Udruženje 'Iskra' reaguje na optužbe koje je proteklih dana u javnost iznijela praviteljica azila 'Prača', Amela Turalić, i iznose svoju stranu priče...
Dana 15.04.2013. godine smo došli pred azil, da bi još jednom pokušali sa upraviteljicom razjasniti ove stvari, međutim, ista je pozvala policiju i počela se svađati sa nama. Kada je došla policija, mi smo pokazali dokumentaciju i upraviteljica je bila prisiljena da napusti azil (postoji zapisnik u PU Prača). Kao suvlasnici i NVO smo odlučili da odmah sprovedemo istragu o radu upraviteljice u azilu i isti dan smo ustanovili sljedeće nepravilnosti u radu:
1. U azilu i oko azila se nalaze četiri masovne grobnice ( bez dozvole i nepropisnim ukopavanjem pasa) i u svakoj od njih se po informacijama radnika nalazi od 30 do 170 leševa pasa, kao i pojedinačne manje grobnice od 1 do 5 pasa po šumi od Prače prema Goraždu. Psi su bacani u rupe pored rijeke i ne možemo zamisliti o kojoj količini pasa se radi, na koji način su psi umirali i kakve će biti posljedice ovo nepropisno ukopavanje imati za vodu i okoliš. Ovim su direktno povrijeđeni članovi 11, 18, 104 „Zakona o okolišu Federacije Bosne i Hercegovine“, kao i više ostalih članova.
2. Nijedan od pasa koji je ukopan nema medicinsku dokumentaciju. To podrazumjeva zdravstveno stanje psa, način na koji je podlegao, obavezni nalaz krvi ( jer se nalaze u sabirnom centru), a sve ovo u cilju radi spriječavanja širenja zaraze na ostale životinje, ljude u Azilu, kao i ljude i životinje u okolini, a što nalaže „Zakon o Veterinarstvu FBiH i BiH“.
3. U hladnjači u Azilu se nalazilo pet tona pokvarene hrane, koja je htjela biti iskorištena za hranjenje pasa
4. U azilu se nalazil paleta čokoladne plazme koja je također trebala završiti kao hrana za pse
5. Kastrirani su psi od 2 mjeseca
6. Inficirane su rane kod kastriranih pasa
7. Azil je primao više pasa nego što može primiti i nahraniti, pa su u tom ludilu, psi ubijali i jeli jedni druge
8. Po izjavama mještana, većina pasa je puštana iz azila i počeli su napadati stoku ili biti meta lovaca po šumama
9. Upraviteljica je cijelo vrijeme rada azila zabranjivala ulaz „nepodobnim“ nevladinim organizacijama
10. Firma „Murai“ je investitor i vlasnik građevinskog objekta za koji prima zakupninu od Sarajevskog kantona, Grada Sarajeva i nekoliko općina. Firma „Murai“ je i odgovorno lice za rad u Azilu, ali svakako nikako nije vlasnik pasa i donacija za pse. Nikome od suvlasnika i nevladinih organizacija nije bio dozvoljen uvid u rad azila, donacije, žiro račune, blagajnu kao i ostalu papirologiju.
11. Sa noći 17/18.04.2012, upraviteljica se vratila u azil i „otuđila“ lijekove koji su donirani azilu
Također moramo naglasiti, da je sa ulica Sarajevskog kantona u azil dovedeno oko 1 500 pasa. Prema navodima upraviteljice 500 pasa se nalazi u azilu, oko 150 je udomljeno ( za koje nismo pronašli dokumentaciju), što znači da je vjerovatno oko 850 ili više pasa završilo u rupama i šumi oko azila. Da je u vrijeme našeg boravka ispred azila na teren izašla policija, opština i veterinarska inspekcija (inspektor Edin Alagić) i uvidjela stanje na terenu. Pozivamo sve relevantne institucije i organizacije, da urade svoj posao i da ovaj azil nastavi sa radom u boljim uslovima, sa uspostavljenim protokolom i sa boljim upraviteljem.
Za sve navode u ovom saopštenju u prilogu Vam dostavljamo dokumente koji potvrđuju ove navode kao i CD sa video snimcima i fotografijama sačinjenim na lokaciji azil „Prača“, a koji su proizašli kao posljedica vladavine upraviteljice Amele Turalić 2012 i 2013 godine. Svi snimci su napravljeni uz svjedoke iz nevladinih organizacija i radnika azila.
Azil u Prači je za većinu pasa bio „posljednja stanica“!
Izvor:Depo.ba