Krokodil Behko wrote: 05 Jul 2020, 13:59
Umihana wrote: 05 Jul 2020, 13:29
Ako je istina ono što sam gledala u dokumentarcima vezano za muslimane u Španiji, da, moglo bi se reći da razvijamo slične slabosti koje vode putem nestanka...
Kulturološka i obrazovna degradacija, čak i religijska površnost, formalnost.. Kod nas je još problem i odsustvo filozofskih ideja, ideala, gaženje etičkih principa, beznađe i apatija, nesposobnost da izađemo iz "uloge" žrtve...
Plus prisutan kompleks manje vrijednosti, odgojem ili nečim drugim usađeno poltronstvo, odsustvo hrabrih i spremnih da preuzmu odgovornost, pametnih da vode, prepušteni vlasti koristoljubljivih nesposobnjakovića...
Boli priznati, ali taman i da ne nestanemo od neprijateljske ruke, bojim se da ono što ostane neće biti vrijedno pomena, i neće imati nikakav značaj
Shvatam kako Hrvati i Srbi, imaju sve to za šta ti tvrdiš da nemamo.
Ako može malo detaljnije, šta je to što oni imaju, a mi nemamo, a ti bi volila da imamo.
Miriše ovo i na dobru zasebnu temu, ali nema veze.
Bojim se da će biti off topic
Ne mislim da su Srbi ili Hrvati superiorniji sami po sebi, a potičem iz sredine sa srpskom većinom i hrvatskom manjinom, i pokojom zalutalom bošnjačkom porodicom...
Možda sam kao "manjina" na momente se osjećala ugroženo, ali nikada inferiorno... I zato ne razumijem, ne shvatam, zašto se mnogi "naši" ljudi ponašaju kao da su, malo je reći inferiorni, kao da se takmiče ko će bolje gaziti po vlastitom dostojanstvu da "im" se više svidi, ugodi,... kao da boluju od sindroma ulizice, čak i kada za tim nema nikakve potrebe, i nema neke koristi
Ne znam, nemam dovoljno godina da realno govorim o komunističkom periodu, ali kao da odatle taj problem vuče korjenje?!
Ili sam ja stekla pogrešan dojam?!
Činjenica jeste da historijske i geopolitičke prilike na ovim prostorima, idu u korist naših istočnih i zapadnih komšija... I jedni i drugi imaju razvijene nacionalne interese, jasno definisane, čak i one ambiciozne o svojoj velikoj teritoriji zna svako njihovo dijete, što kroz knjige, pjesme, kulturu..., pa do predavanja u crkvi...
Neka uopštena degradacija društva i moralnih normi nije ni njih zaobišla, imamo mi dosta zajedničkih problema, ali meni je bilo simptomatično kada sam vidjela prilikom upisa na fakultet da pola naše omladine ne zna razlikovati šta napisati u onom formularu gdje se traži vjeroispovjest i nacionalnost... Ali, samo kod naše omladine
Vjerovatno s razlogom ratovi počinju sa likvidiranjem najpametnijih i najuticajnijih... Bez vođstva, bez "glave", bez ideje, narod djeluje izgubljen, sam po sebi... A i strah je odigrao veliku ulogu... Nakon toliko pokolja, žrtvi, ne može da ne bude posljedica. Možda se bojimo biti mi?! A ništa drugo ne možemo biti, koliko god to neki pokušavali...
Pametniji od mene sigurno bi imali dosta ideja kako prevazići naše slabosti, traume, kako uticati na naš mentalitet... Ali, njihov glas se ne čuje, niti se njihovo mišljenje traži... I nije to samo sada kada smo previše zauzeti krizom, koronom, uvijek je bilo nešto što je takva pitanja stavljalo u drugi plan...
Uvijek smo tražili kratkoročno rješenje, i nismo bili u stanju predvidjeti, ili nismo željeli vjerovati, da nam se neke stvari mogu desiti...
Voljela bih vjerovati da ćemo biti bolji, da će odnosi između ljudi na ovim prostorima biti bolji, da će zajednički interes za boljim životom
prevladati podjele koje realno svugdje postoje, ali samo kod nas djeluju nepremostive.
Uhhh, koliki post

Ništa živ čovjek ne može izgubiti što mu jedno proljeće ne bi moglo povratiti, niti može biti čovjek trajno nesretan dok Bog daje da se duša liječi zaboravom, a zemlja obnavlja proljećem...