Post
by planamac » 21 Oct 2020, 15:00
Prva asocijacija na ideale i idealizam mi je: „za ideale ginu budale!“ – taj sam, ne znam da li samo 'bio' ili 'bio i ostao' – o tome najčešće okolnosti, tj. konretna situacija ima odlučujući uticaj, tako da... svakom ostaje da sam razmisli o idealima i idealizmu generalno, a i da za sebe procijeni i to koliko su „živi 'ideali' Alije Izetbegovića“.
U tom smislu i s tom svrhom postaviću dva posta u kojima ću izdvojiti neke njegove izjave i grupisati ih kao „političke“ i „vjerske“, te naglasiti meni najvažnije dijelove tj. misli, odnosno ono što smatram da bi svaki čovjek trebao imati 'na umu' prilikom promišljanja o tim temama, posebno u kontekstu Bosne i Hercegovine.
Ovo je, da tako kažem, 'politički dio':
Jugoslavija nije mogla opstati onakva kakva je bila iz dva osnovna razloga: prvo, zbog svog političkog modela, koji je doživio historijski poraz širom svijeta i, drugo, zbog srpske hegemonije koja je, da tako kažem, genski bila ugrađena u tu tvorevinu još od samog početka.
Ne može se jednostavno prestati sa ratom, osim ako hoćete da kapitulirate. A mi nećemo, i nemamo razloga, da kapituliramo. Znate koliko tragamo za koliko-toliko pravednim mirom i mislim da je to općepoznato. Sve mirovne ponude mi smo prihvatili. Srbi su ih redom odbijali. Postoji neka donja granica ispod koje ne možemo i nećemo ići.
Što se tiče radikalizma, ako mislimo na istu stvar, on ovdje ne bi vodio ničemu. Bosna se nalazi na razmeđu svjetova i uz to opkoljena sa svih strana. Na ovoj geopolitičkoj poziciji i u ovakvoj situaciji radikalizam bi vodio izolaciji. Izazov i odziv ne bi bili ni u kakvoj proporciji, pa bi se radikalizam sveo na verbalizam i parole. I konačno, zar naša oružana borba nije dovoljno radikalan odgovor. Uporedite je sa albanskom pasivnom rezistencijom na Kosovu, pa ćete shvatiti razliku.
Neprihvatljivi su zahtjevi da mi neprijatelju u svemu odgovorimo ravnom mjerom. Prvi razlog (i razlika) je principijelne naravi: mi smo demokrate, oni su fašisti. Druga razlika je što oni hoće cijepanje Bosne i za sebe traže jedan dio tako razbijene Bosne, mi hoćemo cjelovitu Bosnu u međunarodno priznatim granicama. Ovakva Bosna moguća je samo kao demokratska država. Politička isključivost i radikalizam imaju svoju cijenu a to je redukcija političkog cilja od cjelovite Bosne na njen dio. Ta zavisnost je prvo što moramo znati ili, ako ne znamo, to treba da naučimo i objašnjavamo narodu. Mi ne možemo imati naš cilj a njihovu političku logiku. Stoga mi ne možemo rezonirati na sljedeći način: oni ruše džamije, mi ćemo rušiti crkve, oni protjeruju naš narod, mi ćemo protjerivati njihov itd. Uostalom mi smo država, oni su paradržave, naša Armija je vojska, njihove oružane formacije su paravojske itd.
Bosna je evropska zemlja. Ja sam musliman, ali istovremeno i Evropljanin. Dobro se osjećam što mogu biti i jedno i drugo. Slična je stvar sa Bosnom. Ona pripada Istoku i Zapadu. To je jedna interesantna zemlja, zemlja na tzv. velikoj granici. Linija trenja između dva svijeta, Istoka i Zapada, šetala se preko Bosne kroz više stotina godina i ona je stvorila ono što zovemo bosanski duh. Osnovna karakteristika tog duha jeste tolerancija, sposobnost da se živi s nekim ko se razlikuje od vas. Nedavno su se desili masakri u Srebrenici i Žepi. Nije bilo ni pokušaja revanša u BIH prema srpskom narodu. Dakle, to je moj odgovor. Pripadnici smo dva svijeta i sretni smo što je tako.
Ja nemam rizika, kada odem u Francusku, Englesku, Ameriku, da me neko upita: zašto ste vi protjerivali ljude ili rušili mostove, bogomolje itd. Ja nemam tih problema, naprotiv, svugdje sam dobro dočekan, ne kao Alija Izetbegović, da se razumijemo, nego kao predsjednik jedne države koja je opravdala naziv civilizirane zemlje.
Mi smo uspjeli da pribavimo i sačuvamo naklonost svijeta. Kada kažem naklonost svijeta, ne mislim na naklonost vlada, nego naroda, običnih ljudi. Malo vlada nas je podržavalo. Tri i po godine gledali su kako nas tuku, dok se nisu odlučili da nešto urade, a njihovi narodi su smatrali da je to od početka trebalo da učine. Ja sam dosta putovao ovih godina, vidio sam šta obični ljudi misle o Bosni, onaj običan svijet, onaj policajac na ulazu u Ženevu, onaj carinik u Njujorku ili prolaznik na ulici, vidio sam kako nas dočekuje običan svijet. Neki dan bio sam u Francuskoj i osjetio to. Hoću da kažem da svijet, i to baš njegov najbolji dio, a najbolji dio su obično njegovi pjesnici, umjetnici, ludi idealisti, onaj pomalo – kako se to kaže – 'uvrnuti' svijet – ali to su obično najbolji ljudi, upravo su nas oni podržavali. Oni nisu kalkulanti, kao što su političari, a, eto, mi smo ovdje svi političari, mi smo lošiji dio jednog naroda, nažalost je tako.
Mislim da ljude treba dijeliti na civilizirane i barbare i da je to jedina 'prava' podjela.
Zemlja je planam, život je razum, Bog je Svijest!
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
