Srebrenica - genocid

[spacebound]

I Ruanda se sjeća Srebrenice: Ne damo da vaša priča bude zaboravljena!




U Memorijalu genocida u Kigaliju u Ruandi preživjeli genocida protiv Tutsija, koji se dogodio 1994. godine, jučer su obilježili 25. godišnjicu genocida u Srebrenici i održali minutu šutnje.
Govoreći iz Memorijala, koji u svojoj izložbi, koju svake godine posjete hiljade učenika i posjetilaca, obuhvata i segment o Srebrenici, Ruanđani su preživjelima Srebrenice poslali slijedeću poruku:

”Danas se sjećamo genocida u Srebrenici koji se dogodio samo godinu dana nakon što smo mi preživjeli genocid protiv Tutsija u Ruandi. Sjećamo se više od osam hiljada muslimana koji su ubijeni samo zbog toga ko su bili. Sjećamo se onih koji su preživjeli - i stojimo uz vas. Sjećamo se da je negiranje završna faza genocida, i kada pričamo svoju priču, ne damo da vaša priča bude zaboravljena. Sjećamo se vaše patnje ovdje u Memorijalu genocida u Kigaliju i podsjećamo naše posjetioce da se i oni trebaju sjećati, jer oni koji zaborave pouke iz prošlosti su osuđeni na to da ih ponove.

Sjećajući se danas s vama, ohrabrujemo vas da budete jaki. Iako smo udaljeni jedni od drugih, iskustvo koje smo podijelili, nas ujedinjuje. Vi ste naše sestre i braća; uvijek ćete biti u našim srcima. Odajući počast i sjećajući se izgubljenih, zajedno možemo obrazovati buduće generacije, radeći s vama na tome da ovaj svijet bude pravedno i mirno mjesto za svu našu djecu. Kwibuka. Sjeti se".

Nevladina organizacija Aegis Trust iz Velike Britanije, koja se bavi prevencijom genocida, vodi Memorijal u ime Nacionalne komisije Ruande za borbu protiv genocida. Aegis Trust, koji su 2001. godine osnovala braća Stephen i James Smith, razvio je ekspertizu kako da pomogne pred i postgenocidnim društvima kako da razviju otpornost prema budućim prijetnjama, radeći u državama kao što su Ruanda i Centralnoafrička Republika.

Govoreći iz Velike Britanije, generalni direktor Aegis Trusta, dr. James Smith, poručio je: ”Posmatrajući genocid protiv Tutsija u Ruandi i genocid u Srebrenici - ne zaboravljajući koncentracione logore u Prijedoru i Hercegovini, masakre u Zvorniku, Višegradu, Bijeljini i mnogim drugim mjestima, ili kampove za silovanje u Foči - bilo nam je veoma jasno da pouke holokausta nisu naučene".

Dr. James Smith će 19. jula u okviru javnog webinara okupiti preživjele genocida iz Ruande i Bosne i Hercegovine, koji imaju vodeće uloge u memorijalima u Kigaliju i u Srebrenici. Oni će podijeliti svoja iskustva, razmotriti naslijeđe genocida u svojim zemljama i razgovarati o tome, koje pouke se moraju primijeniti danas.

Registracija za webinar, koji nosi naziv ”From Kigali to Srebrenica”, je već moguća na https://app.livestorm.co/aegis-trust/fr ... ium=Clanak


klix.ba

[Hurija]

Umazane ruke,brzo se peru.

B.Dž.Š.

