Sportisti i sportski duh..

[Krokodil Behko]

Tema za komentare o sportistima,njihovim gestama,nacinu zivota i ostalom.
Mnogi od njih,cesto puta kazu,kako cine neke stvari,iz sportskih razloga.

Sta mislite,postoji li neki "sportski kodeks"?

Mozete pisati na tom "fonu" sve sto zelite.

Naravno,mozemo malo i o onima,koji se zanesu,zaradjujuci brda novca "iz sportskih razloga"

Mnogo puta do sada,culi smo,za razne humanitarne akcije domacih ili stranih sportista.
Ponekad mi se cini,da je stvarno,u sportistima,prisutan taj neki,sportski duh,koji
datira ravno iz drevnih antickih igara,i nadam se da sam,makar djelomicno u pravu.

Temu zapocinjem,sa tipom,kojeg smo prethodnih 10 dana,svi odreda,mrzili iz dna duse.
Ali izgleda,da ipak nije toliko napuhan. Bar ponekad

Aukcija predmeta: Ronaldo donirao palestinskoj djeci 2.400 eura




Jedan od najbogatijih sportista na svijetu, fudbaler Reala Cristiano Ronaldo, donirao je kopačke koje su na aukciji prodane za 2400 eura, a sav prihod je otišao za školu u Gazi.

Na internetskoj stranici Real Madrida na arapskom jeziku objavljeno je da je održana aukcija predmeta, a prihod će biti uplaćen za izgradnju škole u Gazi.

Portugalac je za aukciju donirao svoje kopačke koje su od početnih 700 na kraju prodane za 2400 eura.

Dok je bio član Manchester Uniteda Ronaldo se jednom prilikom slikao s palestinskom nošnjom, pa su taj potez mediji ocjenili kao znak podrške Palestincima.

[Maja]

Pa vala mogao je biti darežljiviji. On tih 2 400 eura zaradi u sekundi.
Al, dobro. Možda inače sudjeluje u human. akcij. samo što ja ne znam za to.

[Krokodil Behko]

Inace,ljubitelj je ferarija. Godisnje polupa,bar jedan.
Ali ipak,gest popularnog sportiste,moze da igra ulogu kod drugih ljudi,.
Posebno je to,sto je oblacio,palestinsku narodnu nosnju.
Mozda ipak,nije naduvenko. Mada je Mesi,puno simpaticniji od njega.

[Krokodil Behko]

Poseban meni u Banjoj Luci: Tadić jeo svoju tunu, Đoković ćevape od Muje



Posebne želje velikih zvijezda - muzičkih, filmskih ili sportskih, kada je u pitanju jelovnik tokom njihovog boravka u određenoj zemlji, nisu nikakva novost, ali isto tako nikada ne prestaju biti zanimljivi javnosti jer svako ima neki svoj specifičan zahtjev.

Njih, kada je u pitanju hrana, imaju i političari. Tako je poseban gurmanski zahtjev imao i predsjednik Srbije Boris Tadić prilikom nedavne posjete Banjoj Luci. Iako je boravio u jednom od najluksuznijih i najopremljenijih hotela u RS, u čijoj dvorani je održavana ceremonija izbora za ličnost godine, Tadić je insistirao da jede posebnu vrstu tune, a nju je pripremao kuhar koji je zajedno s njim došao iz Srbije.

- Takve tune nema kupiti u BiH, pa ju je služba predsjednika Srbije donijela sa sobom. Nakon Tadićevog odlaska ostala nam je određena količina, pa smo se i mi počastili, da provjerimo u čemu je tajna tog ribljeg specijaliteta - ispričao nam je jedan od kuhara u banjalučkom hotelu "Bosna".

Za razliku od Tadića, svjetski prvak u tenisu Novak Đoković počastio se tradicionalnim jelom - banjalučkim ćevapima koji su mu doneseni iz najpoznatije i najstarije roštiljnice u Banjoj Luci "Kod Muje".

