Na bosanski forum svi unose radost. Neko svojim dolaskom, a neko odlaskom. Vraćamo kredite, priređujemo šokiranja i ibrete. Sve znamo, sve umijemo, pomoći hocemo, a možda i nećemo. Spoznajte istinsku draž opcije "quote".
Krokodil Behko wrote: 11 Jul 2020, 20:58
Stigla direktiva, iz centralnog komiteta. Ima se Srbima oprostiti sve i optužiti ARBiH za bilo kakav genocid
Nepoznate osobe uklonile transparent podrške žrtvama Srebrenice u Tuzli
Aktivisti iz Tuzle jutros su na Plavom mostu u ovom gradu postavili transparent u znak sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, međutim on je vrlo brzo uklonjen. Još uvijek nije poznato ko se odlučio na ovakav čin.
Transparent pod geslom "Oprostiti nećemo! 11.07.'95." postavljen je jutros na Plavom mostu u Tuzli, na obilježavanje 25. godišnjice od genocida koji je počinjen nad Bošnjacima u Srebrenici.
Međutim, nedugo nakon toga, pojedinac ili grupa njih odlučila je ukloniti transparent.
Glasnogovornica Uprave policije Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona Amra Kapidžić nam nije mogla potvrditi da li su transparent uklonili policajci, ili pak građani.
Iskustvo mi je pomoglo da u sebi nađem balans
Pa okoreli šaban začas postao je šaman
Mirelam wrote: 11 Jul 2020, 20:29
Mislim da si malo pomijesao stvari Salkane.
Eto udjeni ti cvijet pa prosetaj Banja Lukom, ali on je ipak jos uvijek tamo bez obzira na sve, i pise, pise, pise....
Aha
Jeste da, lahko se kurcit po Sarajevu, bez obzira zoves li se Mustafa, Strahinja ili Tomo. To je sredina koja brzo prima i tolerise, sve.
Hajde malo da se kurčimo po Doboju, Prijedoru, Banja Luci, tamam se zvao i Dragan...
Hoces al u ucruk...
Mislim da si Bursaca zamijenio sa Puhalom, ali nije ni bitno.
Uostalom nije ni tema. Ovdje je najbolje odcutati, prouciti, pomoliti se ko vec sta moze, zna i osjeca.
Taakooo,i ove godine norma ispunjena,žali se cisto uredno,cvjetici se postavljaju na profilne,iznose se pouzdani podaci,analiticari i generali specijalizirani za zakljucke posle bitke na nivou.Sve u svemu jos jedna godisnjica pri kraju,pa da opet krenemo s uvlacenjem evropi koju danas osudjujemo,malo reklamiramo suzivot i prastanje,ajd znaj mozda nas netko i pohvali kak smo bas super,docekajmo cetnike rasireni ruku,prodajmo se kao i do sad sto se prodajemo,a one kosti u srebrenici i tako nece nikud otic,bit ce na istom mjestu i iduce godine u ovo vrijeme da malo tugujemo.
Gadite mi se iskreno svi a i ja sam sebi s vama,sto sam dio tog pokvarenog drustva tj naroda BiH.
I ja sam trebao danas nesto prouciti fatihu zvao me hodza iz centra dzamije ali reko necu da me slikavaju tamo mecu pa nisam ni ustao.
Trebalo kao ispred Medžlisa da se tamo stane..
Posmatraču mog posta.
Jednaki smo mi skoro oba.
Ja sam juče bio takav
Ti ćeš sutra biti ovakav.
11 Jul predvece... eto fino je bilo, svi smo dosli, sa svima se ispricali, svi smo sve pojeli popili, sve smo vam rekli, sad moramo ici, kasno je, volimo vas, nedamo vas, mislimo na vas, eto nas iduce godine, pisite...
... i tako nema dana u ovih 25 godina, kako meni neko ne prica i objasnjava, kako je meni ovdje bilo i kako mi je sad, ja samo klimam glavom i gledam, sutim, ne smijem mu reci,
najveca mi je... ne znam sad napisat, nesto mi neda, zakoci me nesto... svi me gledaju u oci i pricaju mi, a ja ih gledam u oci i sutim, to stalno pokusavam skontat i jos nisam skonto, a mene neki strah uhvati, nije radi mene, ja oguglo, mene je vise strah sto nemam straha, vec me je strah za ove sto imaju straha, da se ne prepadne, neki kazu da je to kultura govora ili odnosa prema onom koji prica, ili govori, a ja kazem da to nema nikakve veze stim... cuj kultura govora, evo nasmijah se, mene je strah da se taj sto mi govori i tako mi lijepo prica ne prepadne, i da ga ne uhvati strah kad bih mu rekao, da sve to sto prica nije ni blizu tome sto prica, ne moze se to zamisliti, da imas pet zivota i da svaki dan zamisljas ono najgore, nije to ni blizu tome... ako nisi to prezivio i prosao kroz to bolje ti je suti, ne izmisljaj
i tako se gledamo u oci, pricaju nam i govore a mi sutimo...
