SDA

[Taare]

Čini ti se.

Ništa se meni ne pričinjava. To je jedno. Drugo, ovo je ozbiljna tema na kojoj bismo trebali diskutovati iznoseći neke argumente, a ne vlastite zamisli i šta bi bilo kad bi bilo.
Čitav tvoj upis se svodi na neke pretpostavke.
Hajmo sad iznijeti poznate činjenice.
Dakle, ono što sigurno znamo jeste to da je aliji za ostanak u krnjoj jugi nuđeno mjesto predsjednika iste.
Da li bi taj ostanak spriječio rat? Naravno.
Imali bismo još 100k živih, plus milion i nešto koji ne bi bili raseljeni.

Dalje, u rat smo krenuli nenaoružani uz nadu da će nas svijet zaštititi.
Alija je bio naivna mlada. On je po "pamet" išao kod stranih diplomata čiji je jedini cilj bio rušenje juge.
Ono što sigurno znamo jer imamo pisane dokumente jeste to da je alija po nagovoru američkog ambasadora odbacio kutiljerov plan.
Vjerujem da je slično bilo u vezi ostanka u jugi.
Spominjale su se neke garancije zapada i neka šesta flota koja bi nas branila.

Jer, imali smo dogovor zulfikarpašić-karadžić. Imali smo spreman plan za UNIJU DRŽAVA, a ne srboslaviju kako su je neki nazivali.
Dakle, predsjednik unije bi bio alija.
Komandni kadar bosanske komponente jna bi činili Muslimani. To je ono što nam je nuđeno i što je filipović ispregovarao.

Onda dolazi poziv iz centrale sda koja odbacuje plan i kreće u nezavisnost iako su srbi naoružani do zuba govorili kako će rezultirati taj korak.

ZULFIKARPASIC: Interesantno је da srpska strana, i onda kad је Izetbegovic odustao, nije jos odustala od sporazuma, nego је nastavila meni predlagati da posjecujerno zajednicki nеkа mjesta u Bosni. Оni su priredili veliki zbor u Tгebinju, na koji је doslo vise hiljada Muslimana, ali i рrеkо trideset pet hiljada Srba i Crnogoraca. Bio је to veliki narodni zbor i veselje, s muzikom, plesom. Prvo smo imali jednu uzu konferenciju predstavnika SDS-a i odгzali konferenciju za novinare, zatim smo nа fudbalskom stadionu u Trebinju odrzali konferenciju, koja је - kako mi rece jedan pгofesor Univerziteta iz Trebinja - privukla vise svijeta nеgо sto bi se skupilo prilikom Ducicevih dana poezije ili na osnivackoj skupstini SDS-a. То је biо najveci zbor sto ga је Тrеbinје ikada vidjelo. Na tome zboru sam ја govorio. Ugovorili smo da napгavimo niz slicnih zajednickih zborova. Tu su neke muslimanske gruре djevojaka pjevale sevdalinke, nastupili narodni pjevaci, ра orkestar. Bio је to susret Srba i Bosnjaka koji је nevjerovatno uspio. Onda smo odrzali vrlo interesantan zajednicki zbor u Zvomiku, na kojemu је bilo vise hiljada ljudi, mnogo, mnogo vise nego kad smo mi pravili osnivacku skupstinu, ili kad su Srbi pravili osnivacku skupstinu za svoju stranku. Govorio је, osim mene, i Вurek, podpredsjednik Liberalne bosnjacke organizacije, onda Mujo Kafedzic, pukovnik i podpredsjednik МВО-а i niz raznih ljudi. Bio је tu i Нimzo Tulic, inzenjer i predsjednik МВО-а za Zvomik. Тај је zbor biо vrlo znacajan ро tome sto је glavni predstavnik Srba Karadzic rekao da је Velika Srbija jedan fini san, ali koji se ne moze ostvariti u Bosni, da Srbi to treba da znaju, da je stvarni zivot nesto drugaciji od takvih ciljeva. Prilicno је razumno zatim govorio kako u onim djelovima Воsnе, gdje Srbi i Bosnjaci zive zajedno, u poloviпi opcina vecinu imaju Bosnjaci, а u drugoj polovini је imaju Srbi, da ondje gdje su Sгbi trebaju da se Muslimani stite, а gdje su u vecini Muslimani, treba i оni da stite Srbe, i da је jedina peгspektiva u zajednickome zivotu. I danas, kada neko od posjetilaca Iпstituta pogleda video snimku tog skupa, kaze da је nevjeгovatno dokle su ustvari Srbi bili pristali na taj sporazum i odrekli se ideje Velike Srbiје za volju jednoga sporazuma s Bosnjacima.

