Elem, bio je krenuo pet dana u redovni vrtic, kada je korona pocela, i stop.
Ponovo je krenuo od prvog juna. Velika je pauza bila, ali evo nakon mjesec kao da je svo vrijeme isao.
Dječica ga vole, jako se lijepo uklopio.
Imamo mi to repetitivno ponašanje - trčkaranje/skakutanje , i kaže teta kad on počne da trcakara, i sva druga djeca trckaraju s njim.
Ima i druga u vrticu
s kojim se najviše druži. Divno je cuti kad tete kazu kako je jedno divno i dobro dijete, kako su oduševljene njegovim znanjem, i kad mi tako one pune oduševljenja pricaju o njemu..... eh te moje sreće. Sve mi lale iz ušiju. Preponosna sam na njega.
Na svaki njegov uspjeh, al još kad vam drugi kazu koji nas znaju od dijagnoze kakvi smo bili, koliko je napredovao u ove tri godine.... koliko smo isplivali. Kad je bio rodjendan u vrticu, sva dječica sjede, kapice na glavicama, samo moj arsuz nema kape.
Tete mi šalju slike, kako rade.... ako nešto zapne odmah me pitaju, sta kako. Nece da jede u vrticu, ali i one daje pokušavaju, ne odustaju. To mi je jako velika stvar, da se i one trude i da žele da rade s mojim djetetom.
Imali smo malo problema nedavno, to Shark zna, on je tu glavni sa savjetima, već sam pisala da nam je pomogao u necemu sto nismo uspjeli dvije godine.
Kad se desio problem, Shark odmah da je to promjena sredine, rutine na koju je navikao. Sta treba da uradim.... na sta da obratim paznju.
Stvarno nam je puno pomogao, pomaze al mi je još “ natovario”
obavezu da vodim dnevnik o njegovom ponasanju, ljutnji, promjenama, napretku. Novo sto smo savladali je da sad silazi niz stepenice lijeva - desna noga. Prije je bilo stane na stepenicu jednom nogom, pa onda drugom.
Sad dobijam svako jutro “mamaaaa dobo utlo”, svaku vece “laku noc Mamo, laku noc seko”
Kad treba ujutru da ide u vrtic, i kad teta dodje po njega govori nam “baj baj” ili “bok”
ljubi seku prije nego izadje. Kad vidi tetu da dolazi kaže “eto je” 
Govor mu se popravio, donosi svoju flašicu i “mama naspi vodu” , “još mleka”
Nekad se napravim kao fol da spavam, a on me gura “mama budi se”
Sam se skida, ulazi u kadu “kupa se”
Počeo je da se interesuje za loptu, pa s vremena na vrijeme je šutira. Crta po šablonima, i dalje pisemo i čitamo.
Sa sekom se jos vise povezao, vise se igraju zajedno, vise se svadjaju, čupaju - pa kad joj on otme eto nje da mi se zali, pa kaže “blaco malo dlugaciji”
, al najviše vole “napad medama” kad prije spavanja ih ganjam po krevetu i gnjavim medama, kao mede hoce da ih pojedu. Koliko se smiju i vrište, to samo moja mahala zna. Deda je rekao još koji dan i izbacice nas, lusteri mu popadali od nas.
Guramo i dalje polako, uz podršku, savjete svih onih koji su tu, pomažu nam, trpe nas ovakve budalaste
. Svima njima do neba sam zahvalna.
. I podršku. 