[zvrk]

Citam u novinama, citam na internetu, gledam na TV... ovih tri dana kako se ljudi iz citavog svijeta javljaju, to drzave, to politicari, to svakakve neke organizacije, to obicni ljudi... ne vjerujem ja njima nikom nista, ja to sve 30 godina slusam, svi isto pricaju, znam svaku rijec ko ce koju i kad ce je izgovorit, tako su i meni sve isto pricali i juce, i prekjuce i zakjuce... i kad su cete dosle, i kad su ustase dosle, a ja u rovu cekam kad ce doci da me zakolju, prolazim kroz srusena i zapaljena sela i gradove, vidim strahovite zlocine nad muslimanima i muslimankama... oni mi isto pricaju, sve svaku rijec kao i danas isto pricaju,

i sad citam, gledam, slusam isto... pa kontam sta bi pricali da nisam bio u rovu, da sam ih docekao goloruk...


prekjuce Sarajevom prolaze tabuti, morao sam otic kuci, samo ustao i otiso, nisam mogao vise izdrzat to dvatesetogodisnje ponavljanje jednog te istog, valjda iduce godine kamioni sa tabutima nece prolazit, mozda cemo sve pronaci pa nece trebat, ali necemo ih pronaci i vazda ce Sarajevom kamioni sa tabutima prolazit...

juce gledam motoriste kako se vozikaju po Sarajevu, to sve grmi... tamo pred BBI nesto, fino (sjeba me ovo fino...)

valjda treba to tako...radi mladje generacije da znaju sta se izdesavalo,


kontam svi sve nesto sta se izdesavalo... a niko nista sta ce se desavat ako se zaboravi sta se prije desavalo i izdesavalo, o tome niko nista, istu nam svi suplju pricaju cijelo vrijeme, ono nedamo vas, mislimo na vas, volimo vas...

pa da vam kazem nesto od mene i svih onih koji su prosli kroz sve to, i ostali zivi nemajuci pojma kako, valjda je trebalo biti tako, nije nikakva mesetarska suplja, provjereno je 100%: ko god padne na svjetsku suplju, i sve "nase" suplje da se Srebrenica ne smije i nece vise nikad dogodit, eto mu Srebrenica kuca na vrata.

[Krokodil Behko]

Angelina Jolie: Mislim na preživjele i ubijene u genocidu, taj gubitak se ne može opisati riječima

[jelena...]

Ne znam otkud toliki mazohizam u meni, ali na ovaj dan ja cijeli dan gledam dokumentarce, slusam svjedocenja prezivjelih i boli me stomak, boli me glava, sve me boli...

i čitam Jaspersovo ''Pitanje krivice''.

Ovaj mali dodatak tvom nizu je samo neki moj, lični, način suočavanja i odbrane od zla u ovom ludilu kojim smo okruženi.

[Julia-Klara]

Ja ne mogu gledati nista vezano za Srebrenicu vise. Previse boli. I sinoc na njemackom dnevniku (vec par dana spominju i imaju priloge, nazivaju desavanja pravim imenom, kao i krivce, ukljucujuci i UN trupe), i toliko me potrese da nije normalno.

Nisam ovakva bila prije (4 godine), ponavljala sam sebi da moram gledati, da ne zaboravim... Ovo sad nije ni ignorisanje, ni pokusaj zaborava, nego jednostavno psihicki nisam dobra za ovakvu bol.

[Krokodil Behko]

Na obilježavanju 25. godišnjice genocida obratit će se Clinton, princ Charles, Erdogan, Macron...


Među njima su: bivši predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Bill Clinton, princ od Walesa Charles, predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdoğan, princ Kraljevine Saudijske Arabije Faisal bin Farhan Al-Saud, glavni tužilac Haškog tribunala Serge Brammertz, predsjednik Rezidualnog mehanizma za kaznene sudove za bivšu Jugoslaviju Carmel Agius, visoki predstavnik Valentin Inzko, američki državni tajnik Michael Pompeo, premijer Velike Britanije Boris Johnson, predsjednik Republike Francuske Emmanuel Macron i predsjednik Njemačke Frank-Walter Steinmeier.