Nekad kasnije o kutiljerovom planu koji je, barem po meni, bio druga najbolja opcija.

[Taare]

Vrlo zanimljivo štivo napisao je i filipović i u njemu pojašnjava šta se sve dešavalo i kako se odvijalo.

https://www.bhdani.ba/portal/arhiva-67- ... t16511.htm

Kad je odbijen moj prijedlog da se u izborni savez za izbore ide sa Durakovicem, tada sam shvatio da vise nema osnova nikakva moja suradnja sa SDA. Kada je SDA proklamirala savez sa SDS-om i HDZ-om, znao sam da je Bosna krenula na jedno putovanje puno opasnosti i neizvjesnosti. Izborna pobjeda je tom probudjenom nacionalizmu dala u ruke drzavnu moc i sve instrumente drzavne sile da je upotrijebi za provedbu svog nacionalnog programa. A programi nasih nacionalizama su bili suprotni i vodili su ka njihovom sukobu.

Na kraju sam se, unatoc svim rezervama, slozio sa Zulfikarpasicem u ocjeni da je stanje toliko urgentno da se taj rizik mora prihvatiti. Tako su, pod auspicijom predsjednika SDA Alije Izetbegovica i uz mandat kojeg nam je on dao, zapoceli, kasnije mnogo spominjani i komentirani, srpsko-muslimanski pregovori o tome kako rijesiti problem sudbine nase zemlje. Buduci da smo zeljeli da pregovori budu sto je moguce ekonomicniji i efikasniji, da ne budu optereceni negativnim iskustvom dotadasnjih dugotrajnih medjusobnih natezanja izmedju SDA i SDS, te da se odmah koncentriraju na bit problema i do tada dostignuti nivo razvoja pitanja o nasim odnosima, posli smo od stava da treba da damo jednu negativnu formulaciju problema, tj. da razgovore pocnemo od onoga o cemu uopce necemo i o cemu nema smisla pregovarati, tj. od onoga sto ni jedna ni druga strana ne moze ni u kojem slucaju prihvatiti. Time smo nastojali omedjiti moguce polje sporazumijevanja i postici da razgovori dovedu do nekog rezultata. U tom smislu smo, kao polaziste muslimanske strane, odredili stav da mi ne mozemo i ne zelimo ni pod kojim uvjetima razgovarati o bilo kakvoj podjeli zemlje. Pod uvjetom da se ocuva suverenitet nase drzave i njen teritorijalni integritet, mi smo spremni da sa nasim partnerima potrazimo rjesenje za sve ono sto oni postavljaju kao temeljni i bitni uvjet za njih i od cega oni, ni pod kojim uvjetima, ne zele odstupiti.

