Price, odlomci, citati, slobodne forme....

[Chloe]

Soc legendo pod dejstvom alkohola...

Niije negativno.

Nemam pojma zašto si pisao, šta se dešava, po običaju kao padobranac upadam, ne zamjerate ali mi je post skroz Simpa.

[Socrates]

Ništa se ne dešava. Napisao post.

Htio sam još da upitam da li je slučajnost da su riječi distrakcija i destrukcija toliko slične.

Ali to ću drugom prilikom.

[Shadow]

Do ovog trenutka oko mene su se razvijale razne stvari čiju uzajmanu povezanost ne znam. Nisam čestito uspela ni da ustanovim njihove uzroke, ni smer u kome se kreću. Ja sam u sve to posledično bila upletena. Ali sad je dosta. Od sada nadalje će biti drugačije od ovoga do sada. Više neću da budem marioneta ničije samovolje. Od sada nadalje, postupaću sledeći samo jedno pravilo koje za mene postoji, odnosno samo svoju volju. Ma šta u tome bilo dobro, a ma šta bilo loše, od sada nadalje ja sam uzrok, i ja sam pravac."

Haruki Murakami "1Q84"

0cd37ab7bf5d0c29bb79c504ee6608ec.jpg

[Heidi]

Draga Heidi,

Ako.znam jednu stvar o sebi to je da prilično velik broj obraćanja pocinjem digresijom. Zapravo, možda svaku. Ne znam zašto. Digresija za ovu priliku je ovo "Draga". Ti si meni neki dan napisala "Dragi Soc" u sarkastičnom tonu, i ja sam pitao okolo ovaj manje-vise nedužni narod zašto Bosanci tako koriste jednu od najljepših riječi. Niko nije znao odgovor. Bilo kako bilo, moje "Draga" nije ništa drugo nego neiskrivljeno "Draga" sa originalnim značenjem. Zašto bi bilo ista drugo? Kraj, digresije.

Postidjena sam. Bit cu ostra I iskrena ovaj put jer je neizbjezno koliko sam ogranicena, nezahvalna I jadna, pa sam u svojoj nesposobnosti uspjela da skrnavim maternji jezik, uvrijedim zemljake I pljunem na identitet. Moja iskompleksirana priroda, zajedljivost I sujeta su jace od mene I uz njih se ne osjecam usamljeno.

Ne trazim milost, ni oprost, samo razumijevanje.

Niko nije znao odgovor, razumije se. Niko drugi I nije izjavio tako nesto glupo kao ja.

[Socrates]

To nije bio cilj tog napisanog.

A i nisam napisao da skrnavis jezik i bilo sta drugo što si napisala. I drugi ponekad na isti način upotrijebljavaju riječ.

Upitnik iznad glave. Moje.

[Heidi]

Sto se tice ostalog dijela, Don Kihot jeste djelo sa vise interpretacija, treba ga vjerovatno citati ciklicno, svakih 7 godina, pa mozda tako uspije neko za sebe shvatiti sta je iluzija, a sta realitet, koliko nesto umisljeno, neizbjezno, a fantazija I iluzija ostavljaju dovoljno prostora za svaku tegobu I osjecaj srece, no, I za to trebaju filteri.

Kafkin citat je kafkaesk I zato meni licno zaparao oci, zanimljivo vidjenje. I ovdje se moze mnogo interpretirati.
Kafkaeski iz jednog ugla, Sanco je nesreca, I vraca mu stari dobri motiv otudjivanja, po kojem pocinje svaka njegova knjiga.

A dan velika opsjena.

[Koraci_u_noci]

'U prijateljstvu, kao i u ljubavi, cesto smo srecniji zbog stvari koje ne znamo nego zbog onih koje znamo'

[Shadow]

Sretneš je na jednom sunčevom zraku
Na jedinom putu koji nekuda vodi

Opasnost poigrava pred njom
Pokazuje joj karte sve teže i teže
I svetove ljulja

Ona ide sve lepša i lepša
Smeje se
I osmehom ravnotežu održava

Sretneš je i ne veruješ
I nikada nećeš verovati
Da si je sreo.

