Razmišljanja jedne polovnjače

[Zagorka]

[Sibila]

Naslov će se uredit ako uopšte budem imala živaca da održavam ovu temu

Neki dan mi je behko na razmišljanjima dao ideju, pa velim, da se proba.

***

Sjedim, pušim, razmišljam.

Kad sam od insana koji se veže za kamen kojeg zakači na putu, pa ga došuta sve do kuće da stoji joj tu pred kapijom, među drugim kamenjem koje je isto tako došutala odnekle, postala ovo.

Kažem "ovo", jer je malo tu insana ostalo. Svega ima pomalo, insana najmanje. Ima tu malo i grižnje savjesti, kajanja, malo i sujete, ljubomore ponekad, ravnodušnosti najviše, ali ljubavi skoro nimalo.

Ponekad mislim kako sam se prosto istrošila kao alkalna baterija, previše voleći, dajući sebe i gdje treba i gdje ne treba. Najviše tamo gdje nije trebalo i gdje nisu cjenili, jer sve što su me više gazili, ja sam sve više davala. Neki čudan mazohizam mi teče venama.

Sjedim, pušim, razmišljam.

M kao more, mirno more mrzovoljnom moreplovcu;
M kao misao, malena misao o mome mraku;
M kao moć, mazohistična moć mučenja mene mnome;
M kao mračno, mračni mauzolej mojih momenata;
M kao mreža, milion mrava mili mrežom moga mozga;

Meni. Mene. Mnom. Mnome.

Ovo bezlično odsustvo osjećanja umara me i čini bezvoljnom. Kao depresivni osjećaj tmurnog i kišovitog dana. Nešto poput blagog mirisa čaja od kamilice kojeg ispijaš zamotana u deku, dok gledaš kroz svoje maljave prozore.

Dole na ulici žena nosi narandže u kesi. Taksista u žutom automobilu čeka da se dvoje ljubavnika pozdrave, a njima predugo treba. Ispod upaljene ulične lampe u sred bijela dana kiša sitno pada.

Posadiću limun u saksije.

" O ti moj kameni i bijedni kršu " odzvanja mi mislima.
Odzvanja mi utrobom djevojčica koja nije umjela zadržati suze u očima.

Sjedim, pušim, razmišljam i čekam da se boja primi.
Kad god me spiči depersija, ja kosu bojim u crveno.

Dijetetu koje nikad neću imati, neću dati ime Kaan.

ej nora ti ovo ...mijenjas text neke knjige ubacujuci svoju kreativu jel ?


kontam..nego ja ne citam .


extra ideja....vidjela sam temu i prije ali ne dade mi se

[Sibila]

A ko je vrijeđao poslanika?
Polovnjača je žena od 40 godina, a ti što čekaš priliku da me napadneš je tvoj problem.

ne. ja je cekam


sori svima...koliko vas ima


slusaj hodzo ! ....CENZURA........polovnjaca je pogrdan naziv .......CENZURA....... ! a poslanik koliko ja znam nije tek tako pogrdno nazivao zene niti bilo koga ..

melek koji tacno zna jel ...a zna tacno sta prica.
ti jarca !


pa u pravu je ...rabljena ..iskoristena izjebana ...rodila npr dvoje djece...ne naziva vlastitu gospoju
isto tako pogrdno ...

mute lupa klasiku svoju..



a oj ti s krililma na ramenima ..sta si licno pokusao u rl tipa kreative ?

[Mutevelija]

A ko je vrijeđao poslanika?
Polovnjača je žena od 40 godina, a ti što čekaš priliku da me napadneš je tvoj problem.

ne. ja je cekam


sori svima...koliko vas ima


slusaj hodzo ! ...........polovnjaca je pogrdan naziv .......... ! a poslanik koliko ja znam nije tek tako pogrdno nazivao zene niti bilo koga ..

melek koji tacno zna jel ...a zna tacno sta prica.
ti jarca !


pa u pravu je ...rabljena ..iskoristena izjebana ...rodila npr dvoje djece...ne naziva vlastitu gospoju
isto tako pogrdno ...

mute lupa klasiku svoju..



a oj ti s krililma na ramenima ..sta si licno pokusao u rl tipa kreative ?

Polovnjaca je zena koja je prosla pola zivotnog I u srednjim godinama dakle.40 - 50 vijeka.