[Taare]

I ono glavno...
Nakon što je alija otišao "po pamet" u ameriku, uslijedilo je ovo:

TV Sarajevo je zatrazila da u jednoj veoma popularnoj emisiji, tada poznate voditeljice politickih emisija TV Sarajeva Dubravke Kenic, koja je bila tada veoma dobro pracena, dvojica clanova pregovarackog tima daju obavijesti o toku i eventualnim rezultatima razgovora. Nije mi ni do danas poznato kako je doslo do toga da su za tu emisiju odredjeni upravo Adil Zulfikarpasic i Nikola Koljevic.
Emisija je emitirana u elitno vrijeme, tj. u osam sati navecer. Nakon uvodnog dijela emisije, u kojem je sama voditeljica objasnila o cemu se vodi razgovor pred kamerama u studiju, kada su dvojica aktera emisije, Zulfikarpasic i Koljevic, zapoceli da objasnjavaju razloge zbog kojih su vodjeni pregovori, dosao je grom iz vedra neba. Neko je u studio unio jedan papir. Voditeljica je pogledala na taj papir, preblijedila u licu i zapocela da ga cita. Bio je to fax iz Centrale stranke SDA. U tom faxu je SDA, odnosno njeno rukovodstvo, ustvrdilo da ne priznaje nikakve pregovore, da nije uopce za bilo kakve pregovore, da SDA, ne samo nije za odredjena rjesenja u pogledu srpsko-muslimanskih odnosa, nego da se protivi i samoj ideji sporazuma. SDA je protiv ideje o tome da se postigne nekakav srpsko-muslimanski sporazum. Uz to je, u tom dokumentu, bilo dodano i nekoliko floskula o tome kako oni nece da se dogovaraju iza ledja svojih politickih partnera, tj. HDZ-a i sl.

[Taare]

Idemo dalje o legendarnom političaru aliji.

Nista u zemlji nije funkcioniralo. Vlada je bila skoro sasvim paralizirana, Predsjednistvo se, isto tako, nalazilo pred punom paralizom, Skupstina nije zasjedala, te drzava zapravo nije uopce funkcionirala, jedino je Izetbegovic mislio da ako on radi da tada i drzava djeluje. Zahtjevom za sazivanje Skupstine, obratio sam se njenom tadasnjem predsjedniku Momcilu Krajisniku. On je radio u svome kabinetu i nije napustio Skupstinu kao vecina srpskih poslanika. Razgovor s Krajisnikom povodom zahtjeva za sazivanje Skupstine u stalno zasjedanje obavio sam negdje 15. marta. Dva dana nakon tog susreta, Krajisnik me je pozvao u svoj kabinet u Skupstini. Nije uopce razgovarao o sazivu zasjedanja, nego je poceo da govori veoma uzbudjeno o tome da su ekstremne snage u SDS-u donijele odluku da se predje u akciju, a to je znacilo rat. Kazao mi je da on licno nije za to, mada su se Srbi potpuno za to pripremili i mada imaju sve sto je nuzno da dugo i uspjesno vode rat. Osigurali su i pomoc iz Srbije i pomoc JNA, a mi necemo imati nikakve pomoci i podrske osim, eventualno, verbalne. Zatrazio je od mene, buduci da zna da sam patriota i kao musliman i kao Bosanac, da zajedno pokusamo jos jednom da se rat sprijeci. Od mene je zatrazio da odem do Izetbegovica i predlozim hitni susret izmedju Alije Izetbegovica i Radovana Karadzica. Shvatio sam ga u potpunosti i sasvim ozbiljno. Uvjeren sam da nije igrao nikakvu igru i da se nije salio niti izvodio neke takticke vjezbe, nego da se, suocen s ratom kao neizbjeznom posljedicom dotadasnje politike koju je i sam vodio, jako pokolebao i pomislio na trazenje nekog izlaza. Zbog toga sam istog casa otisao u Predsjednistvo drzave i zatrazio prijem kod njegovog tadasnjeg predsjedavajuceg Alije Izetbegovica. U kabinetu sam zatekao gospodju Berberovic, inace kcerku predsjednika Izetbegovica, koja je tada bila sef kabineta svog oca. Rekao sam joj da sam dosao u hitnoj i veoma vaznoj stvari koja se tice rata i mira i da bih trebao odmah da vidim Predsjednika. Primila me je veoma ljubazno, ali mi je kazala da je Predsjednik van zgrade na nekom sastanku i da ne zna kada ce se vratiti. Kada sam rekao da cu ga pricekati ma koliko dugo ostao vani, ona je taj prijedlog otklonila i kazala da ostavim brojeve telefona gdje me mogu naci, a da ce me ona odmah pozvati cim Predsjednik dodje. Taj prijedlog nisam mogao odbiti i pristao sam, davsi telefonske brojeve u sjedistu stranke i kod kuce, gdje sam namjeravao biti cijeli dan. Cijeli taj dan sam cekao poziv, ali je on izostao. Sutra sam opet otisao u kabinet gospodji Berberovic, koja mi je isto tako ljubazna, rekla da jako zali zbog svega, ali da se Predsjednik kasno vratio. Kazala je da je i danas jako zauzet, te da se strpim, jer ce me oni pozvati odmah cim on bude mogao da me primi. I taj dan je prosao bez poziva. Sutra ujutro nisam zelio da idem i da budem eventualno opet ljubazno odbijen, ali sam, zbog vaznosti same stvari zamolio tadasnjeg generalnog sekretara stranke MBO-a gospodina Saliha Focu da on ode. Ponovilo se isto. To smo ponovili i sutra sa istim rezultatom. Iz svega sam zakljucio da Izetbegovic ne zeli da se susretne sa mnom i o tome sam obavijestio Krajisnika. On je izrazio zaljenje i tom prilikom se veoma srdacno i, nekako, definitivno pozdravio sa mnom. Na moje pitanje zbog cega taj ceremonijalni pozdrav, ta necemo valjda sada zivjeti na dva svijeta nego i dalje u istom gradu, on je kazao da ce uskoro u Bosni da nastanu dva svijeta.

