grunf wrote: 02 Oct 2020, 00:15 Mozda zivot nije za svakoga.
Poslije citanja pojedinih komentara odraslih ljudi koji su uzase rata i ratnih stradanja osjetili na svojoj kozi, ne pada mi nista drugo na pamet.
Zar zivot u miru toliko boli da nema lijeka?
Pitanje je da se zarati, a ne da li želimo rat?
Da osjetila sam miris krvi i baruta, miris smrti, umirali su mi ljudi pred očima .... i pored toga i dan danas zaplačem u Potočarima, i dan danas zaplačem na spomen svih silovanih žena u ratu, na spoomen logora i logoraša, Prijedora, Ahmića, Foče .... ne mrzim nikog, Bog mi je svjedok ali prije svega JA nemam drugu državu osim ove, kakva god je, MOJA je i ja je volim, PreVolim. Svaku njenu grudu, kamenčić, kapljicu vode ... Samo mi je žao što ova lijepa BiH ima nas kao narod ovakav nikakav.
I na to sve, da se zarati ne bi svi mogli POBJEĆI, prvenstveno stari i bolesni, šta s takvima, ostaviti krvopijama da se iživljavaju na njima? Siluju stare majke? Dede u logore vode i trpaju nove grobnice ...


![Forum [Bot] Forum [Bot]](./images/ranks/s.png)