"Polovnjača
Žena srednjih godina, 40-50, koja voli mlade muškarce. "

[Hurija]

Moracu ujutro izbjegavati neke teme ovdje,skoči mi tlak

[HAVANA]

ne. ja je cekam


sori svima...koliko vas ima


slusaj hodzo ! ...........polovnjaca je pogrdan naziv .......... ! a poslanik koliko ja znam nije tek tako pogrdno nazivao zene niti bilo koga ..

melek koji tacno zna jel ...a zna tacno sta prica.
ti jarca !


pa u pravu je ...rabljena ..iskoristena izjebana ...rodila npr dvoje djece...ne naziva vlastitu gospoju
isto tako pogrdno ...

mute lupa klasiku svoju..



a oj ti s krililma na ramenima ..sta si licno pokusao u rl tipa kreative ?

Polovnjaca je zena koja je prosla pola zivotnog I u srednjim godinama dakle.40 - 50 vijeka.

"Polovnjača
Žena srednjih godina, 40-50, koja voli mlade muškarce. "

Jarane ti ako tako nastavis umrijecs ko junfer.Poradi malo na komunikaciji i odnosu prema zenama.

[Mutevelija]

Polovnjaca je zena koja je prosla pola zivotnog I u srednjim godinama dakle.40 - 50 vijeka.

"Polovnjača
Žena srednjih godina, 40-50, koja voli mlade muškarce. "

Jarane ti ako tako nastavis umrijecs ko junfer.Poradi malo na komunikaciji i odnosu prema zenama.

Otkud ti to da ne postujem zene?

Sta sam ja sad rekao ona se sama javila

[Nora Ibsenova]

Hvala BF radiu i Garavom sokaku

Ponekad

Ponekad mi je, kada naiđem na ime, lik, pa i čujem glas neke osobe iz moje prošlosti, teško da u misli dozovem saznanje o tome ko je i što je ta osoba bila meni, ma koliko nekada bila važna.

Ne znam, možda zato jer sam navikla da odlazim bez osvrtanja i da se nikada ne pitam zašto, kako, je li moglo drugačije. U suštini, znam, da sve što je bilo - bilo je jer drugačije nije moglo biti. Ne diram uspomene, ne gledam fotografije, ne odgovaram na poruke, izlapi iz mene ta druga duša, koliko god važna nekad bila.

Zato muzika ...
Muzika u pravo vrijeme izvuče iz mene sva sjećanja, riječi i ono što je ostalo prešućeno u pogledima.

A sad svira neka njegova muzika, sasvim slučajno.
Baš svira u pravo vrijeme.

I vraća mi se u sjećanje, jedna zima u Sarajevu, moja crvena karirana košulja, pub iza Veterine, Kriterion, Marchelo kako pije pivo sa nama, urezana naša imena sa datumom na stolu čekaonice autobuske stanice Lukavica, moja crna kapica, suze na peronu i rečenica: "Ako tako budeš plakala, neću ti više nikada doći."

I nije došao više nikada.

A onda se sjećam i mog odlaska, bez osvrtanja. Onog težeg, bolnijeg, sa kojeg više nema povratka. Jer on je možda pakovao pantalone, košulje i pribor za brijanje u kofere, a ja sam u svoj kofer pakovala uspomene, razgovore do svanuća, dane provedene u štednji za kupovinu povratnih karata ...

Da nisam tu koferčinu doteglila do prve rijeke i zafrljacila je, možda bi me ona poruka koja je stigla par godina prekasno, dotakla, zaboljela, vratila u neko doba kad je utroba treperila dok sam u dlanove puhala topao vazduh čekajući autobus da stigne na peron.

I sjećam se uprkos svemu, da se ta poruka duga nekoliko pasusa završavala sa: "Nisam loš čovek, samo eto, ispao sam tako" i nemalo puta sam se zapitala, jesu li možda i mnogi oni od kojih sam otišla bez osvrtanja, samo u nekom trenutku ispali loši.

Možda samo ja ne znam praštati.
I možda će to na koncu više da boli mene,
nego one od kojih sam otišla.


Ponekad, kada se
za sobom okrenem
lavina suza se pokrene
zbog svega i zbog svih

Ponekad, i Dunav se zaustavi
neslana sala sudbine
cini se da smo bili mi

Ponekad, i nikad vise
setim se
al' vreme brise
sve sto je bilo izmedju nas