Ovo ponasanje Izetbegovica bilo mi je odista veoma zagonetno, pa sam ga prvom pogodnom prilikom, a to je bilo u jeku rata, u Zenevi, zapitao zbog cega nije zelio da me primi, a znao je da se radi o poruci od Krajisnika i daje stvar veoma vazna. Tada mi je rekao da on nema pojma o tome da sam ga ja zelio vidjeti i da sada to cuje prvi put. Rekao sam mu da, ako je to sto kaze tocno, onda ga njegova kcer nije informirala i time je sama presudila u jednoj vaznoj drzavnoj stvari. Kazao sam mu da sada moze da vidi da sam od pocetka imao pravo, kada sam smatrao da je ucinio pogresku i da nije dobro da je svoju kcer postavio izmedju sebe i javnosti.

Izgleda da su u porodici Izetbegovic žene oduvijek vodile glavnu riječ u politici.
Jučer alijina kćerka, danas snaha sebija.


https://www.bhdani.ba/portal/arhiva-67- ... eljton.htm

[Taare]

Da je bio ikakav političar, shvatio bi s kim ima posla.
Ali ne, vodali su ga ko slijepca, obećavali mu i navlačili ga, a time i državu bih i njene narode sa slobodne teritorije vodili u propast.

Portret jedne od tih vucibatina, kao i prava uloga francuske i engleske.