Između ostalog, obratit će se sadašnji i bivši državnici: Malezije Muhammed Mahatir, Kraljevine Belgije Philippe Goffin, Kraljevine Danske Jeppe Kofod, Češke Republike Tomáš Petříček, Republike Litvanije Linas Linkevičius, Bugarske Bojko Borisov, Kanade Justin Trudeau, Republike Italije Giuseppe Conte, Luksemburga Xavier Bettel, Malezije Muhyiddin Yassin, Kraljevine Nizozemske Mark Rutte, Kraljevine Norveške Erna Solberg, Islamske Republike Pakistan Imran Khan, Kraljevine Španije Pedro Sánchez, Kraljevine Švedske Stefan Löfven, Republike Albanije Ilir Meta, Republike Austrije Alexander van der Bellen, Republike Azerbejdžan Ilham Aliyev, Republike Hrvatske Zoran Milanović, Republike Finske Sauli Niinistö, Irana Hassan Rouhani, Crne Gore Milo Đukanović, Republike Sjeverne Makedonije Stevo Pendarovski, Republike Slovačke Zuzana Čaputová, Republike Slovenije Borut Pahor i Švicarske Simonetta Sommaruga.

Očekuje se i obraćanje predsjednika Organizacijskog odbora i aktuelnog zamjenika načelnika opštine Srebrenica Hamdija Fejzić i predsjednice Udruženja "Majke enklave Srebrenica i Žepa" Munire Subašić.

Među govornicima bit će i predstavnici institucija Evropske unije i Ujedinjenih nacija Marija Pejčinović Burić (Vijeće Europe), Thomas Greminger (OSCE), David-Maria Sassoli (Evropski parlament), Charles Michel (Europsko vijeće), Ursula von der Leyen (Europska komisija) te Antonio Guterres (Ujedinjeni narodi).

Odavanje počasti žrtvama genocida svojim govorom zaključit će predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović.

[Julia-Klara]

Ja samo mogu reci da Ambasadorica ovdje odradjuje odlican posao vezano za sve, kao i sad za Srebrenicu.
Od mene za sve ucinjeno do sada ima veliki naklon

[Lavlje_srce]

I Ruanda se sjeća Srebrenice: Ne damo da vaša priča bude zaboravljena!

Uh. Od glave do pete sam se najezila.

[jelena...]

https://pescanik.net/

[shark-attack]

[Salko]

Ja ne mogu gledati nista vezano za Srebrenicu vise. Previse boli. I sinoc na njemackom dnevniku (vec par dana spominju i imaju priloge, nazivaju desavanja pravim imenom, kao i krivce, ukljucujuci i UN trupe), i toliko me potrese da nije normalno.

Nisam ovakva bila prije (4 godine), ponavljala sam sebi da moram gledati, da ne zaboravim... Ovo sad nije ni ignorisanje, ni pokusaj zaborava, nego jednostavno psihicki nisam dobra za ovakvu bol.

jutros nešto ustao, nisam mogao spavat u 5:15 i naletim na hayatu na neku emisiju o Ratnom Zločincu i preCedniku TZV Republike Srpske, Radovanu Karadžiću.... O presudi u Hagu..
I gledam komentare stanovnika, Pala, Banja Luke, i ostalih mjesta...emisija je snimana 2019...

Nisam, stvarno nisam nikakav extrem...

Al sam im yebo sve četničko, nisam se izpsovo onoliko ne sjećam se zapravo da li sam ikada onoliko psovo....

I na kraju zaključim... Da se ponovo zarati, opet bi nam isto napravili ako ne i gore...

Yebem li im pleme.

[spacebound]

Ja ne mogu gledati nista vezano za Srebrenicu vise. Previse boli. I sinoc na njemackom dnevniku (vec par dana spominju i imaju priloge, nazivaju desavanja pravim imenom, kao i krivce, ukljucujuci i UN trupe), i toliko me potrese da nije normalno.