[Maja]

Definitivno nije bilo u sportskom duhu kad je večeras Murinjo otišao nakon utakmice i ne pruživši ruku Guardioli

A jesu ih namečili

[adacta]

Fudbaleri Real Madrida nakon utakmice u svlačionici ostavili "svinjac"

Ostale su i bočice gela za kosu za koje se pretpostavljaju da pripadaju najboljem i "naulickanijem" igraču Madriđana Cristianu Ronaldu

Nakon još jednog poraza od Barcelone u ligi igrači Real Madrida bez mnogo problema došli su do očekivane pobjede protiv nižerazredne Ponferradine u Kupu kralja.

Ništa nije posebno u vijesti da je Real pobijedio sa 2:0, međutim, puno je zanimljivije ono što se desilo nakon utakmice.

Igrači reala za sobom su u svlačionici domaćina ostavili pravi "svinjac" što sigurno ne dolikuje vrhunskim nogometašima.

Kutije sa dopola pojedenom pizzom, prazne flaše i prljave čarape, ostale su na klupama i podu svlačionice.

Ostale su i bočice gela za kosu za koje se pretpostavljaju da pripadaju najboljem i "naulickanijem" igraču Madriđana Cristianu Ronaldu.

[media]pOAh56Ry6T4[/media]






bez obzira kolike su oni zvijezde i da postoje uposlenici kojima je posao da ciste, ovakvo smece iza sebe ostaviti nije niti u nekom sportskom duhu a pogotovo kulturi

[Krokodil Behko]

Cristiano Ronaldo osvojio je sa 40 postignutih golova Zlatnu kopačku 2011. godine. Godinu dana kasnije Portugalac je nagradu odlučio ponuditi na aukciji da bi pomogao Palestincima.

Anonimni kupac Zlatnu kopačku dobio je za milion i pol eura, a Ronaldo će sav novac proslijediti za palestinsku djecu, da pomogne njihovom školovanju u ratom zahvaćenoj državi – navodi se u informaciji koju je otkrila jedna arapska stranica unutar klupske mreže.

Prodaja je obavljena preko klupske humanitarne fondacija, a novac će biti doniran školama u Gazi. Ova fondacija do sada je pomogla školama u čak 66 država.

Ronaldo je i ranije učestvovao u sličnim humanitarnim akcijama.


doznajemo

[silence]

Humanost na djelu.



Veliko je ovo sportsko

[Krokodil Behko]

Možda je Ronaldo napuhanac ali iza te frajerske maske, krije
se jedan humani sportista. zapravo, svi bi sportisti trebali biti takvi?

[Maja]

Hebo ti to kad neko nema ni za hljeba, a neko za kopačku daje milion i po eura.

[String]

Jos ako ih je prodao neoprane ima da svi palestinci pocrkaju...

[blento59]

svaka cast ronaldu na humanom gestu

[paparaci]

Možda je Ronaldo napuhanac ali iza te frajerske maske, krije
se jedan humani sportista. zapravo, svi bi sportisti trebali biti takvi?

stvarno sam pozitivno iznenadjen. ne bih se ovako nesto od njega nadao. ne simpatisem ga. mozda zato

svaka mu cast!

[Trepavica]

Lijep gest , za posluziti kao primjer , pojedincima !

[Lebowski]

Meni se ko i sa muzičarima ne sviđa ona situacija..naprave humanitarni meče(koncert), naplate od, često, sirote publike pare, malo zapjevaju na playback(potrče) uključe se sponzori koji su obično državne firme, poslije na gala večeru i to nazivaju humanitarnim radom. Daj šta od sebe, ne moraš nikom reći, niko ne mora znati.

[laganini]

ima i toga..ali kako pisat ako ne znamo

[storm]

ima i toga..ali kako pisat ako ne znamo

jesi čitao za dina rađu?

[laganini]

di...ima neka emisija večeras..

[storm]

DIRLJIVA BRIGA NBA ZVIJEZDE Dino Rađa je sina stradalog branitelja stipendirao dvadeset godina. Nitko nije znao za to


Pomagao sam ditetu bez oca da izraste u dobroga mladića, to je sve, kaže Dino

U svlačionici košarkaške dvorane u poljskom Wroclavu liječnik Jaroslav Soudil baš je završavao svoj nagovor. Ispred njega sjede i slušaju ga Dražen Petrović, Dino Rađa, Velimir Perasović, Stojko Vranković, Žan Tabak i ostali.


- Ako možete, dečki, bilo bi lijepo - rekao im je.

