Partizani/NOB - istina i mit?

[Ruana]

Ma goni ih tamo, u Bileci se nije ni ´45 oslobodilo od kokardi.

[blento59]

mislim da njihov cin je vrijedan samo povracanja
ovo nisu ni varvari radili
da se neki ne uvrijede ali je gore
nego rusenje dzamija u nasem proslom ratu
jer rusenje dzamija je upereno protiv samo jednog naroda
arusenje ovoga protiv svih naroda sa prostora bivse juge
svi su ucestvovali u borbi protiv fasizma

[Konsultant]

neki dan neko dobro izjavi, mora se birati ekonomija ispred nacionalizma. posto su ovi odabrali sta zele, dobit ce sto su i zasluzili bez bilo cijeg nasilja, nametanja, itd.

[Konsultant]

90% ljudi u BiH bira nacionalizam ispred ekonomije a istovromeno se kuka poradi loše ekonomske situacije.
Koji paradoks
Ja sam izabrao ekonomiju.I nisam poogriješio.

Nek bira ko sta hoce, ako sam nacionalista, onda sam to u svojoj kuci. Kada izadjem nikom se ne namecem. Ko voli nacionalizam, nek mu on placa racune.

[drug marko]

“I kad mu je bilo svega dosta, skočio je sa Brankovog mosta”
Branko Ćopić (Hašani, Bosanska Krupa, 1. januar 1915. – Beograd, 26. mart 1984

Još uvijek mnogi u Beogradu misle da je most dobio ime po Branku Ćopiću, valjda ih taj skok asocira na to. Most je izgrađen mnogo ranije nego li se znalo za Nikoletinu Bursaća…Prije drugog svjetskog rata, dobio je ime po ulici na koju se nastavljao, a ulica se zvala Brankova, po Branku Radičeviću, pjesniku.



Laži o drugu Titu

Jednom je nabasao na jednog Crnogorca, koji je nekada bio ađutant Titu, u ratnim godinama. On je Branku pričao o Rexu, Titovom psu koji se navodno bacio na bombu da spase gospodara. Odatle ona legendarna slika, koju je ovjekovječio i Richard Burton u filmu Sutjeska…Legendu o psu i danas prepričavaju, no, bilo je nemoguće skočiti na bombu iz aviona, ili bilo koju drugu bombu. Previše je to očekivati za bilo kojeg psa. Uostalom, nije ni bilo bombe.

Ispričao je taj Crnogorac Branku, pravu istinu. Rexa je Tito na poklon dobio od jednog njemačkog oficira, no, nije se rodila očekivana ljubav; Tito je maltretirao psa, a ovaj ga je zvjerski izgrizao. Odmah potom, bio je strijeljan, a u javnost je izbačena još jedna fabricirana «istina», o hrabrom psu koji je volio velikog, poštenog Tita, toliko da je umro umjesto njega. Yeah right. Pa to ni u filmovima Jackie Chana nema.

Taj isti čovjek koji je tražio đavola (vrlo brzo nakon toga je odveden u duševnu bolnicu, odakle nikad nije izašao) jedne prilike je spočitao Branku da je obično piskaralo, da o ratu piše neistine.
Te riječi Branka su zaboljele. Nikada on nije veličao vojne poduhvate niti opisivao ogromne žrtve na sve strane ali je poslije toga počeo čeprkati po arhivama, našim, stranim, sve do čega je mogao doći. Roman «Gluvi Barut» je proizvod toga. Ta knjiga je dugo bila zabranjena. Tada je Branko upao u kandže državne bezbjednosti.

Istina koja ga je natjerala na smrt



Mnogi književnici su kroz neke svoje pjesme i djela priznali da rade po naređenju; pjesme Duška Trifunovića “Pristao sam biću sve sto hoće” i Desanke Maksimović “Tražim pomilovanje” su pravi primjeri toga.

Branko se isprva opirao svom žestinom da ne piše o onom što je saznao. Iskopao je u nekoj savezničkoj bilješci podatak da su ukupni njemački gubici od kapitulacije kraljevine Jugoslavije do ulaska sovjetskih mehanizovanih trupa na istok Jugoslavije – bili nešto manji od 1.000 poginulih vojnika.

