Kakva bolan patetika? Pa najveci broj dijaspore se upravo odnosi na 92. - 95. koji su bjezali zbog straha i neizvjesnosti situacije. To sto si ti lisen empatije je prica za sebe. Najbolje uspomene mnoge vezu za BiH. To ne mozes tek tako izbrisati gumicom, resetovati sebe na fabricke postavke pa idemo dalje. Vec sam ti u nekoliko navrata rekao da imas previse robotizirane stavove - kao da nekad citam androida. Ad hominem, ali u potpunosti zasluzen za taj nonsens.Dorian wrote: 06 Jul 2020, 14:52 Nije dijaspora samo od 1992. do 1995. Išli su i prije i poslije. Ja sam lijepo naglasio da govorim o ekonomskoj dijaspori.
I nisu svi koji su pobjegli u periodu 92. - 95. bježali ispod kame. Rodica mi je pobjegla jer "nije mogla sa sluša buku granata". Jadna nježna umjetnička duša, suviše senzibilna za grubosti realnog života. A tada je imala oko 30. Niti je bila direktno ugrožena niti je imala problem sa egzistencijom. Bježala je da bi joj bilo udobnije. Dok su joj i roditelji i brat ostali.
Najlakše je ići patetikom, Srebrenica itd.
Ali, sve je to nebitno. 30 godina poslije treba već jednom pomiriti se sa tim da si tamo gdje si, da facto ako ne i de jure si njihov državljanin, to ti je domovina i ostavi se više patetike sentimenta o Bosni. Gradiš tamo svoj život i sretno ti. Kako kažu, dom mi je tamo gdje mi je dobro.
Nešto kao Ibrahimović. Fino čovjek kaže, bolan ja sam Šveđanin, kakve ima veze što su mi roditelji iz Bosne došli u Švedsku, Švedska nam je sada domovina i nemamo više ništa sa Bosnom, Bosna nam je prošlost i tamo neka ostane.
To je pošteno.
Ja s druge strane imam drugi problem sa dijasporom, a to je da mnogi ne mogu sagledati realno stanje u BiH sa distance i cesto su to iscrpljujuce rasprave. Imam takve i u vlastitoj familiji. Sve dalje nije nikad predstavljalo problem.