Hurija wrote: 02 Sep 2020, 19:18
IMG-20200829-WA0002.jpg
Boze boze, preslatki.
Da vam kazem sta nam se desilo u nedelju.

Aja nam je skoro uginula i to na tako grozan nacin. Od deda krenule kuci i divja je pcela "ujela". Ulovila je jer lovi o muve i sve. Sedmicu ranije na jezik je ujela i nista. Ovu izbacila al je izgleda negdje duboko u ustima ujela. Zurile smo kuci ako bude reakcije slucajno, i poslije sto metara pocela je da se davi, da povraca, da gubi svjest. Ja je podigla i trk prema kuci, autu. Prestala normalno da dise i u jednom trenu samo me pogleda i glava joj padne u stranu. Stavili klimu na najjace, ja joj pricala, otvarala usta da izvadim jezik i nista.
Dodjemo do veta, nikog tamo. Vicem ja ne dise mi vise Aja, D. je zgrabi i jako je strese i po nekom cudu ona otvori malo okice. U medjuvremenu zvali njenu vet kaze tu je za deset min. I tako i bi. Uze mi Aju iz ruku, ja nisam mogla na noge s one klupe ispred veta. Dobila dvije injekcije, kasnije jos jednu. Kaze vet, sad cekamo.. i poslije pola sata kao da se probudila, a nije mogla na noge. Otisli kuci, tri dana ni jest ni setat, nista.
Pije puno vode, izlazimo zbog toga i usred noci. Nosim je, ne moze sama jos. Tuzna je, mirna..
Ja sam dozivjela takav sok. Da mi poslije svega zbog jedne pcele umre, ne znam. Tuga. Eto. Sad imam strah po danu izlazit s njom. Ne znam, nesto cu morat smislit.
„Ah, die Liebe. Ein grausamer Fehler. Und doch so furchtbar leicht zu entzweien.“