Vasko Popa

love-couple-del-art.jpg

[ina]

“Bila je, rekao bih, s mjerom neposredna, nenapregnuta, posjedovala je onu rijetku sposobnost da stvori oko sebe klimu povjerenja da se covjek osjeca lako. Prilagodjavala se. Ta osobina koju sam volio kod drugih, a koju nikad nisam tezio da sam steknem, kod nje se ispoljavala tako bogato da sam bio iznenadjen: nepogresivo osjecajuci tudji ritam, ona je prema njemu podesavala svoj. Njena misao kao da namerno nije prelazila visinu ni obim tudje, a njena raspolozenja nisu bila hirovita ni uporna, podesavala su se prema drugima. Cinilo mi se da u sebi uvijek moze pronaci i dublji smisao i puniju veselost i duhovitiju rijec, samo ako to hoce i ako joj je to potrebno. Ali time sto se prilagodjavala njena licnost nije nista gubila.”



Mesa Selimovic “Tisine”

[Shadow]

Ne mjerim vise vrijeme na sate,
ni po suncevom vrelom hodu;
dan mi je kad njegove se oci vrate
i noc kad ponovo od mene odu.

Ne mjerim srecu smijehom, ni time
da li je ceznja moja od njegove jača;
sreca je moja kad bolno šutim s njime
i kad nam srca biju ritmom plaća.

Nije me zao sto će života vode
odnijeti i moje grane zelene;
sad neka mladost i sve neka ode;
on je zadivljen stao kraj mene.

Desanka Maksimovic

couple-illustrations-hyocheon-jeong-2.jpg

[Heidi]

Ne vjerujte u sve samo zato sto ste culi.
Ne vjerujte u sve samo zato sto se o tome prica.
Ne vjerujte u sve samo zato sto je zapisano u vasim vjerskim knjigama.
Ne vjerujte u sve jer to zahtijeva autoritet vasih nastavnika I roditelja.
Ne vjerujte u sve samo zato sto tradicija to diktira generacijama.
Ako, medjutim, nakon pazljivog promatranja I analiza shvatite da je to razumno I sluzi dobrobiti pojedinca I svih nas, onda to prihvatite i zivite strogo u skladu s tim.

Pali Kanon (zbirka spisa teravada budizma, koji su sacuvani na pali jeziku)

[Koteljubi_kadnisamtu]

Lijepa je, ali ne zbog pravilnosti crta, već zbog nečeg samosvojnog. Djeluje sigurno i skladno. Najprije se primjećuje izraz lica, miran, povjerljiv, zračan, čist nekako s obećanjem da ne krije prazninu.

M.Selimovic

[Merlin246]

20200826_011327.png

[Merlin246]

20200826_012220.png

[Koteljubi_kadnisamtu]

20200826_011327.png

Lijepo receno, iz koje je knjige?

[Merlin246]

20200826_011327.png

Lijepo receno, iz koje je knjige?

Bora Stankovic, ne znam koja knjiga, nasla na netu

[Shadow]

"Pojavila se gotovo niodkuda. Iako je godinama živjela, ne tako daleko od mene, ni slutio nisam da uopšte i postoji.
Nismo se čak ni tako dobro upoznali, a ogromna bujica lijepih osjećanja potekla je davno isušenim koritom sreće. Poput udara munje, brže od svakog razuma i od svake svijesti, ljubav je svakodnevno rasla, tako da prosto ni ona, a ni ja nismo uspjevali da pratimo sav taj tok svih tih rađanja emocija u nama, u našim dašama, u našim srcima.
Zavoljeli smo se, a da nismo ni bili svjesni toga. Jedino čega smo oboje bili zaista svjesni je činjenica da u trenucima kada se nismo čuli, oboje smo osjećali neku užasnu prazninu i ogroman nedostatak nečega. Da, bili smo kao jedna ličnost u dva različita tijela. Ličnost koja je u svakom trenutku tražila da se spoji sa onom svojom drugom polovinom. I zaista,oboje smo shvatili da samo zajedno činimo onu pravu i idealnu celinu. Sve je bez toga postalo nekako otkinuto, odsječeno, nesavršeno.