Nisam ovakva bila prije (4 godine), ponavljala sam sebi da moram gledati, da ne zaboravim... Ovo sad nije ni ignorisanje, ni pokusaj zaborava, nego jednostavno psihicki nisam dobra za ovakvu bol.

jutros nešto ustao, nisam mogao spavat u 5:15 i naletim na hayatu na neku emisiju o Ratnom Zločincu i preCedniku TZV Republike Srpske, Radovanu Karadžiću.... O presudi u Hagu..
I gledam komentare stanovnika, Pala, Banja Luke, i ostalih mjesta...emisija je snimana 2019...

Nisam, stvarno nisam nikakav extrem...

Al sam im yebo sve četničko, nisam se izpsovo onoliko ne sjećam se zapravo da li sam ikada onoliko psovo....

I na kraju zaključim... Da se ponovo zarati, opet bi nam isto napravili ako ne i gore...

Yebem li im pleme.

Isto sam gledala. I onda kad ti neko prica o suzivotu i gledanju u buducnost dodje ti da mu se nasmijes u facu grohotom, ne sto je smijesno, nego od muke.

[Salko]

jutros nešto ustao, nisam mogao spavat u 5:15 i naletim na hayatu na neku emisiju o Ratnom Zločincu i preCedniku TZV Republike Srpske, Radovanu Karadžiću.... O presudi u Hagu..
I gledam komentare stanovnika, Pala, Banja Luke, i ostalih mjesta...emisija je snimana 2019...

Nisam, stvarno nisam nikakav extrem...

Al sam im yebo sve četničko, nisam se izpsovo onoliko ne sjećam se zapravo da li sam ikada onoliko psovo....

I na kraju zaključim... Da se ponovo zarati, opet bi nam isto napravili ako ne i gore...

Yebem li im pleme.

Isto sam gledala. I onda kad ti neko prica o suzivotu i gledanju u buducnost dodje ti da mu se nasmijes u facu grohotom, ne sto je smijesno, nego od muke.

Al šta kaže
Logor onaj, to je bila neka alatnica koja je kao takva sama po sebi ograđena bodljikavom žicom, oni su sami sebe zatvorili tu. A i on je bio mršav kada je bio mlad...

uhh...

evo me opet sujem....

[spacebound]

Isto sam gledala. I onda kad ti neko prica o suzivotu i gledanju u buducnost dodje ti da mu se nasmijes u facu grohotom, ne sto je smijesno, nego od muke.

Al šta kaže
Logor onaj, to je bila neka alatnica koja je kao takva sama po sebi ograđena bodljikavom žicom, oni su sami sebe zatvorili tu. A i on je bio mršav kada je bio mlad...

uhh...

evo me opet sujem....

Otkad sam citala u prekodrinskim medijima da je Mladic muskarcima u Srebrenici obezbijedio autobuse i po veknu da jedu i sta se putem njima desilo da ne zna i da nije odgovornost njegovih vojnika nema toga i nema te njihove price koja me moze iznenadit.

[Salko]

Al šta kaže
Logor onaj, to je bila neka alatnica koja je kao takva sama po sebi ograđena bodljikavom žicom, oni su sami sebe zatvorili tu. A i on je bio mršav kada je bio mlad...

uhh...

evo me opet sujem....

Otkad sam citala u prekodrinskim medijima da je Mladic muskarcima u Srebrenici obezbijedio autobuse i po veknu da jedu i sta se putem njima desilo da ne zna i da nije odgovornost njegovih vojnika nema toga i nema te njihove price koja me moze iznenadit.

Ne prezaju ni od čeg mame li im Yebem da im Yebem

[Mala_Mu]

Dragan Bursać: Sramota me!

“Zovem se Fatima Muhić. Rođena sam dvanaestog jula 1995. godine, u holandskoj bazi UNPROFOR-a. Ne, ne idem na Filozofski fakultet u Sarajevu. Ne, nemam 25 godina koliko bih sad trebala imati. Ne, nisam živa. Ubijena sam par sati poslije mog rođenja.“
Anes Berbić

Gledam i sramota me. Slušam i sramota me. Banjalučki kafići prepuni. Muzika trešti. Koronatajm kao izraz volje naroda da radi šta hoće. A onda promatram tužnu povorku sa tabutima koja se približava Srebrenici. Ljudi šute. Pognutih glava razmišljaju o zlu genocida.

