BiH u ocima njene dijaspore

[carobnjak N]

blento će glasati za mene kad osnujem stranku (jel se ovaj smajl zove osto'nasmijan ?)

[blento59]

nema da fali

[Calla]

sto god da napisem bit ce povrjedenih ,
zato ostavljam kao dugogodisnja dijasporasica ovaj komadic papira neutralnim ........................................lekciju i jednih i drugih znam napamet
ako ikako moze procitajmo osjecaje nostalgije,i fakticitet jednih i drugih podjednako!!!

Tesko mi je razumjeti da se neko moze naci uvrijedjen ako doticni manje ili vise voli ili obozava svoj rodni kraj
ili je pak veci nostalgicar.
Pravo i sloboda svakog od nas pojedinca.
Jednu razliku ipak po toj nostalgiji bih rado napravio, i to izmedju novih i starih dijasporaca.
Nezaboravimo da je dobar dio ratnih dijasporaca domovinu napustio pod pritiskom, protjerani su iz svojih domova, stoga i veca nostalgija,
ljubav umotana u gorcinu.
Mi stari nismo bili prisiljavani i ovamo smo se totalno udomacili, ali nije mi poznato da bilo ko od starih dijsporaca kategoricki odbacuje opciju
druge domovine...Bosnu i Hercegovinu.

na zivotnom putu, mahom povezana s'nelogicnim ulaganjem novca.

ehss eto povuce me za rukav a iz kojeg sipe zelje za odgovorom,
izgleda da nikada ne mozemo sa svojim licnim iskustvom ili porukom koju ispisemo sve zadovoljiti,nekome recimo smeta i ako kazem da meni bosanski prostor cini samo zadovoljstvo da odem na godisnji odmor i da se vratim opet ovamo gdje sam duze vremena provela nego u zemlji rodenja(a te zemlje vise nema)
sve to sto si ti ispisao, stoji ,,:rukea evo ja cu jos samo malo nadograditi s primjerima
i ja licno pripadam grupi dobrovoljaca koji su napustili jos ex yugoslaviju i nemam tih problema odlazenja u Bosnu u posjetu roditeljima pogledati u gradu sta se desava kako grad napreduje kakva je infra struktura pa cak malo i iz daljine sa tugom iscekujem trenutak kada ce se taj napaceni narod vratiti onom svom bezbriznom starom duhu od prije rata
(ali izgleda da to necu vise docekat)!!
i opet sa svim tim sakupljenim informacijama rado se vratim svojoj uobicajenoj navici ,
svojoj kuci svom poslu svom muzu djeci i unuku jer to ponajvise volim jer sam to osobno za zadnjih 28 godina stekla u drugoj drzavi,!!
(drzava sama po sebi funkcionira na nekom drugom principu)


Bosna je za mene jedna nova drzava koju ne poznajem dobro osim slova na papiru sa bosanskih portala i bosanskih prijatelja koji mi prepricavaju ratna i posleratna stanja.
pa tako moram i priznati da se moja iskustva kao ni tvoja(ako smijem zamjetiti)
ne mogu porediti sa iskustvima, ratnih dijasporasa ,ipak ono sto sam ja imala to su bili dodiri sa bosanskim istraumatiziranim izbjeglicama koje sam ovamo na germanskom tlu pratila kao bosanski prevodilac po njemackim klinikama s njemackim ljekarima i administrativnim problemima pojedinaca (zbrinjavanje ranjenika i prebacivanje njihovih porodica ovamo i trazenje stanova i poslova za njih sve sa podrucja Bosne )!!!!
ja bih recimo jos napomenula i pravo i slobodu svakog pojedinca(dijasporasa)
koji je silom otisao u inostranstvo da svaki taj pojedinac pojedinacno ima pravo da odluci sam onda kada ce i sam biti spreman da preradi svoj odlazak pa i dolazak natrag tamo odakle je nekada stigao(gubitak ljudskih zrtava ,glad,,gubljenje zivotnog prostora i dolazak u stranu zemlju pa preko noci ucenje ili ne ucenje stranog jezika da bih na bilo kakav nacin spasio svoju malu izbjeglu porodicu od gladi ..ovo je samo jedan banalan primjer traumatiziranih porodica koji su stigli u nepoznate krajeve sasvim svejedno da li je to bila njihova nova domovina Njemacka,Holandija,Norveska Svedska i oni kao takvi i sa ovakvim iskustvom se definitivno boje vratiti u maticnu zemlju jer ne znaju odnosno nisu jos spremni da prihvate da se u zemlji mnogo toga promjenilo,i da je rat prije nekoliko godina zavrsen ,
nazalost u njihovim glavama bez strucne pomoci jos uvjek vlada dugi emocionalni rat sa samim sobom koji se po mojoj procjeni nikada i nece zavrsiti !!!!!
zato je bolje uvjek loptu spustiti na pod i saslusati sva iskustva svakog pojedinca
(jer nijedan ljudski primjer odlaska iz zemlje nije isti iako dolazimo maltene svi sa istih podrucja)

[bubica]

Da ti samo znas koje sam ja kritike pokupila jer sam jednom rekla: Dijaspori treba zabraniti glasati! auuuuuu, bolje d anisma to rekla. Nego, to je moje misljenje sta se ima dijaspora mjesati u Bosanskohercegovacke izbore. Neka glasaju oni koji zive dole.