Sto se tice drugog od glavnih aktera Davida Owena, famoznog Lorda Owena, on zasluzuje da se o njemu napise knjiga i da su pokaze kako su beskrajni ljudska tastina, laz i samoljublje. Zelim ovdje da dam samo jedan mali portret, zapravo kroki, tog za nas u mnogome fatalnog covjeka. Po obrazovanju i ranijem zanimanju je ljekar neurolog i psihijatar. Politikom se poceo rano baviti i dogurao do ministra vanjskih poslova Velike Britanije, pa cak i vodje Socijaldemokratske stranke, koju je osnovao prethodno razbijajuci svoju originalnu Liberalnu stranku. Nakon sto ga se Margaret Thatcher elegantno rijesila, predlazuci ga za neku omanju plemicku titulu (Baronet), on je nastavio da trazi angazman u politici. Nije uspijevao u britanskoj politici, jer ga je bio glas, koji je najbolje izrazen u nadimku kojeg je dobio, tj. “dr. Deth” (doktor Smrt). Naime, poznat je po tome da je ubio sve cega se dohvatio. Na nasu nesrecu, intenzivno traganje Lorda Owena za politickim ili bilo kakvim, ali unosnim angazmanom, koincidiralo je u jednom momentu sa zeljom tadasnjeg Premijera Velike Britanije Johna Majora da nadje covjeka za posao kojeg nikada ne treba dovrsiti, barem onako kako je to bilo logicno i moralno, tj. u skladu sa vec donesenim odlukama Konferencije u Londonu, odrzane 20. augusta 1992. godine. Nije mogao naci boljeg od Owena. Tog covjeka, osvjedoceno slabog morala, a izrazeno velike ambicije i sujete, kojeg odlikuje jedino tipicno engleski cinizam i arogancija, zapravo neosjetljivost prema sudbini drugih, izabrali su za kopredsjedavajuceg Konferencije o miru u Bosni i Hercegovini.

Njegovi politicki sponzori John Major i Fransois Mitterand, nisu nista bolji od njega, pa je stvorena odlicna ekipa za pokapanje Bosne i Hercegovine i njene drzavne cjelovitosti i neovisnosti. On je povjereni mu posao vodio velikom bezobzirnoscu, a svoju strategiju pomirenja sam je opisao na jednoj veceri, odrzanoj u rano proljece 1993. godine kod Mitteranda, na kojoj je kazao da je Konferencija, u svom dotadasnjem radu, ispunila sve ciljeve koji su joj postavljeni. Nije dozvolila da Srbi budu okrivljeni za agresiju i da izgube, niti da Hrvati toliko oslabe da bi postali meta jakih srpskih apetita, a nije dozvolila ni da se udruze, eventualno, Srbi i muslimani. Sto se tice muslimana, na putu su da im osiguraju odredjeni prostor za prezivljavanje, sto je sada realno, jer je njihov broj znatno reduciran i sveden na podnosljivu i europskim interesima neopasnu mjeru. Ovakav cinik i pomagac zlocina je, na nasu nesrecu i s maksimalnom ironijom receno, bio glavni mirotvorac u vremenu od 1992. do 1995, godine. lako je, u ljeto 1993. godine sam priznao da mu je mirovni plan propao, nije se povukao (kakva razlika prema Cyrusu Vanceu) sve do sredine 1995. godine. A i kako bi se povukao i ostavio koku koja je nosila zlatna jaja. Imao je, po sopstvenom priznanju u jednom londonskom Magazinu, platu od 35.000 USA dolara i sve placene troskove, plus osiguranja, odvojeni zivot i drugo, te se po prvi put obogatio. Kazao je da je u tom poslu po prvi put u politici zaradio neku prilicnu sumu novca.

[Čarobni]

Bilo je potrebno 105 uzastopnih grešaka s naše strane da se napravi ovakvo sranje od države.

Alija ih je načinio svih 105, među kojima su prve sjedanje za pregovarački stol sa teroristima i islamizacija ARBiH.

Ja ipak mislim da je veća umjetnost napraviti 2 greške u kratkom postu od 2 rečenice nego 105 grešaka u 4 godine.

Pod teroriste pretpostavljam da misliš što je pregovarao sa domaćim Bobanom i Karadžićem umjesto sa Tuđmanom i Miloševićem. To je radio jer je zapad to očekivao, zašto su stranci dolazili sa onakvim planovima i mapama kako bi nezavisna BiH trebala izgledati? Zašto je na svakoj BiH bila u 3 boje? Zelena-crvena-plava, boje 3 naroda?