Afirmacija genocida kao stvar “dobrog ukusa“

Mene je sramota. I za ovu Banjaluku, koja se većinski dobrovoljno svrstava na stranu zla, na stranu ratnih zločinaca, na stranu negatora genocida, na stranu četnika, na stranu revizionista, na stranu profašista i ultranacionalista. Mene je sramota što to radi tako prijemčivo, tako voljno, tako uporno i tako dosljedno da je to zastrašujuće.

Genocid je postao stvar dobrog ukusa. Pazite, ne njegovo negiranje, nego afirmacija genocida. Evo, danas će se zastave BiH diljem svijeta spustiti na pola koplja. Danas će zvuk sirene obilježiti najtužniji minut najstrašnijeg dana. Ali, samo u pola moje zemlje. Druga polovina, ona koja se odaziva na ime Republika Srpska, ne samo da neće šutjeti, nego će glasnije pustiti muziku, nego će, pazite sad, obilježiti “Dan oslobođenja Srebrenice”. Pisao sam da je tog dana Srebrenica oslobođena jedino od života devet hiljada ljudi i da samo monstrumi mogu slaviti tako li što.

Neka sve utihne na 60 sekundi

Ali, šta je sa svim onim mirnim, tihim ljudima, koji sjede kod kuće i “gledaju svoja posla”. Evo im rješenje za savjest uznemirenu-ako savjesti imaju:

Neka puste u 12 sati sa svojih mobitela zvuk sirene i neka se pomole Bogu i za ubijene Srebreničane i za svoje duše. Mogu to uraditi bilo gdje-ako su u automobilu, neka ga zaustave na taj minut. Ako su u svojim kućama, neka puste zvuk sirene i neka oćute, ako su na javnim mjestima, neka ugase muziku, neka utihne smijeh i žamor-samo na minut, na malenih 60 sekundi u koje bi moralo stati nekoliko dana čitanja samo imena i prezimena pobijenih u genocidu.

A hoće li?

Hoće li svi ti divni krasni “mali ljudi“ koji “ne vole zlo“ i koji “osuđuju sve zločine“ to uraditi? Hoće li pokazati da imaju svijest i savjest samo u 60 sekundi-to je pravo pitanje, a bojim se da je odgovor negativan. Čast do neba još časnijim izuzecima.

Nego, zašto je to tako? Zašto većinski srpska Banjaluka i etnički očišćena RS ima toliki animozitet prema srebreničkom genocidu?

Najprije, zato što je genocidna namjera i sam genocid zapravo DNK te Republike Srpske. Njeni prvi ljudi u ratu su direktno odgovorni, jer su bili arhitekte i izvršioci genocida. A poslije rata, uz nekoliko godina pokušaja suočavanja sa prošlošću, nije ništa drugo do li boldovanje zločinaca u heroje. Sjetimo se šta je Dodik govorio 1996. kada je sam priznao genocid, a poslušajmo šta danas priča-ako imamo želuca.

I da se razumijemo, priča o negiranju genocida i afirmisanju ratnih zločinaca jednaka je i imanentna ljudima na vlasti i tzv. opoziciji u RS-u.

Blagosiljanje zločinaca kao tradicija

Tu priču podržavaju cijelo ovo vrijeme velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve.