Bubice-ljubice,
znači, otjeraj ga pa mu onda nedaj pravo glasa. Podsjeća li te to na neki projekat?
Ako nema državljanstvo države u kojoj trenutno živi (u dijaspori), ne može glasati (izuzev na lokalnim kako to neko ovdje napisa), a po tebi nebi trebao glasati ni na izborima u BiH. Kakva su to ljudska prava tih ljudi - nemati pravo glasa nigdje?!

Zabavniku dusho

Ko god je otjeran taj se sada moze vratiti, niko mu ne brani. A koliko znam niko nije isjtjeran iz Bosne, svi su svojevoljno isli.
Mislila sma na to da po dijaspori drvlje i kamenje pa zasto bi onda glasali. Pustiti narod BiH neka sam odluci da li ce imati fino ili lose. A imat ce lose sve dok se dijasporske velike patriote dice zemljom porijekla i nedaju na nju mrko pogledati.

[nezaboravna]

Novi izazovi najvećeg neprijatelja BiH

Četvrtak, 02 Avgust 2012 07



Piše: Zijad Bećirević



Dodik nastavlja s provokacijama i destrukcijom. Produbljivanjem nacionalnih podjela i dizanjem nacionalnih tenzija učvršćuje vlastitu poziciju i osigurava temelje Dejtonske genocidne tvorevine. To je strategija kojom se narod Republike srpske napadački aktivno mobiliše iza odbranbenog štita i podiže njegov “patriotski” naboj, dozira prijetnja prognanim Bošnjacima i povratnicima, a Evropska unija i međunarodna zajednica podsjećaju na odlučnost i istrajnost u nastojanjima da se gruntovno uknjiže i verifikuju rezultati agresije. Ali to je i lična promocija najvećeg neprijatelja Bosne i Hercegovine, nedodirljivog Milorada Dodika.


Dodikov probni balon



Dodik je opet pustio probni balon, po ko zna koji put ponovio test, uzburkao duhove u BiH i protresao međunarodne posrednike u BiH. Nastavio da napada, grize i ujeda. I sve ono što nigdje u svijetu ne bi mogao nekažnjeno uraditi ni jedan političar – gospodin, političar – seljak u BiH radi slobodno i nekažnjeno, čak rutinski, sistematski i podržano. Ali to nisu samo drski izazovi. Dodik provocira ali i promovira. I ovaj put je samo potsjetio “ da je Rs država a BiH njeni okovi”, uvjeravajući srpski narod, sebe i svijet da je Republika srpska (entitetska dejtonska genocidna tvorevina stvorena dvadesetog vijeka, Op. ZB), druga srpska država na Balkanu. Na tekve provokacije većina ne reaguje, ali ima i onih koji ih rado slušaju. Neke zemlje već sada, svjesno ili zabunom, Rs zovu državom i njene predstavnike prihvataju i ugošćuju kao državnike. Na taj način svijet se navodi i navikava na činjenicu da je Rs zaista država, pa čak i na to da je Srpska. A kako vrijeme prolazi sve je više zahtjeva ali potrebe da se, kako vole reći, okrene budućnosti, a sve se manje pridaje važnosti činjenici da je Rs nastala na genocidu, da je genocidna. Na jedini pravi djelotvoran lijek, da se ukinu entiteti i uspostavi jedinstveno ustavno uređenje na cijelom teritoriju BiH se i dalje neodlučno čeka, kako se ne bi otkrilo ko je najviše pogriješio


Dodik u stilu državnika



I ovaj put na Dodikove provokacije oštro je reagovalo američko veleposlanstvo a oglasio se i Visoki predstavnik g. Inzko, podsjećanjem na ustavne i dejtonskih odredbe, po kojima je Rs entitet BiH i nikad ne može postati država. Ali Dodik upravo to želi; njemu treba promocija, da bude prvi među prvima, da bude u žiži zbivanja; da na najvišem nivou polemiše o državnosti Rs i potura je na sto kao vruću temu. Reagovnja iz vana su samo pojačala njegov apetit da provocira i izaziva, pa je požurio dodati da” BiH institucionalno sve više tone i ne može je spasiti ni deklaracija Ambasade SAD “ uz drsku poruku Američkoj ambasadi u BiH da je ”Neprimjerno da Američka ambasada u BiH bilo kome drži lekcije o pitanju unutrašnje politike“, kao da je pitanje sigurnosti BiH samo njeno unutarnje a ne Balkansko i Evropsko. Ipak, čudno je da g. Valentin Inzko i MZ do sada nisu shvatili da Dodiku ne treba odgovarati, već ga treba zaustaviti, sankcionisati, jer on ne samo da ugrožava mir, krši ustavne i zakonske odredbe države, već sve uspješnije razara ono što međunarodna zajednica ovih 20 godina pokreće i podržava da osigura funkcionalnost i postojanost BiH i pomogne joj na put u EU i NATO.