Z. Jović - "Buđenje života"

[Chloe]

"Pojavila se gotovo niodkuda. Iako je godinama živjela, ne tako daleko od mene, ni slutio nisam da uopšte i postoji.
Nismo se čak ni tako dobro upoznali, a ogromna bujica lijepih osjećanja potekla je davno isušenim koritom sreće. Poput udara munje, brže od svakog razuma i od svake svijesti, ljubav je svakodnevno rasla, tako da prosto ni ona, a ni ja nismo uspjevali da pratimo sav taj tok svih tih rađanja emocija u nama, u našim dašama, u našim srcima.
Zavoljeli smo se, a da nismo ni bili svjesni toga. Jedino čega smo oboje bili zaista svjesni je činjenica da u trenucima kada se nismo čuli, oboje smo osjećali neku užasnu prazninu i ogroman nedostatak nečega. Da, bili smo kao jedna ličnost u dva različita tijela. Ličnost koja je u svakom trenutku tražila da se spoji sa onom svojom drugom polovinom. I zaista,oboje smo shvatili da samo zajedno činimo onu pravu i idealnu celinu. Sve je bez toga postalo nekako otkinuto, odsječeno, nesavršeno.

Z. Jović - "Buđenje života"

[Shadow]

08941c4ac735f5ceaad49b5e3846b6bfd0c35896.jpg

[Shadow]

Ne znamo šta je bilo na toj večeri izmedju njih dvoje, ali već sutradan, umesto da raste, Sanja opet poče da se smanjuje. I smanjivala se, smanjivala, sve dok ne postade nevidljiva golom oku, i to više nije imalo svojih dobrih strana.
Onda je Sanja zauvek nekuda iščezla. Niko ne zna kuda? I tek onda, kada je više nije bilo, ona poče strasno da nedostaje Vanji. Svaka stvar ga je podsećala na nju… njene lutke, krevetac, male merdevine, globus po kome je putovala, lavovi u žarkoj Africi, džez iz Njujorka, ruske pesme, prsten, male rošule, sve…
Jednostavno, Vanja nije znao kako da nastavi zivot bez nje. Sve one lepotice za kojima se nekada okretao na ulici, za kojima je čeznuo i koje je sanjao, izgledale su mu nekako trapavo, suviše velike i ružne. Uz to, smetalo mu je sto viču kad govore. Sada je čeznuo za Sanjom. Osećao je da se nalazi negde blizu njega, samo nije mogao da je vidi. Uzalud je kupio veliko povećalo, pa čak i mikroskop – Sanja kao da je propala u zemlju!
Dok ga je još sluzio vid penjao se na krov kuće i trazio je na nebu. I zamislite sve zvezde iz Sanjinog jata ponovo su bile na broju! Možda je ona njena tamna zvezda na kolenu, koja se godinama pretvarala da je samo običan mladez, odvela Sanju natrag, na nebo?
Ko zna? Vanja onda počne da je trazi u bajkama i svi su se čudili šta jedan star čovek traži u knjizarama po odeljenjima za decu? Tražio je po ilustracijama, prevrtao i okretao listove, ali nikako nije mogao da je pronadje. I znate šta? On je još uvek trazi… lako ćete ga poznati po tome što uvek ide pognute glave, polako, korak po korak gleda pred noge da slučajno ne zgazi Sanju.
Svi oni, koji traže nešto važno, nešto dragoceno, nešto sto su davno izgubili, koračaju na isti način. Poznaćete ih po tome sto ih na ulici ništa drugo ne zanima: samo gledaju ispred sebe, samo gledaju i traže, traže…
A možda je Sanja još uvek sa Vanjom? Mozda je toliko sitna, kao najsicušnije zrnce zvezdane prašine zalutalo na planetu Zemlju?
Možda mu je u kosi, u uhu, možda mu je u zenici oka, pa mu zato svetle oči; možda je zaista tamo, samo što on to ne može da zna?

Momo Kapor – Sanja

2409988-bigthumbnail.jpg