjeli da budete umjetnik? Koja umjetnost?
Jeste li pokušali/napravili nešto na tom planu?

Inače, šta mislite može li se umjetnost sagraditi kroz život ili se umjetnik jednostavno radja?

Ili može li sredina uticati na to da ako se neko i rodio da bude umjetnik, opet to ne postane?

Lično spadam medju one koji smatraju da se umjetnici radjaju. OK, za neke umjetnosti je potrebna i školska "nadgradnja" pa i životno iskustvo ali osnov svega je talenat koji se stiče s rodjenjem. Vaše mišljenje?

na umjetnost gledam kao potrebu da se na kreativan način osoba izrazi i to predstavi publici...
hoće li biti prihvaćena i podržana zavisi od tog komunikacijskog kanala, od recepcije publike..

mislim da nosimo u sebi sklonosti ka nekakvom načinu izražavanja doživljaja, a kada će doći do izražaja zavisi od niza faktora...i sigurno da je talenat urođen... to se na djeci odlično vidi...tokom života možemo otkrivati sklonosti, početi se zanimati za neka područja pa uvidjeti da nam nešto od toga baš ide od ruke...

umjetnik mora imati razvijenu emocionalnu inteligenciju, iz njegovog djela treba izbijati energija koja privlači publiku...

ove konceptualce, poput marine abramović, razumijem u njihovom naumu da svoje tijelo koriste i kao sredstvo i kao medij i kao krajnji produkt te nekakve ideje kojom želi prenijeti svoje viđenje....
neki performansi mi imaju mnogo smisla i interesantni su mi...

[Krokodil Behko]

“Hoće li se baciti?” “Ma ne, budalo, to ti je performans”, mogao se čuti jedan od dijaloga prolaznika uz Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, bivše zagrebačke džamije

Drugi, pak, prolaznik pita koliko će performans trajati, na odgovor pola sata, zamišljeno se udaljava. Neki od prolaznika, pak, performans ni ne primjećuju.

Na okruglom krovu HDLU, Meštrovićevom djelu, stajala je od 15 do 16 sati, punih sat vremena, naime, posve gola umjetnica i okretala se oko sebe. Bilo je predviđeno da performans traje pola sata, no trajao je duže.

Na mjestu performansa bila je i policija, njih trojica i policijski auto. Od organizatora se moglo i čuti da bi se performans održao i da je bilo kiše.

Mlada splitska umjetnica Nina Kamenjarin, diplomirala je na temu Simbioza skulpture i performansa, dobitnica je i prestižne Essl Art Award 2015. Današnjim je radom “Straža na Rajni” ova umjetnica odala počast ocu hrvatskog performansa Tomislavu Gotovcu, piše Jutarnji list.

[Chloe]

Zašto baš na krovu džamije?

[Krokodil Behko]

Zašto baš na krovu džamije?

Umjetnički performans

[Hannibal]

hocel bit ovo i kod nas

[Yenna]

Bome Ninu treba na rukiju...

[Chloe]

Zašto baš na krovu džamije?

Umjetnički performans

Razumjela sam, ali bez obzira mogla je i negdje drugo...

[greeneyes]

Yebo ga kockica, isto da gledam japansku pornjavu


Nista, odoh ja pripremiti dzamiju u Kasapovicima za ovaj performans

[Odraz]

Skandalozno, nije potkresala simsir ...

[Masamune]

Ne kontam koju je poruku htjela ostaviti sa ovim... ne vjerujem da džamija ima neke veze s tim.

[greeneyes]

Mozda se samo suncala

[dadojović]

Ne radi se o džamiji, već takozvanoj džamiji. To je Meštrovićev paviljon.

[Nora Ibsenova]

Oj nije više džamija, Al de da naslov bude što udarniji.

[edo_79]

Bome Ninu treba na rukiju...

Trebalo bi puhn't uz nji u niz nju koji put i obnet joj oko glave .... da pripukne dobro