Republika srpska je sve više država?



Republika srpska se sve osionije ponaša, nastupa i figurira kao samostalna država. Ne pita nikog za ono što čini. Samostalno donosi i provodi zakone, istupa u zemlji i inostranstvu kako joj odgovara, sklapa političke sporazume i privredne ugovore, otvara predstavništva, a koordinira i usaglašava samo ono u čemu nalazi svoj isključivi interes. Postojeća ustavna i zakonska ograničenja smetaju joj više formalno a manje suštinski. Svi sistemi i podsistemi su pod punom kontrolom vlasti. To svi znaju, svi vide, ponekad reaguju upozorenjem kao ovaj put SAD , a Rs m alo uzmakne a potom kao nestašno dijete uzima sve više furseta.

Modeliranje države

Iz Republike srpske se sve energičnije udara na politiku i ekonomiju BiH, reintegriše je, rastura, i potčinjava svojoj strategiji. Samo godinu dvije unazad uspjeli su se uvući Josipoviću, dodatnom dozom zanoviti i zatrovati nacionalizam u dva HDZ, isprovocirati ih nagovorom o trećem entitetu, a kada to nije prošlo, izazvati stranački razdor i obrušiti se na koaliciju SDA i SDP, sve sa ciljem da se parališe država i u svijet pošalje slika o njenoj nedjelotvornosti.


Dodik se mora zaustaviti i sankcionisati



Više je nego očigledno, da je svojim dosadašnjim djelovanjem Dodik diskreditovo sebe, ne samo pred svojim narodom, već pred javnim mnijenjem BiH i pred MZ, čak pred onim njenim dijelom koji ga iz različitih razloga još uvijek podržava. Ali On je još uvijek tu i može da napravi još mnogo štete i nanese boli žrtvama genocida, što istrajno i čini.
Nema nikakve sumnje da Dodika za antidržavno djelovanje ali i prepoznatljiv kriminal, po Ustavu i zakonima ove zemlje, kao i svakog neprijatelja države, čeka odgovornost i kazna. Besmisleno je i neodgovorno nepreduzimanje mjera protiv njega pravdati činjenicom da bi mu izrečene kazne i sankcije išle u prilog, jer bi u očima nekih od njega napravile žrtvu i mučenika. On mora odgovarati za svoja zlodjela, već danas pred sudom BiH, a sutra i pred svojim narodom, kojeg obmanjuje, laže i zavađa s drugim narodima. A to je posao za državno tužilaštvo i ustavni sud BiH, koji neće moći izbjeći, ma koliko im izgledao nepopularan i delikatan. Primarna dužnost Tužilaštva BiH i predstavnika MZ je da se aktivno pozabave Dodikom, jer su mu svojom neodgovornom tolerancijom i gledanjem kroz prste omogućavali da postane sve manje podnošljiv, sve više štetan i opasan. Napravili su od njega Frankenštajna.
Nije on čovjek, nije ljudsko biće. Jer svako ljudsko biće ima i pokaže makar malo osjećaja krivnje, srama, odgovornosti, a on se zlurado smije, demonski kezi i satanski iživljava nad svojim žrtvama. Najviše nad državom koja ga plaća. Njegova mržnja prema BiH i Bošnjacima nije proizvedena već genetska. Njegovi maniri i postupci su po matrici Frankeštajna. Upravo zbog toga više je nego smješno od takvog monstruma tražiti izvinjenje, upućivati mu apele i upozorenja, citirati mu ustavne odredbe i očekivati da svoje demonsko lice zamjeni ljudskim, na kojem će umjesto ledenog demonskog osmjeha biti topal ljudski. Njegov pad, njegov krah je neminovan. Ako ga niko ne sruši, srušiće ga njegovi podanici.

Cilj Rs je razoriti političku i ekonomsku strukturu BiH

Danas je svima jasno da političko vođstvo Rs predvođeno Dodikom nastoji uzdrmati i razoriti poltičku strukturu BiH, razbiti sve političke institute koji jačaju centralnu vlast BiH, posvaditi federalne strukture vlasti, preuzeti državne ingerencije i instalirati ih u entitet. Na ekonomskom planu nastoji se ovladati pravom na kapitalne vrijednosti, ući u posjed prirodnih resursa i zagospodariti ključnim ekonomskim sistemima. Već 20 godina po Dodikovoj volji i volji njegovih prethodnika na bošnjačkoj zemlji ruše se bošnjačka a grade srpska obilježja, ulazi u privatne i državne posjede, a “zaslužnim srpskim borcima” i poznatiom strancima šakom i kapom dijele prava i koncesije.


