jelena... wrote: 18 Aug 2020, 13:23
Nora Ibsenova wrote: 18 Aug 2020, 12:56
Ma sve znam, Al nema tu puno ubjeđivanja. I na fakultetu su neke stvari besmislenu. Evo ja se još pitam šta da radim sa nekim priručnicima koje sam plaćala od 25 do 50 KM samo da bi dobila dva crteža iz njih za projektni. 300 stranica crteža koji mi ni za šta i nikad neće koristit. A ne mogu proslijedit jer je zaglavlja za projektni profa morao popunit u samom udžbeniku.
Nas su doslovno uslovljavali kupovinom njihovih udžbenika, recimo neće da ti upiše ocjenu ako ne doneseš knjigu na uvid sa pečatom (u kopirnici faksa on to popečati) i svojim imenom.
Problem je to u svim nivoima, od osnovnog do fakultetskog.
Da, to sam čula za takve gluposti.
Generalno: uvijek imamo problem u pristupu i ne koristimo sve one mehanizme koje imamo na raspolaganju. A ne koristimo jer ih ne znamo, ne pitamo, ne interesujemo se dovoljno. Nemamo muda da prijavimo nešto nelegalno kao pojedinci; ne bunimo se kao članovi neke grupe...roditelji, studenti, kupci...toga nam fali i zato svako ko se dočepa funkcije ostaje koliko hoće i može da radi šta hoće. U organizacijama koje su u službi običnih ljudi/studenata, samo su oni koji imaju više razvijenu sposobnost uhljebništva i nemaju nikakav problem s tim da se, bez obzira na sopstvene afinitete i sposobnosti, uvale gdje god mu ponude - jer se može i niko ga ništa neće pitati. Sposobnih nema jer su te funkcije toliko ukaljane da se od istih zazire.
Jeste problem na svim nivoima. Ali barem na ovom osnovnom i srednjoškolskom se može uticati. Svaka škola ima Vijeće rodtelja, shvatiti tu funkciju i taj mehanizam malo ozbiljnije i olakšajte sebi barem nešto. Toliko se može pa dokle se dogura.
Jelena draga, ko je još preko Vijeća roditelja uspio nešto postići?
Krene se sa idejom, usvoji, apeluje, ali od realizacije na kraju ne bude ništa.
Mnogo je tu karika i nisu sve jednako čvrste i dovoljno zainteresovane.
Znalo se desiti da učiteljica traži da se kupi radna sveska za npr. Moju okolinu. Roditelji kupe i dijete nosi cijelo polugodište tu nesretnu Radnu svesku i učiteljica se nijednom ne sjeti da im bar zadaću zada iz nje...jok.
Tek na zadnjim časovima im u jednom maratonskom popunjavanju stranica zadaje da se nešto iz tog i uradi.
Šta možeš s tim?
Reći joj na roditeljskom i nadati se da neće i sljedeće godine zatražiti isto?
Kažeš, ona primi na znanje, nešto se izvinjava, opravdava,... sljedeće godine se ponavlja ista ili slična stvar.
"Nećemo ništa razumeti od hoda sveta ako budemo zamišljali da ljudi uvek postupaju pravedno..."
Balada o Bohoreti
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