Za islamizaciju, kada su BiH građani šetali sa Titinim slikama tada su već rušili džamije.
Kada imaš ideju o multietničkoj ARBiH koja bi po logici trebala okupljati sve građane RBiH, svih nacija i religija i ateista i onda se dobar dio 2 naroda priključi neprijateljima u cilju razbijanja sopstvene države, krenu priče o Turcima i dahijama, ruše se džamije, siluju se sugrađanke i članovi familije samo zato jer su "bule i balijinke", muškarcima se sudi po osnovi jesu li osunećeni, izvrši se genocid kao osveta Turcima, zapad te izda, uvede ti embargo, od zapada (pogotovo od licemjerne Evrope) si ostavljen da krepaš da ti jedina pomoć dolazi od arapskih ratnika (nevažno kako su došli) onda to budi bar u tom periodu neki inat, čak kod onih čije je omiljeno jelo čvarci a piće rakija.
Tu Alija nema nikakve veze.

Tvoja replika je nepoveziva sa onim što sam napisao, jer si krenuo sa lošom pretpostavkom, a onda, na bazi te loše pretpostavke sastavio čitavu priču koja veze nema ni sa čim.

Okani se pretpostavki.

[insomnia]

Krajisnik stari mirotvorac.

[Hasan 88]

Mislim da bi se i on zaprepastio koliko je ova njegova kreacija od stranke postala korumpirana.

[Taare]

Još jedna zanimljivost nepoznata širim narodnim masama.

kljuc je cijele situacije bio u tome sto je zapadna diplomacija zeljela na svaki nacin iskljuciti tu cinjenicu i konstataciju koju je donijela Konferencija u Londonu, tj. cinjenicu da se u Bosni radi o agresiji na jednu neovisnu i suverenu zemlju clanicu OUN-a. Zeljelo se kazati kako je to samo jedan unutarnji gradjanski rat, te je na tome temeljen stav o zabrani uvoza oruzja u Bosnu i Hercegovinu. Govorilo se o tome kako Srbi tvrde da ratuju samo bosanski Srbi. Iskoristio sam zgodu i obratio se generalu Scowcroftu pitanjem: “Gospodine generale, kao vojnik Vi svakako znate koliko se aktivnih vojnika moze dobiti npr. iz jednog miliona stanovnika. Uzmite u obzir jos i cinjenicu da je stanje zdravlja i ishranjenosti, kao i opce fizicke spreme, te mnogi drugi momenti, u nas losije nego kod vas u Sjedinjenim Americkim Drzavama.”

On je odgovorio: “Da, znam. Oko 18.000 vojnika.” “Kada to znate i kada znate, a evo ja cu Vam citirati rezultate posljednjeg popisa (1991. godine), u kojima stoji da je Srba u Bosni i Hercegovini samo 1.300.000, kako je moguce da oni sada imaju 120.000 aktivnih vojnika, kada su se trupe JNA navodno povukle iz nase zemlje, shodno Rezoluciji OUN-a. To znaci da su Srbi u Bosni i Hercegovini mogli imati jedva 22.000 vojnika. Postavlja se pitanje tko su onih 100.000 vojnika viska, koji sada ratuju u nasoj zemlji, a vi vrlo dobro znadete koliko ih ima, jer o tome imate precizne obavjestajne podatke. Pri tome vodite racuna da od tih mladih ljudi veliki broj mora da se koristi i za druge poslove, npr. policijske snage, cuvare po brojnim logorima, zatim u proizvodnji i na drugim sluzbama.” Na to je on odgovorio: “Uhvatili ste me, tocno je to sto ste rekli i jasno je da u Vasoj zemlji ratuje Milošević.

[Čarobni]

Umiješanost Srbije u agresiji na BiH je bila neupitna, ali Srbiju je lično Bakir Izetbegović zaštitio u saradnji sa Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom, čime je napravljena sabotaža i nemjerljiva šteta ovoj državi.