Dodikove provokacije nam odvraćaju pažnju od suštine



Dodikove provokacije nam skreću pažnju sa suštinskih stvari na periferiju. Dok se mi bavimo njegovim spletkama, on i njegovi poslušnici se usmjeravaju na strateške projekte politike i ekononomije i uvode ih u fazu “svršenog čina” u kojoj mogu sami sve završavati, bez obzira koliko zadiru u interese drugih, bez čijeg konsenzusa se ne bi mogli ni pokrenuti. Proturaju se važni zakoni, suprotno Sporazumu o sukcesiji ulazi u posjed državne pokretne i nepokretne imovine, ustupaju prava i daju koncesije na državne resurse. Jedan od posljednjih takvih slučajeva je Sporazum Rs sa R Hrvatskom o izgradnji HE Dubrovnik2, kojim se uzimaju sve vode Nevesinjskog, Gatačkog i Dabarskog polja za projekat koji bi mogao biti koban za dolinu Neretve i dovesti do ekološke katastrofe i ekociida, zbog čega su reagovali predstavnici svjetskih ekoloških organizacija, a upozorenje je uputio i Predsjednik Predsjedništva BiH g. Izetbegović. A ovo je samo jedan od primjera zloupotrebe u oblasti energetike, koji nam ukazuje na opasnost da se rasprodaju i potpuno unište najznačajniji potencijali BiH (zemlja, voda i zrak) i iskoriste za ekspanziju Rs kako bi se dokumentovala njena održivost i uspješnost. I svaki put kad se ponovno pojavi laktaški Frankenštajn, počne prevrtati po vlastitom kontejneru i izbacivati is sebe nešto od svoje truleži, da nam usmjeri pažnju na svoje bljuvotine, mi se ibretimo i okrećemo od političke i ekonomske zbilje, a njegovi saradnici nastavljaju zidati jednoumlje, betonirati sve što su na Bošnjačkoj krvi stekli, a rušiti i razarati sve ono što je moglo postati trajno i djelotvorno za zajednički život BiH naroda.



Da li Amerika pomaže Bosni ili spašava ugled Dejtona?



Zaista je postalo zamorno i ubitačno polemisati o smicalicama, spletkama, razornim udarima koji svakodnevno dolaze iz političkog vrha Rs, posebno od prvog čovjeka tog entiteta, g. Milorada Dodika, koji se jasno deklarisao i potvrdio kao Neprijatelj br. 1 Bosne i Hercegovine. Ali šta učiniti da se zaustavi i spriječi takvo razorno neprijateljsko djelovanje iz Rs? Kako zaustaviti nazadovanje i agoniju BiH? Koliko je zaista krivnje u nama, u našoj nemoći, neodlučnosti, u našim propustima i greškama, a koliko auditorijumu oko nas? Već 20 godina uzalud se nadamo da će svijet podržati naša nastojanja da se oslobodimo smrtnog agresorskog zagrljaja Rs, srušimo etničke entitetske podjele i instaliramo koncept cjelovite i jedinstvene države, u kojoj će svi narodi i građani imati jednaka prava u svim segmentima života i na svim njenim prostorima. Nažalost, to se do danas nije dogodilo.



Zahvalni smo Sjedinjenim državama i dijelu EU na razumjevanju, podršci i istrajnoj pomoći, ali je došlo vrijeme da se moramo upitati “Da li Amerika pomaže Bosni ili štiti i spašava ugled Dejtona?” Agonija BiH se produžava i nastavlja. Pomoć koju pružaju SAD i neke zemlje EU nije dovoljna. Bosni je potrebna istinska volja EU i SAD da se prevaziđe Dejtonsko ustrojstvo i uspostavi ustavno uređenje po legalnom Ustavu BiH. SAD su u Dejtonu preuzele su-odgovornost. Amerika treba prihvatiti istinu da Dejton više ne daje plodove već uzima taoce i proizvodi nove žrtve. Ne može se vjerovati da SAD i EU nisu do sada shvatile da je formiranjem Rs u Dejtonu počinjena velika greška, da je agresor na BiH i počinilac genocida nad Bošnjacima nagrađen, a još mu pri tom kao pobjednički dar velikodušno dato 49% bh teritorija, sa kojega su prethodno protjerani svi neSrbi. Da li je to bila cijena koju su Bošnjaci zaista morali platiti da se zaustavi prolijevanje Bošnjačke krvi ili sramna nagodba sa neviđenim ustupcima?



Dejtonski sporazum se ostvaruje uglavnom u onom dijelu koji pogoduje agresoru, a onaj dio koji propisuje povrat prognanih i obeštećenje žrtve, ostaje mrtvo slovo na papiru. Na isti način implementira se i Bečki Sporazum o sukcesiji iz 2001. godine, na osnovu kojeg se agresor nastoji dokopati državne, društvene, vojne i javne imovine, što mu sve više uspjeva. EU i SAD licemjerno insistiraju na unutarnjem dogovoru političara, kao da se ovdje radi o zemlji izgrađene demokratije, sa svim institutima zaštite. Insistiranje na dogovoru agresora i žrtve je bježanje od vlastite odgovornosti, ironija, po kojoj žrtva treba da preuzme ulogu i krivnju agresora, amnestira od krivice počinioce agresije i genocida- Srbiju i Rs i prizna im pravo da oteto uživaju kao svoje, bez ikakve obaveze za obeštećenje. Ovakav odnos MZ u BiH je okretanje glave od stvarnih problema, bez volje da se do kraja sagleda suština, prihvati puna istina i čim prije napravi radikalan zaokret koji će zaustaviti promociju zločina i obespravljenom narodu BiH vratiti vjeru u pravdu i sretnije sutra. Samo jasnom i potpunom identifikacijom zločinca i žrtve može se zaustaviti tok agresije, anulirati i neutralisati opasno nacionalističko djelovanje nacionalističkog vrha Rs predvođenog danas Dodikom a već sutra nekim drugim sličnim njemu.