Mala digresija:

Upravo gledam fotografiju na kojoj se fra Ivan Nuić, sekretar Franjevačke gimnazije u Visokom, moli Bogu pored devet tabuta sa žrtvama genocida koje će sutra biti pokopane u Potočarima. Tako normalna, ljudska reakcija za nenormalne okolnosti ubijanja ljudi. Mislim se, normalno je da se svešteno lice moli za duše pobijenih. A onda pokušavam da se sjetim koji je to crkveni velikodostojnik Srpske pravoslavne crkve klekao i molio za oproštaj u Potočarima? Koji je to vladika ili patrijarh uradio? Osim fotografija kako blagosiljaju ratne zločince, one najvišeg ranga i one “izvođače radova”, nema takvih memorabilija. Srpska pravoslavna crkva, hoću reći, uz aktuelne srpske nacionalisitčke politike sa obje strane Drine, predstavlja taj hegemon u negiranju genocida.

Kada tako postavimo stvari, a ne možemo drugačije, jasno je što Banjaluka spava tvrdim snom negatora i potiskivača. Kada tako postavimo stvari, jasno je zašto se generacije najmlađih u RS-u odgajaju, ne da budu negatori, nego afirmatori nekog novog genocida, pa sve češće čujemo nastrane stihove-Srebrenice, draga, mila, dabogda se tri put ponovila (sic!).

Čitam rečenice 18-godišnjeg Anesa Berbića, srednjoškolca iz Sanskog Mosta, koji između ostalog u svojoj sjajnoj kolumni kaže:

“Zovem se Fatima Muhić. Rođena sam dvanaestog jula 1995. godine, u holandskoj bazi UNPROFOR-a. Ne, ne idem na Filozofski fakultet u Sarajevu. Ne, nemam 25 godina koliko bih sad trebala imati. Ne, nisam živa. Ubijena sam par sati poslije mog rođenja.“ Skamenim se.

Svima je sve jasno. Svi znaju sve. I oni koji čvrsto drže zatvorene uši i oči vidjeli su i čuli u ovih četvrt vijeka toliko dokaza za genocid u Srebrenici da bi morali sami u sebi kleknuti i pomoliti se. Uvijek i stalno, ne samo u ovih par dana.

A neće, ne žele i ne pada im na pamet!

Eto, sramota me je tog mentalnog sklopa te i takve svjetine, koja živi, a ne živi, koja mre, a ne umire, koja mržnjom i ignorisanjem hrani svoju pustu egzistenciju.

Zastave moje zemlje spuštene su na pola koplja diljem svijeta, ja mogu uključiti sirenu na mobitelu i pomoliti se Bogu-za žrtve i za obraz i pamet onih koji ne vide i ne čuju kod očiju, ušiju i srca. Ova druga molitva je mnogo teža.

Za TIMES.BA: Dragan Bursać

[insomnia]

Sad ce tebi FGR objasniti kako to nije tako

[Salko]

Stoka
Pleme im Yebem

[Čarobni]

Za četnike se ne brinem, njihov pos'o je da nas kolju, klali su nas i klat će nas u budućnosti i nema potrebe da se zavaravamo da tako neće biti.

Međutim, naš narod za vođe bira ljude koji sarađuju sa četnicima, ljude koji strpaju 15 miliona eura u vlastiti džep i zaštite Srbiju od odgovornosti za agresiju, a upravo to je uradio onaj kojeg bošnjački narod još uvijek stavlja ispred Boga, onaj koji je svu našu bol i muku jednostavno prodao za keš.

Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Slobodan Milošević i četnička kompanija su potrošili na hiljade tona municije da bi načinili štetu kakvu su već načinili.

Danas njih nema. Danas, najveći u Bošnjaka Bosnu prazni bez ispaljenog metka. Mladići, Karadžići su obični amateri u poređenju s novom generacijom neprijatelja.

Mi smo ginuli dok je najveći rahmetlija u Bošnjaka svog sina čuvao po podrumima i kovao mu fotelju kojom će nastavit' progon, a neka tuđa djeca ginu.

I pogledajte šta se sada dešava, došli su u Srebrenicu oni koji su je prodali, došli su držat' govor, došli su po svoje poene.