Bakir Izetbegović je čovjek kojem je lično Alija iskov'o fotelju i neka vjeruje ko hoće, ali ja ne mogu vjerovati u sulude tvrdnje kako Alija nije znao kome ostavlja Bosnu.

Uostalom, neznanje nije nikakvo opravdanje, kao predsjednik države nemaš pravo da ne znaš.

[insomnia]

Zar smo mi u diktaturi?

[Naseef Mushroom]

Ja ipak mislim da je veća umjetnost napraviti 2 greške u kratkom postu od 2 rečenice nego 105 grešaka u 4 godine.

Pod teroriste pretpostavljam da misliš što je pregovarao sa domaćim Bobanom i Karadžićem umjesto sa Tuđmanom i Miloševićem. To je radio jer je zapad to očekivao, zašto su stranci dolazili sa onakvim planovima i mapama kako bi nezavisna BiH trebala izgledati? Zašto je na svakoj BiH bila u 3 boje? Zelena-crvena-plava, boje 3 naroda?

Za islamizaciju, kada su BiH građani šetali sa Titinim slikama tada su već rušili džamije.
Kada imaš ideju o multietničkoj ARBiH koja bi po logici trebala okupljati sve građane RBiH, svih nacija i religija i ateista i onda se dobar dio 2 naroda priključi neprijateljima u cilju razbijanja sopstvene države, krenu priče o Turcima i dahijama, ruše se džamije, siluju se sugrađanke i članovi familije samo zato jer su "bule i balijinke", muškarcima se sudi po osnovi jesu li osunećeni, izvrši se genocid kao osveta Turcima, zapad te izda, uvede ti embargo, od zapada (pogotovo od licemjerne Evrope) si ostavljen da krepaš da ti jedina pomoć dolazi od arapskih ratnika (nevažno kako su došli) onda to budi bar u tom periodu neki inat, čak kod onih čije je omiljeno jelo čvarci a piće rakija.
Tu Alija nema nikakve veze.

Tvoja replika je nepoveziva sa onim što sam napisao, jer si krenuo sa lošom pretpostavkom, a onda, na bazi te loše pretpostavke sastavio čitavu priču koja veze nema ni sa čim.

Okani se pretpostavki.

Naveo si dvije njegove greške i osvrnuo sam se na to šta si napisao, nisam ništa fulao. Ukratko Alija nema veze sa ove dvije greške.
Da je do Alije što je sa vođama bosanskih Srba i Hrvata pregovarao umjesto sa predsjednicima Srbije i Hrvatske ne bi zapad dolazio sa mapama kako bi buduća nezavisna (R)BiH izgledala od koje je svaka bila u tri boje koje predstavljaju tri naroda.

Što se tiče tzv. islamizacije ARBiH. To je kombinacija i rezultat izdaje zapada, kurve Evrope, buđenje inata zbog pogrdnih imena poput Turčin, balija, bula i rušenja džamija, Don't dream dreams, pad komunizma koji je doveo do toga da se svi narodi u Jugoslaviji okrenu svojoj tradiciji, stereotipima, nacionalnosti i većinskoj religiji, tragedija Bošnjaka da je u onom sistemu bilo kakav dodir sa njihovom nacionalnošću bila tabu tema pa je jedini identitet bila religija, odlazak ili odbijanje većine Nebošnjaka da se pristupi ARBiH je dovelo do većeg izražaja svega toga.
To što mnogi zovu islamizacijom je samo normalna posljedica svih tih dešavanja i to bi se desilo sa ili bez Alije.
Ne moraš se složiti sa mnom, čak i smatrati glupošću sta sam napisao ali ne možeš dokazati da je za ovo kriv/zaslužan Alija.
Siguran sam kada bi naveo tih 105 grešaka da bi se bar kod 95 moglo lahko utvrditi da nije krivica Alije ili da bi se desilo i bez rahmetli predsjednika.