A Dodik se najviše boji kad je najglasniji. To uvjerljivo potvrđuje njegov lik pri svakom medijskom istupu. Sada je zelen od straha i gubi tlo pod nogama, na sve nesigurnijem tlu Republike srpske natopljenom bošnjačkom krvlju.



Najnoviji izazovi najvećeg neprijatelja BiH su rezultat slabljenja njegove moći, njegovog povećanog straha od onog što dolazi, ali i dio strategije kojom se naša pažnja preusmjerava sa važnih životnih pitanja na njegove provokativne izazove. Ipak, ovakav Dodik, kakav danas djeluje i egzistira, sve je manje štetan za BiH, a sve više štetan i koban za međunarodnu zajednicu, posebno za EU i SAD, koje su mu do sada dale sve što je tražio i od njega napravili Frankenštajna. Nisu mu mogli samo dati pravo na odvajanje. Ali ključ za Balkansku bravu nije u Dodiku već u Rs. Dok postoji Republika srpska postojaće i Dodik, mada u nekom drugom formatu, koji sigurno neće biti više dopadlji

[Krokodil Behko]

Priča koju niko nije htio objaviti: "Naša beba je živa, ali slijepa je, ne čuje, hrani se na stomak..." naveo u potresnoj poruci Bosanac iz SAD



akon predivne priče koju je književnica Sanela Dizdarević objavila na portalu Doznajemo.com o sjajnim sarajevskim doktorima, sestrama i kompletnom osoblju u bolnici, ekipi Neonatalne intenzivne njege na Jezeru, našem portalu stigao je potresan komentar iz Illinoisa u Sjedinjenim Američkim Državama, od jedne porodice s naših prostora, koji, osim što govori o velikoj porodičnoj tragediji, upozorava i na to kako često smo spremni sve svoje omalovažiti i misliti da je negdje drugdje uvijek bolje, uspješnije…. Predlažemo da pročitate:

Komentar na tekst portala Doznajemo.com «HVALA! Dr. Ismeta Kalkan i dr. Raho Spahović su moje dijete iz mrtvih vratili među žive!»:

- Sve najbolje sto se poželjeti može vama, vašoj bebi, familiji i svima majkama svijeta. Nažalost, nama se dogodilo ono što niko ne želi. U Americi gdje je KAŽU «najsavremenija» oprema i najbolji doktori velika tragedija je zadesila moju cijelu familiju još maja 2010. godine.
Trudnoća idealna, svi testovi normalni, beba aktivna, svi sa velikim očekivanjima i nadanjima. Medicinska sestra na OB klinici u lokalnoj bolnici otišla je predaleko prilikom pregleda. Fetal monitor, sprava koja prati otkucaje srca počela je pokazivati nešto lose. Doktor koji je trebao biti u bolnici se nije javljao. Anesteziolog nije bio u bolnici. Bila je to krvava nedjelja. Čekalo se 17 minuta za hitnu operaciju jer sam trebao potpisati odobrenje. Beba je izvađena kroz stomak, srčani otkucaji su pokrenuti 38 minuta poslije porođaja. Trebalo je 2.5 sata da se beba stavi na mehaničko disanje. Prebačena je helikopterom u NICU. Pet sedmica bila u komi. Sad ono najgore. Beba ima disajnu tubu, G-tubu preko koje se hrani na stomak, slijepa je, ne čuje, ima nekoliko vrsta epilepsije i nema vanjskih osjećaja,. Živa je i to je sve. Prognoze su slabe. Imamo medicinsko osoblje u kuci. Tražimo advokate da tužimo bolnicu pa da makar nekome pomognemo jer našoj bebi nema pomoći.
Žalosno je.

Toliko. A savjet budućim majkama.
Izbjegavajte lokalne bolnice koje nisu blizu NICU, jer ne želim da nekoga zadesi tragedija koja je nas zadesila.
Televizija i novinari nisu zainteresovani da objave to što se nama desilo. Zašto, ne znamo.