I kada je vrijeme da se krene dalje SDA svojim postupcima vrati ljude na fabričke postavke, pdosjećajući ih koja je to zapravo prava stranka koja štiti "interese bošnjaka", štiti????!!!!. Tačno m je žao žrtava koje se koriste kao žetoni u kockarskoj partiji koju godinama organizira i predvodi ova ultra-desničarska stranka. Doduše, i sam sam se umorio od Srebrenice, jer postoji još teških životnih iskustava koje valja prevazići. Život bošnjaka se nije završio, niti će se završiti u Srebrenici, već nam daje živi primjer o drugoj vrsti neprjatelja iznutra, koja se drži načela da je za vlast neophodno učiniti apsolutno sve, pa i stvari koje su upitnog morala, preko čega oni prelaze bez nekog naročitog gađenja.
Genocid u Srebrenici (kao i sveobuhvatan genocid tokom Godina Ubijanja) i nije - rukama pobunjenih bosanskih Srba, uz logistiku Beograda, a sa prešutnom saglasnošću evropskih i svjetskih centara i institucija moći - ni izveden kako bi se i 10-tog i 12-tog jula, kao i tokom svih ostalih dana i mjeseci tokom godine, u maloj bosanskoj čaršiji u Podrinju čula vesela cika i smijeh djece, povici i pjesma momaka i djevojaka, te gunđanje onih u najboljim godinama,
nego, upravo obrnuto, da toga svega ne bi bilo.
I u tome su bosanski Srbi, Beograd i svjetski centri moći, i uspjeli.
I oni ne žele da to što su htjeli i uradili sada neko zajebe i pokvari: neka mrtvih, neka tišine, neka nikog.
Jer da je drukčije, bile bi odavno rasformirane institucije koje su provele genocid, jer genocid nije nikada bio djelo pojedinca nego institucija.
A pošto te institucije postoje i priznate su od strane demokratskog, pravdoljubivog svijeta, svijeta konvencija o ljudskim pravima, svijeta patetičnih poruka "Nikad više!" i ostalih pičkimaterni koje dudlaju komadi budaletina po Dunjaluku,
onda treba da prihvatimo činjenice,
i svako od nas da uradi samo onoliko koliko sam može da uradi. A sve što uradimo preko toga - elhamdulillah!
NA DANAŠNJI DAN ŠKORPIONI IZ SRBIJE STRELJALI SU BOŠNJAČKE DJEČAKE IZ SREBRENICE.
“Kada je izašao kamion, tamo je bilo sve kamenje i trnje, bila sam na tom mjestu. Zastade kamion, počeše ih izbacivati, trojicu, kada je izašao četvrti, povikala sam: ‘Eno moga Haska (Azmira)’. Izveli su ga i pitali: ‘Jesi li ikada bio sa ženskom?’, kazao je: ‘Nisam čiko’, a oni su mu rekli: ‘E, nećeš nikada ni biti’. Pored mene je bila kćerka, zapomagala sam koliko sam imala snage, tada sam se i onesvijestila”, govori Srebreničanka Nura Alispahić (74).
“Bio je osmi razred, nije bio ni završio školu kada je pala Srebrenica. Otišao je preko šume. Ispratila sam ga, a on se kratko nakon toga vratio. Pitala sam ga: ‘Sine, što si se to vratio?’ On mi je rekao: ‘Nisam te mama poljubio, ja sam se vratio da te poljubim.’ Poljubila sam ga. Idi sine, rekoh mu, a znala sam da se više nikada neće vratiti.”
Sinu je, kaže, na rastanku dala komad kukuruznog hljeba, malo luka, soli i jednu flašu vode. Otišao je i to je bio posljednji put kada ga je vidjela.
Srebreničanka Nura Alispahić je krajem 1994. godine u Srebrenici izgubila muža Aliju. Nakon toga, 25. maja 1995. godine, u masakru na tuzlanskoj Kapiji poginuo joj je 24-godišnji sin Admir, a svega nekoliko mjeseci kasnije, izgubila je i drugog sina 16-godišnjeg Azmira.
Azmir je imao svega 16 godina kada su ga, pucajući mu u leđa, ubili pripadnici zloglasne jedinice “Škorpioni”, krajem jula ili početkom augusta 1995. godine, na lokaciji Godinjske Bare kod Trnova. Osim Azmira Alispahića, koji je bio najmlađa žrtva ubistva u Trnovu, ubijeno je još pet Srebreničana, a to su Safet Fejzić (17), Dino Salihović (18), Juso Delić (25), Smail Ibrahimović (35) i Sidik Salkić (36).
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
