naissus.info.jpg
21.mart se obeležava kao Svetski dan osoba sa Daunovim sindromom.
Izuzetno je značajna rana intervencija, koja podrazumeva rad sa defektologom i drugim stručnjacima, od treće godine života koja dosta može preventivno uticati na nastanak pridruženih poremećaja i stimulisati psihomotorni razvoj. Posebno je važno pružanje aktivne podrške celoj porodici u vidu informisanja, savetodavnog rada i praktične obuke. Većina dece sa Daunovim sindromom u periodu ranog detinjstva ređe ostvaruje interakcije sa roditeljima i slabije odgovara na podsticaje, ali istrajnost na njihovom uključivanju u svakodnevne aktivnosti porodice ima izuzetno pozitivne efekte.
Način na koji je dete sa Daunovim sindromom prihvaćeno u porodičnom krugu, pozitivno utiče na razvoj komunikacije, usvajanje dnevnih životnih veština i uspešnije uklapanje u socijalno okruženje. Podrška šire društvene zajednice, neophodna je kako bi se ovakvom detetu omogućilo da socijalne interakcije ostvari i van porodičnog kruga. Deca sa Daunovim sindromom mogu biti uključena u predškolske ustanove u okviru razvojne grupe za decu sa smetnjama u razvoju ili u redovne grupe uz odgovarajuća prilagođavanja i podršku defektologa. Nekada su ova deca, kao i mališani sa intelektualnom ometenošću druge etiologije, pohađala nastavu isključivo u školama za decu sa smetnjama u razvoju. Danas postoji mogućnost da se uključe u vaspitno-obrazovni proces i u redovnim školama, ali samo ukoliko ona može da obezbedi potrebna prilagođavanja i odgovarajuću podršku. Bez navedenih preduslova, neće se razviti svi detetovi potencijali, a moguće je i javljanje negativnih posledica socio-emocionalne prirode.
Naziv Daun potiče od imena engleskog lekara Langdona Dauna, koji je 1866. godine prvi opisao sindrom na svom detetu, a tek 1959. je ustanovljeno da je uzrok ovog sindroma trizomija.
U 95-97 odsto slučajeva Daunov sindrom nije nasledna bolest i javlja se u svim rasama i ekonomskim grupacijama. U proseku se jedno od 1.000 ili jedno od 1.100 dece rađa sa ovim sindromom širom sveta.
Stepen teškoća sa kojima se susreću osobe sa ovim sindromom varira, ali u svakom slučaju podrazumeva intelektualne poteškoće ( prosečan IQ je između 25 i 80), otežano učenje, kašnjenje u razvoju, moguće zdravstvene probleme kao i karakterističan fizički izgled.
1929. godine dužina života osoba sa Daunovim sindromom, iznosila je u proseku oko 9 godina. Danas je, zahvaljujući blagovremenoj dijagnostici i lečenju urođenih anomalija, životni vek ovih osoba produžen na 50 godina i duže. U našoj zemlji osobe sa Daunovim sindromom obično žive u svojim porodicama, a u razvijenim zemljama sveta oni žive u zajednicama, polu-samostalno, vode računa o sebi, učestvuju u kućnim poslovima, rade i privređuju u zajednici i druže se međusobno.
(Izvor: stetoskop; danas.rs)
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
Ne diraj me ako se ne razumeš u mene, pokvarićeš nešto.