To ga je pogodilo kao grom. Shvatio je da su neprijateljske ofanzive, krvave bitke i junački otpor mrskom okupatoru onaj dio priče koji pišu pobjednici. Da, historija se odvajkada lažirala..
Tihi i Prle su u «Otpisanima» pogubili na stotine njemačkih vojnika, koliko li tek drugi ilegalci, kojih je bilo kao pljeve – uradili, može se naslutiti. Zvanični gubici njemačkog Wermachta u okupiranom Beogradu bili su tačno 1. Branka je ta jedinica prenerazila, imao je osjećaj da je lagao u svojim knjigama, da je izdao sebe, druge, sve

Prijatelji su ga tješili, govorili da je bar 8. Ofanziva bila stvarna i da su ljudi iz Hercegovine, Dalmacije i ostalih tada siromašnih krajeva zaista naseljeni u Vojvodini i Slavoniji. Pod stalnim saslušanjima u DB i grižom savjesti, sa zabranjenim knjigama i zabranjenim mislima, Branko se nije mogao nositi. Odlučio se na skok…

Iza njega su ostale rado čitane knjige koje imaju vrijednost i danas, i taj nesretni most, da asocira na njega.



Ono po čemu ga pamtimo

Na kraju, nezgrapno bi bilo ne sjetiti ga se s onim po čemu ga i pamtimo, ali, šta izdvojiti? Da koga ne zaboravimo? Preko petnaest knjiga za djecu, među kojima pripovijetke Bosonogo djetinjstvo i roman Orlovi rano lete, svrstali ga među najbolje dječije pisce svih vremena sa prostora bivše Jugoslavije.

Teren sa koga je Ćopić pretežno crpio građu za svoje pripovjedačko stvaralaštvo bio je njegov zavičaj, Grmeč i podgrmečki kraj.

Ježurka Ježić, izmišljeni, a tako stvarni Nikoletina Bursać, Jovanče, Nikolica s prikolicom…
Svako njegovo slovo ikad napisano, imam osjećaj, sraslo mi je uz srce.

“Zadatak svake prave književnosti je – da oplemenjuje čovjeka i da mu život učini ljepšim i sadržajnijim. Ona je pozvana da čovjeka nadahnjuje i podstiče na velika djela i herojske podvige”, govorio je Ćopić i svojim pričama – činio upravo to….

Sjećate li se ove…

Muškarci obično slabo razlikuju boje, ali jedan takav neznajša u bojama kakav je bio moj djed, e, takvog je bilo teško naći. Njegov spektar svodio se na svega četiri osnovne boje, a ono ostalo – to nije ni postojalo ili se svodilo, u najmanju ruku (ako je čiča dobre volje!), na neki vrlo neodređen opis: «žuto je, a kao i nije žuto, nego nešto onako – i jest i nije».



Kako je na ovome našem šarenom svijetu većina stvorenja i predmeta obojena «i jest i nije» bojom, to je s mojim djedom oko toga uvijek dolazilo do nesporazuma i neprilika.

U jedno od najprijatnijih doba godine, skoro preko noći, rascvetao bi se u baštici kraj naše kuće crni sljez i ljupko prosinuo iza kopljaste pocrnjele ograde. On je u mirna sunčana jutra zračio tako povjerljivo i umiljato da to nije moglo izmaći čak ni djedovu oku i on bi udobrovoljeno gunđao majući se po dvorištu:

- Pazider ga, sva se bašta modri kao čivit.

Ono, istina, na sljezovu cvijetu jedva da je negdje i bilo tragova modre boje, ali ako je djed kazao da je modra, onda ima da bude modra i kvit. Isto se tako moglo desiti da neke godine djed rekne za tu istu baštu da se crveni, i onda za tu godinu tako i važi: sljez mora ostati crven.

Lekcija iz zemljopisa…

Poslije godina ratnih, u rodni dođoh kraj, drumovi, potok i njive, voljeni zavičaj. Osnovna škola pod gajem ćuti, slika odavna znana, mnogo je puta gađana topom, često bombardovana. Uđem u razred, tišina šumi, slike po zidu bijelom, u ćošku tabla s parolom bojnom, i globus ranjen šrapnelom. Evo i stare računaljke, tu sam učio ja, četiri kruške plus dvije kruške, i mudro dvaput dva. Redovi klupa ej tugo moja, nema drugova znanih, bezbroj imena po njima ćuti, nožićem urezanih. Otišli su mi drugovi davno, u bojne bataljone, a ovdje evo kao da i sad, njihove riječi zvone. Čitam imena, na jednoj klupi, urezan zapis sa strane: ovdje je nekad učio školu dječak Desnica Brane

Ne treba njemu ni ulica, ni bista ni lik na moneti…


Od Bosne i Hercegovine, barem jednog njenog dijela, dobio je sliku na novčanici od 50 konvertibilnih pfeninga, u narodu poznatije kao ‘pola marke’. Ta novčanica izdana je 22. juna 1998., a iz opticaja je povučena 31. marta 2003. godine.