[jasmin05]

Ja sam bio djete kad smo napustili Bosnu 1993 godine, 2001 sam otiso prvi put u Bosnu, i od tad idem svake godine 1 ili 2 puta, prvog puta kad sam oso i ako sam jos djete bio, nikad mi ljepse nije bilo u zivotu, imas svoju kucu, avliju, rostiljas, ides u carsiju, svako vece pjevaci koje gledas na televiziji mozes vidjeti uzivo, onda narod raspolozen, djece moji godina koliko hos, familije puno kome god odes ljepo te doceka, imo sam osjecaj konda sam u nekom drugom svjetu a ne drzavi, gdje je sve ljepo . Kako su godine prolazile i sto vise sam bio stariji, zelio sam da znam sto vise o Bosni, ratu, istoriji itd ... I tad sam poceo da svatam da sam daleko od nekog boljeg svjeta, nego u drzavi u kojoj ima mnogo negativni stvari, ali bogami ima i ljepi stvari, bogastva i ljepota prirode, ljepi gradova, istoriski monumenata, i jos mnogo toga koje danas mnogi mozda i neuzbijaju toliko ali ja zelim dok sam ziv da sve obidzem i vidim a ne samo da nevidim dalje od mog rodnog kraja .
Kad sam posto punoljetan, moji prijatelji su isli ljeti na more il u neke druge drzava, a mene to nije zanimalo, ja sam ceko ljeto da idem u Bosnu i dok sam bio momak par puta sam vodio sa sobom strance da vide sta je Bosna, da je to ljepa zemlja, a ne Rusija il da je sve sruseno ko sto mnogi misle
Danas samo razmisljam o povratku u Bosnu, odma bi se vratio ali sad imam zenu i djecu, jos nisam uspio osigurati sebi neki kapital koji bi mogo uloziti u Bosni, da znam da cu imati siguran poso ili neko primanje kad bi se vratio .
Danas isto tesko mi je prihvatiti mnogo stvari sto se desavaju u dijaspori, gledam Bosance moje prijatelje skojim sam odrasto, vecina nji isli su u Bosnu dok su morali sa roditeljima, sad idu dalje, ima ih dosta koji su se udali ili ozenili sa strancima, to su za mene ljudi koje mozemo slobodno upisati u knjigu nestali ili mrtvi jel male su sanse da ce se ikad vratiti u Bosnu .
Moj je otac u ratu svasta dozivio, bio je zatvoren i mucen u logorima, mati mi je izgubila brata, izgubili smo mnogo clanova nase porodice, protjerani smo iz nase drzave, moji roditelji nisu dosli ovdje zato sto su to zeljeli, po mome radi postovanja prema nasoj drzavi, sehidima, babovini trebamo razmisljati o povratku .
Danas mnogi da zele mogli bi se vratiti, kad vidim ljude oko sebi, mnogi nasi Bosanci su uspjeli u dijaspori, napravili su kucu i u Bosni, i ovdje imaju, neki su vec ovdje isplatili kredit, a neki ce ubrzo za par godina, jednom kad ga isplate mogu za te kuce dobiti po 150 000, 200 000€ neki i vise sve zavisi u kojem mjestu budes i kolika je kuca, samo tu kucu kad bi prodali imali bi dovoljno ja mislim da zive do kraja zivota u Bosni da nerade, ali ipak znam da to nije zivot, nemoraju svi pola nek uloze u Bosni u neku firmu, zivotinje, radice ko sto i ovdje rade i imace dovoljno da zive normalno ko i ovdje, al ponekad pomislim da je istina sto mnogi kazu, ko uspije i ima, zeli uvjek jos vise, zato i zaboravi za rodni kraj, odaklen je doso i sta je proso, onda samo pare i sto veci uspjeh vide ...

[Ruana]

Mislim da nas ima nekolicina koji zive u dijaspori pa evo da otvorim temu .
Ja nazalost ne dolazim cesto tamo i uvjek sam nostalgicna .
Nedostaje mi sve ,drustvo ,obicaji ,mjesto gdje sam zivjela.
Drugacije je kad si u tudjoj zemlji ,sa tudjim ljudima .
Mnogi su otisli zato sto su morali a sad vidim hoce da ukinu dvojno drzavljanstvo, katastrofa ,
ja zivim u Francuskoj i ovamo nemas pravo da imas dva drzavljanstava ,morala bih se odreci jednog .

Mogu se javiti i oni koji ne zive u inostranstvu ,bas me zanima kako oni vide ove nase strance .

Nostalgija naravno, svi je imamo.
Bila sam ljetos i idem skoro svake godine, nazalost nije to kao prije. U mojim ocima je sve nekako manje i tuznije nego onda kada sam zivjela tamo. Neki nepoznati ljudi su mi komsije, a stare komsije su od Australije do Skandinavije. A oni sto su ostali dole nisu vise isti kao nekad.
Nedostaje mi naravno sve ali bila sam relativno mlada kada sam dosla ovamo, ovdje sam stvorila dom i porodicu i nekako navikla da zivim ovdje. Imam srecu da u gradu gdje zivim (a grad nije veliki) ima puno raje iz mog mjesta. Cesto se vidjamo i druzimo.
Sto se tice drzavljanstva imam dvojno, mada koristim samo ova dokmenta. Zivim u Danskoj u jednom malom gradu na poluostrvu koje granici sa Njemackom.