Upravo im je ispričao priču o malom Josipu. Dječaku koji se rodio te 1993. godine, i to samo pet dana nakon što mu je otac poginuo u ratu. Mali Josip i njegova majka ostali su sami. I košarkaši su dali riječ da će pomoći. Samo nekoliko dana kasnije tragično je poginuo Dražen i priča koju je ispričao liječnik Soudil nekako je ostala po strani. Iako shrvan i neutješan zbog Dražena, Dino je odlučio.

Mali Josip imat će sve što treba.

Tih dana u nesretnom mjesecu lipnju 1993. započelo je neobično prijateljstvo proslavljenog hrvatskog košarkaša Dina Rađe i Josipa Silovića, sada 21-godišnjeg studenta medicine u Osijeku, prijateljstvo koje ni u jednom trenutku nije bilo prekinuto bez obzira na to što je Rađa dugi niz godina igrao u NBA i Grčkoj.

Cijelo to vrijeme Rađa je pomagao Josipu i njegovoj majci i to vješto skrivao od javnosti. I danas o tome teško priča.

- A zašto o tome pričat - pita me Dino Rađa.

- To je moja osobna stvar i za to nitko ne treba znat. Nikad nije problem pomoći. Ali me užasno živciraju oni koji stalno žicaju. Onda im ti daš novac, a uopće ne znaš da je i stigao onome kome je potreban. Za Josipa sam bio siguran i to je to - kaže.

Čim mu je liječnik Soudil ispričao priču o tragediji u obitelji Silović, Rađa je nazvao njegovu majku i ponudio im pomoć.

Josipu su o Dinu Rađi prvo pričali majka i njegova baka. Gotovo do 1999. Josip se i ne sjeća da su se vidjeli.

- Imao je obaveza - rekao nam je Josip pa se prisjetio kad su se i službeno upoznali.

Josipa i njegovu majku Dino Rađa novčano pomaže već više od 20 godina. No, kada o tome pitate Josipa, on će reći kako je to najmanje važno.

- Nije to nikad bilo pitanje novca. Puno više od toga je kad vas takva veličina kao što je Dino Rađa nazove pa pita: ‘Kako si?’ Pa kad vas pozove na ljetovanje, pa od njega tražite autograme za svoje prijatelje. A onda vam se javi na fejs i napiše da je vidio da sam bio u noćnom izlasku i da sljedeći put budem malo oprezniji. Na takvim stvarima ne znaš ni kako zahvaliti - priča Josip pa skoro kroz suze nastavlja: On mi je više od starijeg brata.

Za Rađino skrbništvo nad Josipom doznala je i ekipa 8. kata, HRT-ove emisije koju vodi Danijela Trbović. Rađa će danas o tome i prvi put govoriti.

Za Jutarnji je rekao da skrbi za još nekoliko djece, ali da o tome ne želi pričati jer su još maloljetna. O Josipu ima samo riječi hvale. Prije nekoliko godina primio ga je i u Splitu, gdje ga je upoznao sa svojom obitelji.

- On i njegova majka su krasni ljudi. Josip je dobar mladić, vrhunski student i to potvrđuje da je liječnik Soudil onda imao pravo - kaže Rađa.

A dr. Jaroslav Soudil, koji danasi živi u Bilju, dodaje: - Jednom smo s reprezentacijom bili u Španjolskoj i zatekli velik broj djece izbjegle iz Hrvatske. Dino ih je vidio i samo rekao: Ajmo dici podijeliti dnevnice, što će to nama! Tako je i bilo. Takav je Dino! - kaže Soudil.


Nema danas ribe, jedemo ko Slavonci!

- Kad je Dino 1999. godine došao igrati košarku u Zadar, pozvao je mene i moju majku na ljetovanje u Kukljicu na otok Ugljan.

Tamo su bili svi košarkaši na pripremama. Sjedili smo majka i ja za stolom zajedno s Dinom i njegovom Viktorijom. I onda je Dino, dobro se toga sjećam, zatražio od konobara da preskoči ribu - neka nam pripreme slavonsku hranu jer mi ipak dolazimo iz Osijeka. To me oduševilo - smije se Josip. (G. M.)

[laganini]

vidio sam najavu...to kukoć nikad nebi..