Ni tu novčanicu Ćopić nije mogao dobiti ‘kako Bog zapovijeda’. Dijelio je sa Skenderom Kulenovićem, koji je bio na federacijskoj verziji ove novčanice. Da stvar bude još gora, na novčanici od 50 pfeninga na licu i naličju riječ pfening je odštampana bez n kao – pfeni(n)g.

izvor: doznajemo.com

evo da i ja kazem nesto o covjeku o kom je copic pisao,o nikoletini bursacu,jer su mi dobro poznate neke cinjenice.NIKOLETINA BURSAC JE ZAISTA POSTOJAO.u 5 kozarackoj brigadi u nobu postojao je lik na osnovu kog je copic pisao,zvao se nikola bogojevic iz sela poljavnica kod bosanskog novog.bio je puskomitraljezac,visok 2 metra mrsav,jahao je bijelog konja,koliko mi je poznato odlikovan je sa 4 ordena u ratu i bio jedan od najboljih boraca,jednom prilikom sam je spasio cijelo selo mazic kod bosanskog novog(naime puskomitraljezom je stitio odsupnicu ustaskoj satniji sve dok se narod iz sela nije povukao) a i u mnogim knjigama su opisana njegova djela.tako je i upoznao branka copica i pisac je bio fasciniran ovim krajiskim junakom.tuzno je da je nikola 1948 kao i mnogi drugi veliki borci nor-a zavrsio na golom otoku...(prijavile ga ljubomorne komsije jer je orao njivu za 1 maj,praznik rada).copic je tako od nikolu bogojevica prekrstio u nikoletinu bursaca(jer kako moze informiroovac da bude heroj).originalni nikoletina je prezivio i zadnji rat i docekao duboku starost...ALI O ISTNI NIJE SMIO PRICATI...U SPOMEN NIKOLI BOGOJEVICU,POSTENOM I CASNOM COVJEKU I BORCU!!!LIJEP POZDRAV.

[Krokodil Behko]

Dobro druže Marko. Hvala na info. Ja to nisam ni znao. Naravno ako je sve tačno.
Zato u naslovu stoji ovo "istina i mit" Vidiš zbog mitova, Branko diže ruku na sebe.
Lijepo je znati istinu pa kakva god da je. Šta se tu može.

[Krokodil Behko]

Mislim da su vrijednosti poizasle iz NOB-a popljuvane, a sve radi nesposobnosti ljudi da skontaju ko im je pravi neprijatelj (nazionalizam).
Ja razumijem da treba izvjesna doza svjesnosti svoga bica,postojanja,tradicije,pa i religije,ali uvijek iznova pljuvati po drugim jer su drugaciji,jer vjeruju drugacije, e to ne podrzavam.

Ni je ne podržavam napade na NOB tekovine da ih tako nazovem. Samo diskutujem o istinama i mitovima iz II sv. rata
Nekoliko postova iznad, doznasmo zanimljiv podatak.

ukupni njemački gubici od kapitulacije kraljevine Jugoslavije do ulaska sovjetskih mehanizovanih trupa na istok Jugoslavije – bili nešto manji od 1.000 poginulih vojnika.

Eh sad. Ostavimo lična uvjerenje po strani i zapitajmo se kako je to sve izgledalo
na časovima historije u SFRJ? A garant pola od tih 1000 izginulo je u savezničkim bombardovanjima.

[Katja]

zavrsio na golom otoku...(prijavile ga ljubomorne komsije jer je orao njivu za 1 maj,praznik rada)

Zar ga nije prijavio svizac dok je motao čokoladu u omot?

[Mister No]

Samo da naglasim da je u samom uvodu tačno rečeno da muslimani skoro uopće nisu sudjelovali u partizanima tokom 2. sv. rata.

[Konsultant]

pa nisu jer su morali biti komunisti. ali kako su je onda postojala muslimanska brigada?

[Mister No]

Po nekim podacima, čitao sam, ali stvarno ne mogu da se sjetim izvora pa da ga navedem, isti je procenat bio muslimana u četnicima i u partizanima.

[Krokodil Behko]

Već sam pisao na ovoj temi. Postojale su partizanske brigade a u njima su bili samo Srbi.
Ako su Muslimani ili Hrvati htjeli u partizane onda su te brigade imale prefiks muslimanska/hrvatska.
Čini mi se da u TZ ima ulica XIII hrvatske brigade. Znači Srbi unaprijed regularni a ovi ostali jok.

[mrki62]

Samo da naglasim da je u samom uvodu tačno rečeno da muslimani skoro uopće nisu sudjelovali u partizanima tokom 2. sv. rata.

