Da, neko se ukoči i zablokira u ekstremnim situacijama, ali to je važno samo onom ko nije odreagovao... da mu eventualno posluži kao izgovor i umiri savjest.Dorian wrote: 05 Aug 2020, 21:14S jedne strane da. Sa druge strane, ne reaguju svi nagonski tako da će skočiti pred voz da spasu drugoga. Neki se ukoče , neki ovo, neki ono.jelena... wrote: 05 Aug 2020, 15:58
I zlo, tragedija... se sprečava nagonski.
Ne djelovati nagonski u nekim situacijama znači i ne spriječiti zlo, a ne spriječiti zlo u datoj prilici znači saučestvovati u zlu.
Prema tome, obrazovanje koje ti ''otupi'' nagon što ti bezuslovno nalaže da spasiš nečiji život i spriječiš nekog da nekoga maltretira, može te učiniti saučesnikom u zločinu.
Ide voz i dolazi pred skretnicu. Ti si pored komande skretnice. Voz ide pravo na automobil koji je zapelo na tračnicama u kojem su ti muž i dijete.
Na drugim tračnicama, na koje će voz otići ako skrene je autobus koji je zapeo na tračnicama, u kojem je 100 ljudi, ima i puno djece, i ako ga skreneš, ubiće ih.
Da li ćeš skrenuti voz?
Treba donijeti odluku.
Kakvu? Ako skreneš voz 100 ljudi gine. Čekaju te tužbe njhovih porodica, priča po medijima kako si dozvolila da 100 ljudi pogine, mogla si ih spasiti da si pustila voz i tada bi poginule samo dvije osobe. Tvoja porodica. Namjerno je pitanje takvo da ne možeš sebi reći "nisam ja kriva što voz ide kako ide, neću se petljati u sudbinu", dakle namjerno je postavljena situacija da nije autobus na mjestu na kojem udara voz ako ga se ne skrene.
Sada nećemo ulaziti u to da kakvu god odluku da doneseš tvoja psiha je najvjerovatnije zauvijek uništena. Osjećaj krivice itd.
Koju god odluku da doneseš postavlja se pitanje da li si donošenjem te odluke zla ili nisi. Da li si zla ako kažeš da je cijena spasavanja dvije osobe iz tvoje porodice 100 ljudi? Ili si dobra ako si spremna da žrtvuješ dva člana podrodice za 100 nepoznatih ljudi?
Pitanje je namjerno ovakvo jer je lako principe braniti kada odbrana pricnipa nije "skupa". Ali kada je odbrana principa skupa, onda se vidi ko ih ima a ko ne.
Tako da ću ponoviti, ljudi mogu biti i zli i dobri , oportunisti su pa postaju jedno ili drugo u zavisnosti od trenutne situacije i nemaju principe koje će braniti potpuno, braniće ih ako ih ta odbrana ne košta previše. Naravno, postoje i izuzeci ali su, kako bi na engleskom rekli, few and far between, pa nisu statistički bitni. Dobar su materijal za romane i filmove bazirane na stvarnom događaju.
Ja bih spasavao porodicu.
''Joj, meni se noge odsjekle, nisam mogao mrdnut...'' to svako može shvatiti jer takva situacija se stvarno ne dešava svaki dan.
Ipak ostaje činjenica da je onaj što nije ni prstom mrdnuo propustio priliku spasiti jedan ugrožen ljudski život pred svojim očima (a to znači i u domenu svoje odgovornosti) dok je neko drugi to uradio.
Dakle, neko je mogao pomoći i spasio je ljudski život u baš toj novonastaloj, nepoznatoj okolnosti, a neko je isto tako imao prilku, ali nije pomogao. Onaj koji može je moralno superioran jer je učinio dobro djelo u tim uslovima i njemu ne treba nakon toga ni svaka čast, ni bravo, ni ti si jedini...jer je djelovao savjesno i uradio nešto što misli ili vjeruje da bi učinio svako na njegovom mjestu. Njegovo djelo mu je satisfakcija.
A taj voz....mnogo je tu rupa u postavci...nije metak pa da se baš nema vremena izaći iz auta i izvući žive glave.
Dakle, spasiti porodicu, naravno, ali izvlačenjem iz auta, a ne skretničarenjem sa sigurne pozicije dok su djeca i muž u autu na sred šina, a voz im se približava. Mislim da instinkt tako nalaže, ali ne znam, naravno.
A ako zaista dođem u situaciju da moram spasiti svoju porodicu ubijajući 100 nevinih ljudi, svjesno, pa to i uradim, onda i treba da robijam tj. snosim odgovornost...i to mi je najmanja kazna.
Doduše, smrtna kazna mi je manja od navedene.
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