[dacina_curica]

Mislim da nas ima nekolicina koji zive u dijaspori pa evo da otvorim temu .
Ja nazalost ne dolazim cesto tamo i uvjek sam nostalgicna .
Nedostaje mi sve ,drustvo ,obicaji ,mjesto gdje sam zivjela.
Drugacije je kad si u tudjoj zemlji ,sa tudjim ljudima .
Mnogi su otisli zato sto su morali a sad vidim hoce da ukinu dvojno drzavljanstvo, katastrofa ,
ja zivim u Francuskoj i ovamo nemas pravo da imas dva drzavljanstava ,morala bih se odreci jednog .

Mogu se javiti i oni koji ne zive u inostranstvu ,bas me zanima kako oni vide ove nase strance .

Ja sam van Bosne vec 20 godina i 7.5 mjeseci (zaratilo se na moj 16. rodjendan) i jedino sto me za nju veze su dva mezara i jedan koji nikad nece biti napravljen, jedna kuca koje vise nema i jedna koju nikad vise ne zelim vidjeti....Nostalgija je tu, ceznja za prosloscu ali ne i neko sanjanje o buducnosti...

Nedostaje mi moja najbolja drugarica koja je na drugom kraju svijeta, nedostaje mi sve ono od prije '92. ali ja licno u svom rodnom gradu nemam mjesto...Kad mi neko spomene Zvornik jedino sto mi izlazi na oci (uprkos 16 godina divnog djetinjstva) su oni kobni 8. i 9. april 92...

Ja se ovdje (u SAD) ne osjecam strancem, jednostavno mi je ovo druga domovina i ne mislim se vracati u Bosnu na duze od dvosedmicnog odmora...Mama bi isla malo tamo malo ovamo nakon sto ode u penziju i razumijem njenu zelju potpuno ali ne vidim nijedan dobar razlog iz kojeg bih ja napustila svoj osiguran zivot da bi sjedila na birou za nezaposlene samo da bi me neko smatrao patriotom....Da je Bosna uradjena drzava pa da i pomislim ali dokle god je tako kako je za mene nije opcija...

[Major]

Mama bi isla malo tamo malo ovamo nakon sto ode u penziju i razumijem njenu zelju potpuno ali ne vidim nijedan dobar razlog iz kojeg bih ja napustila svoj osiguran zivot da bi sjedila na birou za nezaposlene samo da bi me neko smatrao patriotom....Da je Bosna uradjena drzava pa da i pomislim ali dokle god je tako kako je za mene nije opcija...

Ici ce malo tamo malo ovamo, kada se dodje do tog momenta, haman ni to nece funkcionirati.
Potrebno je dobro zdravlje i vreca novaca, a penzioneri ga imaju sve manje i manje.

Dakle, mora se i dole sagraditi dom kao i u drzavi gdje radimo, mora se veliki trud uloziti i onda se postavlja pitanje,
dali je nostalgija vrijedna staviti ponovo sve na vagu i moguce sve to jednog dana izgubiti.
Zdravstvo u BiH se niti po koju cijenu nesmije zanemariti, ite kako je bitno, a kakvo mi imamo zdravstvo, kako funkcionira.

Koliko god da netko ne voli cuti, nema dole povratka, drzava je u velikim problemima, recesija vec godinama drma Evropom a da ne drma Bosnom.
Dacina...pozdravi mi Kozlucane....

[dacina_curica]

Ici ce malo tamo malo ovamo, kada se dodje do tog momenta, haman ni to nece funkcionirati.
Potrebno je dobro zdravlje i vreca novaca, a penzioneri ga imaju sve manje i manje.

Dakle, mora se i dole sagraditi dom kao i u drzavi gdje radimo, mora se veliki trud uloziti i onda se postavlja pitanje,
dali je nostalgija vrijedna staviti ponovo sve na vagu i moguce sve to jednog dana izgubiti.
Zdravstvo u BiH se niti po koju cijenu nesmije zanemariti, ite kako je bitno, a kakvo mi imamo zdravstvo, kako funkcionira.

Koliko god da netko ne voli cuti, nema dole povratka, drzava je u velikim problemima, recesija vec godinama drma Evropom a da ne drma Bosnom.
Dacina...pozdravi mi Kozlucane....

Slaba sam ti ja sa Kozlukom i sl....ne znam nikoga

Za moju mamu nije zima, ima rijeseno stambeno pitanje u Federaciji, zdravlje (sto je najbitnije) i financijsku sigurnost i dvoje djece koja joj mogu omoguciti sta zeli, te je za nju to sasvim validna opcija...osim toga, ima mnostvo prijatelja dole, ne bi joj bilo dosadno...meni je u drugu ruku nakon sedam dana vec i previse i gledam da se ispalim negdje dalje...

A vratiti se za stalno? nema sanse da je pustim

[Krokodil Behko]

Znaš li Daco gdje su Goduš, Nezuk, Sapna i Vitinica,
Za dušmane snovi pusti Teočak i Sniježnica?

[Major]

Ici ce malo tamo malo ovamo, kada se dodje do tog momenta, haman ni to nece funkcionirati.
Potrebno je dobro zdravlje i vreca novaca, a penzioneri ga imaju sve manje i manje.