Sad ispada da nije bilo ni Muslimana, ni Hrvata a ni Srba a mnogi su dobivali partizanske mirovine
A to što Behko navodi iznad mene, to mi više liči na neka natucanja jer ja imam dosta podataka o Partizanima npr. iz Gradačca a radi se o Muslimanima.
A najvjerovatnije ih je bilo još i još

[Spanac_113]

Super sve to nego, imal sta o partizanima?
Osim sto su imali veliku ulogu u ometanju logistike treceg rajha i skretanja ljudstva sa istocnog fronta?
Naso sam mapicu na wiki i sve one godine pionirstva nisam bio svjestan da je 43-44 rajh samo odrzavao protok glavnim putnim/zeljeznickim arterijama dok su partizani imali kontrolu nad vecinom teritorija juge.

[Julia-Klara]

aha..zanimljivo... znaci, muslimani bili s cetnicima i ustasama,ali ih u partizanima nije bilo...pa su ih zato i Cet-nici i ust-ase klali ko pilice, i u drugom ali i u posljednjem ratu
aha... i partizani su jedino iskonsko zlo koje zahvatilo ove prostore? majka mu stara, pa smao su kod nas tavki bili,jelte, a po ostalim evropskim drzavama je pokret otpora bio to sto mu je i bila namjena-pokret otpora?

de ba... DE BAAAAAA...

cet-nici, ust-ase ili partizani?-uvijek partizane biram!

[Krokodil Behko]

Super sve to nego, imal sta o partizanima?
Osim sto su imali veliku ulogu u ometanju logistike treceg rajha i skretanja ljudstva sa istocnog fronta?
Naso sam mapicu na wiki i sve one godine pionirstva nisam bio svjestan da je 43-44 rajh samo odrzavao protok glavnim putnim/zeljeznickim arterijama dok su partizani imali kontrolu nad vecinom teritorija juge.

Možda zato što je III Rajh ratovao sam protiv cijelog svijeta, pa im nije bilo zanimljivo razbacivati ljudstvo po nekim balkanskim kasabama i vukojebinama, koje ionako nisu bile bitne u strateškom smislu. Nego, si listao temu od početka? Primjetio fakat da su sva ta sila i ordija od partizana za četiri godine, pobili svega 1000 njemačkih vojnika. Čak i to uslovno rečeno. Vjerovatno ima i onih koji su izginuli pod drugim okolnostima. Ukupan je broj za sve okolnosti - 1000.

[Bla]

A većina stradala u saobraćajnim nesrećama.
Izvini za off, samo se šalim.

[Krokodil Behko]

A većina stradala u saobraćajnim nesrećama.
Izvini za off, samo se šalim.

Pa ima ih bar 5% koji i jesu
U svakom slučaju, više ih je tako izginulo nego što su ih pobili Prle i Tihi.

Da reaktiviram dio posta

Branko se isprva opirao svom žestinom da ne piše o onom što je saznao. Iskopao je u nekoj savezničkoj bilješci podatak da su ukupni njemački gubici od kapitulacije kraljevine Jugoslavije do ulaska sovjetskih mehanizovanih trupa na istok Jugoslavije – bili nešto manji od 1.000 poginulih vojnika.

Potom moj stari post uz napomenu ispod.

Evo, upravo sam izguglao podatke

Southeast-Balkans (Army) 1939-1945

-mrtvi 19,235
-nestali 14,805
-total 34,040

Kao što rekoh, puno bliže istini. Da napomenem, cifra koju je navela ona
novinarka, odnosila se na period do jeseni 1944.godine odnosno do
dolaska ruske armije u Srbiju.

To je cifra do kraja rata i za cijelu jugoistočnu Evropu.

Konstatujem da ih je najveći broj izginuo od jeseni 1944. godine, kad su Rusi stigli na Balkan.

[Bla]

Tako to biva kad se ratuje starom Sun Tzu taktikom zvanom zavadi pa vladaj.

[Spanac_113]

Jesam Behko, zato i pitam.
Gledaj, Francuzi i sami kazu da je njihov pokret otpora bio sala mala za usporedbu sa titovim partizanima. Vecinom velicanje od strane engleza.
Sama sustina gerilske borbe i jeste skretanje puno jace sile i ometanje logistike, istovremeno izbjegavajuci direktni sukob.
Cijelim tijekom rata se vise radilo na borbi za politicke pozicije i, cini me se, izbjegavanje sukoba sa ce...cima. Od kojih se mnogi pridruzuju partizanskom pokretu, posebno ne-Drazini, Ljoticevi etc..
Isto tako me malo zbunjuje kako niko ne spominje infiltraciju od strane bosanskih muslimana i pobunu u kasarni Handjar Divizije u Francuskoj. Prije neki dan sam procito kako francuzi u tom gradicu slave taj dan kao dan ustanka Hrvata. Opet, niko se od nasih ne javlja.
Najvise se tuklo izmedju sebe na sto su svabe i racunale.
Izvinjavam se zbog skakanja po temama al ima dosta gradiva za preci.