[Rum]

[Pasaga]

Carobni je ponekad malo plah,tako bi se to reklo

[Rum]

Jedan i jedini moj predsjednik

[insomnia]

Majo preimenuj temu u “prije 17 godina ostali smo siročići”

[Taare]

Filipović i zulfikarpašić su na najbolji način i iz prve ruke pobrojali alijine katastrofalne greške.

[Rum]

rEKLA KAZALA

[Laser]

Filipović i zulfikarpašić su na najbolji način i iz prve ruke pobrojali alijine katastrofalne greške.

Što je više kleveta i laži,
Aljo nam je miliji i draži.

[Naseef Mushroom]

... da ti jedina pomoć dolazi od arapskih ratnika (nevažno kako su došli) ...

Nesto se ne sjecam da ih je bilo u nekom znacajnijem broju ...

Ovo koliko ja znam - bila jedna grupa desetak turaka 92-ge - prvi esalon koji je iz visokog preko Kralupa probio iznad Ilijasa i primakao se Zuci, i oni su se borili a zatim se vratili u Tursku ubrzo poslije te akcije, a ovo ostalo ... u Hercegovini bila jedna grupa koja je pravila sranja po bosnjackim selima, mlatili ljude koji imaju kazan za rakiju i pucali na djevojke na Jablanickom jezeru iz automatskih pusaka jer su bile u kupacim. Nakon sto smo ih otjerali (a trebali smo ih pohapsiti), otisli za Zenicu. Vise su stete napravili nego koristi ... poslije su provaljeni da su dosli sa britanskim pasosima preko Splita ...

I oni famozni kampovi za obuku, dva ili tri ... fol iranski neki insruktori, nidje veze. Nastavnik naoruzanja i gadjanja u centru iznad Pazarica ustvari bio sirijski student koji je zaglavio u Bosni, lazno se predstavljao kao iranski porucnik ... lik nije znao ni osnove gadjanja, nikad nije ratovao ... Samo jedan od njih je zaista bio iranac koji je dosao kao dobrovoljac ali njegova taktika diverzantskih dejstava je bila prilagodjena pustinjskom ratovanju, ne nasim terenima tako da od njihove obuke nije bilo neke koristi.

Ali svakako hvala im sto su nam pomogli kad je bilo najteze.

Ma ludilo bilo u ono doba. Glasaš za nezavisnost na referendumu kao i Slovenija i Hrvatska, imaš snove, iluzije, građanska RBiH, da se Rifat makne iz kuhinje, da će Hasan, Stipe i Milutin zajedno braniti svoju državu, grad, školu, ulicu, komšije protiv agresora a stoka krenula rušiti džamije i uništavati samo gradove i sela gdje su Bošnjaci. Nisu ubijali Bosance i Hercegovce svih nacionalnosti i religija već su im mete bila mjesta gdje su mislili da žive samo Bošnjaci. Bosna i Hercegovina gori i umjesto da se ludilo zaustavi prdonje u Briselu ili gdje god raspravljaju kako da zaustave rat a u isto vrijeme da nemaju državu koja je većinski muslimanska u srcu Evrope,
dama Meliha Varešanović čija je slika kako elegantno šeta ratnim Sarajevom obišla svijet i podsjetila zapad da smo i mi ljudska bića je pomogla više u empatiji nego stotinu slika kako nene muslimanke sa šamijama plaču nad mrtvim sinovima i unučadima i ukopavaju ih po islamskim propisima, kurva Evropa okrenula leđa "don't dream dreams" embargo i onda dolazi grupa Azijata sa kojima nemamo ništa zajedničko osim religije i pružaju podrsku "braći" i nakon Amerikanaca nam najviše valjaju, bar na terenu.
I onda se čude Yutel Pedja i ostali zašto je se ARBiH u najtežem periodu "islamizirala" pa makar iz inata i pojedini misle da je Alija igrao neku ulogu u tome.