Dakle, mora se i dole sagraditi dom kao i u drzavi gdje radimo, mora se veliki trud uloziti i onda se postavlja pitanje,
dali je nostalgija vrijedna staviti ponovo sve na vagu i moguce sve to jednog dana izgubiti.
Zdravstvo u BiH se niti po koju cijenu nesmije zanemariti, ite kako je bitno, a kakvo mi imamo zdravstvo, kako funkcionira.

Koliko god da netko ne voli cuti, nema dole povratka, drzava je u velikim problemima, recesija vec godinama drma Evropom a da ne drma Bosnom.
Dacina...pozdravi mi Kozlucane....

Slaba sam ti ja sa Kozlukom i sl....ne znam nikoga

Za moju mamu nije zima, ima rijeseno stambeno pitanje u Federaciji, zdravlje (sto je najbitnije) i financijsku sigurnost i dvoje djece koja joj mogu omoguciti sta zeli, te je za nju to sasvim validna opcija...osim toga, ima mnostvo prijatelja dole, ne bi joj bilo dosadno...meni je u drugu ruku nakon sedam dana vec i previse i gledam da se ispalim negdje dalje...

A vratiti se za stalno? nema sanse da je pustim

Lijepo ovako nesto procitati, ljubav i postovanje prema majci, roditeljima.
Zelim vam puno srece.

[Ruana]

Slaba sam ti ja sa Kozlukom i sl....ne znam nikoga

Za moju mamu nije zima, ima rijeseno stambeno pitanje u Federaciji, zdravlje (sto je najbitnije) i financijsku sigurnost i dvoje djece koja joj mogu omoguciti sta zeli, te je za nju to sasvim validna opcija...osim toga, ima mnostvo prijatelja dole, ne bi joj bilo dosadno...

Svaka cast tako i treba.

[Pasaga]

Procitah mnogo 5-6 komentara,misljenja.
Naravno ,ljudi iznose svoja misljenja,osjecaje onako kako ih vide i kako ih dozivljavaju u novoj sredini.
Divim se ljudima,kojima je sve ravno do mora,i od mora do planina.

[Rockefeller]

Ja se planiram jednog dana vratiti. I ne želim se samo vratiti, želim pomoći Bosni. Uprkos tome što ste većina crnogledi, ja mislim da Bosna može biti najbolja država na svijetu.

Bosna je za mene ideal. Druge države su samo države, Bosna je ideal. Najbolje tlo za napraviti državu kakvu svijet do sada nije vidio.

A da bih se vratio prvo moram pomoći sebi, jer me niko neće shvatat ozbiljno ako bih se sad iz ovih stopa vratio.

[Krokodil Behko]

A da bih se vratio prvo moram pomoći sebi, jer me niko neće shvatat ozbiljno ako bih se sad iz ovih stopa vratio.

Rock, jes' čito Nevakat od Derviša Sušića?

Obavezno pročitaj prije nego kreneš ovamo

Nakon što je mladost proveo po evropskim bojištima i dvorovima, glavni junak Agan Babunić vraća se u Bosnu, s namjerom da svoja iskustva sa Zapada primjeni u svom kraju. Zatiče nerazvijenu zemlju - iscrpljenu ratovima, s losom upravom; zaostalost, beznadje, puko prezivljavanje njenih stanovnika...

Imanje njegovih roditelja je poput večine drugih u Bosni - zapušteno, obradjuje se na starinski način, koji je odavno prevazidjen u razvijenim dijelovima Evrope.
Da kojim slucajem ne zna da je rijeć o romanu objavljenom 1986., čija je radnja smještena u 18. stolječu, čitalac bi pomislio da pred sobom ima savremeni roman. Pisac Dervis Sušić kao da je bio vidovit: vjerno opisujući stanje kojem je Bosna stotinama godina bila izložena (ratovi, unutarnja previranja i sukobi, koji su joj oduvijek onemogučavali da prati zapadnoevropski svijet u njegovom razvoju), on je opisao i današnje stanje u Bosni: Sva je Bosna na umoru od boljki iznutra i od posjekotina izvana, veli Sušić. Kako tada, tako i danas.

Ovo iz citata nam nekako djeluje poznato.
Ili je možda kod nas uvijek tako?

[Bla]

A nije do bosne, ngo do bosanaca. Fino je Pejaković rek'o: "Znam ja nas..."

[Rockefeller]

@Behko, nisam pročitao al' hoću. Potrudiću se dobiti tu knjigu u šake ali svejedno ne vjerujem da će promijeniti moje mišljenje.

[Krokodil Behko]

Pa trebali bi svi dijasporci to pročitati.. Ili bar oni koji namjeravaju otpočeti neki biznis a nije riječ ni o švercu ni o kafani, pa čak ni o aščinici. Nešto ima. Ni sam ne znam šta ali ima. Nešto što možeš sažeti u jednoj misli samo ako si pročitao mnogo o historiji BiH. Kameni spavač i dalje spava a predmetni Agan (lik iz knjige) nije ga uspio probuditi, pa čak ni mnogi drugi sa ogromnim parama.