Na bosanski forum svi unose radost. Neko svojim dolaskom, a neko odlaskom. Vraćamo kredite, priređujemo šokiranja i ibrete. Sve znamo, sve umijemo, pomoći hocemo, a možda i nećemo. Spoznajte istinsku draž opcije "quote".
IM_ex wrote:hej, vas dvoje, gladni smo, hocu reci nestrpljivi - dajte nam makar mrvice; njih cemo, valjda, prezivjeti do zavrsnih djela
Zar nije troje? Mislim ti si nam spisateljska dika
Ne znam ja o Majinim projektima ništa. Ja pomenuh svoj.
A velim da će biti nešto iza nove godinice. Možda budu dozica-dvije
crnog humora ali ovog običnog neće biti. Možda će tuknuti i na
nadrealiste jer ja drugačije humore slabo i priznajem.
predgovor
Prica koja ce uslijediti vuce zacete korijene iz ne bas skore proslosti, jos iz dobrih starih vremena, ima od tada dvije, tri, mozda i cetiri godine. Ima mozda i duze.. Tad zaceta prica jos je puna zivota, pa bi bilo suvisno pitati se ima li i kraj. Ne disite – pricu citati u jednom dahu!
Nista kuca, nista ni na pos'o
Bolovci su bili drustvena zajednica, koja je, nekoc, tako, imala originalan obicaj te svako malo organizovala kojekakve live susrete. Prisjecam se jednog nezaboravnog, zamisljenog u duhu turneje po Bosni i Hercegovini , pa i preko, mozes zamisliti, dragi citaoce, pa i preko. A odgovor na pitanje „A zasto i preko" lezi u tome sto je ta zajednica bila jugoslavija (namjerno malo j) u malom, nesto nalik danasnjoj drustvenoj zajednici „ Bosanci al ne znaci i samo Bosanci“, zajednici u koju se ulaskom ne mora izuvati, zajednici za koju tvrde da svi unose radost - neko svojim dolaskom, a neko odlaskom. vraćanjem kredite, povremeno priređuje šokiranja i ibrete, zajednici koja nastupa pod logom "Sve znamo, sve umijemo bolje od ikoga", nesto nalik, velim, al opet i nije, kao.
ahh ... toj druzini se jednostavno nije odvajalo jedno od drugih. Jazukom smatrase cak i ici odspavati bar reda radi, koji sat bar, da se uzarena tastatura a i server ohladi, odmori. A oci? A kicmu, vrat, ruke, prste … tijelo uopce? Ma ko li je to izmislio da se mora odmarati i spavati – koja glupost, aaa ... Eno mi Zivog (zivi) za svjedoka, nek' mi ne da lagat', redovno je ostajao najbudniji.
Malo to Bolovcima bilo, pa zamislise i organizovase turneju pod nazivom "Nista kuca, nista ni na pos'o".
Bjese ljeto, jedan posve potpun, prelijep dan. Navikli smo se medjusobno, poput zombija hronicno nenaspavane, svi smo izgledali tu negdje, za nijansu tek razliciti, razlikujuci se uglavnom (s)polom, bojom kose, visinom i kilazom. Veseli sto smo zajedno, veseli sto smo svim nasim brigama okrenuli ledja, … na kraju, veseli i sto ni pocesto nedodirljivi LAFF (inace nas shef, nas administrator, hocu rec‘ global moderator) nije odolio nasem pozivu, da nam se pridruzi. Doduse, vadio se dugo, dugo. Ni danas, nakon toliko godina, ne zelim vjerovati da mu je ikakva kocnica, u snebivanju „dal poci ili ostati“ bila druga do izostren osjecaj krajnje savjesnog obavljanja duznosti. Nadmasio je i samog Adactu, prosto nevjerovatno, al jest'. Taj tip nije poznavao strah. khm ... Ponijelo me pa malo slagah, ustvari, imao je samo jedan strah - strah ostaviti Forum bez igdje ikoga. Tada hakeri i nisu bas bili istrenirani kao danas, mada, znali su naletiti, kad u kad, ali ipak – u to vrijeme nisu bili maheri kao dasnasnji Anonymusi, te prethodno nisu najavljivali rijesenost na atak - "sigurno je sigurno, kad sam ja tu", mislio je nas savjesni shef.
Nas shef je bio poseban, nekad mi tako drag, a nekad mrzak k’o … Bio mi je drag zbog nastupa kad je, iznenadjen, haman ugodno, vidjevsi da sam i ja dala doprinos temi Slike forumasa istog trena pomislio „E kad je IM_ex, sad mogu i ja“ i bogme, zalijepi i on sebe. Da ne vjerujes.
Bio mi je mrzak kad mi k’o s druge planete hladno odbrusi da mi nece odobriti koristenje vise od 10 (15?) smajlija pri postanju, iako sam ga ljubazno zamolila ukazujuci da je Scheisse to ogranicenje jer, replicirajuci neciji post pokupim i smajlije tog nekog a cime sam ja ostecena … ma jok, nas shef nije fermao argumente, eh tad bih ga s apetitom povukla za onu njegovu, nesto duzu, kovrdjavu kosu, da ga zaboli. Il makar za uho.
Poseban nas shef bjese. Nije s nama u busu od samog polaska; poseban je, kazem, pa ce nam se pridruziti na dan uoci posjete aktuelnoj arheoloskoj lokaciji, u svijetu poznatoj kao Dolina piramida. Znao je on da nas bus jaaako sporo vozi, a po nasem htijenju. Nikako se ne mogu sjetiti k’o li je sjedio za volanom. hm … kad bolje „zamislim“ nije niko, samo bi se neko vec, od nas najblizih volanu, dosjetio scepati i trzajem zaokrenuti volan, kad se nagnemo u tolikoj mjeri da zaroljamo licem u necije krilo; dobro da ostadosmo zivi. Ma samo kad se sjetim tih scena, jooj najgore bjese niz Kobiljacu , samo dragi Bog nas je spasio, jer je znao:
- da nasa srca nisu zlobna,
- da smo srecni sto smo skupa, svi na neki nacin razliciti, ali duhom jedinstveni
- da smo veseli, raspjevani (nema veze sto se orila ista pjesma, tadasnji Dr Zoo-a hit)
- da ne pjevamo turbo-folk kich Gacice, Umri i kako se ono zove kich onog, u snu se ne snio, sto kopira Sinana Sakica, uf, kako ‚no … cek‘ da vidim na jutjubu … eh, eh – Malo viski malo Coca Cola
- da smo siti ozbiljnog zivota jer ozbiljan zivot bas i jest ozbiljan i tovar je, i nije cool, i demode je, i jos svasta je, pa si moramo dati oduska (nema veze sto je odusak potrajao i jos uvijek traje)
Pored ostalog i sto nam je zaista, ali zaista drago sto cemo se konacno i SRESTIi sa nasim nekad dragim a nekad mrskim nam shefom.
Bjese podavno, ali, imali smo mobitele. Da_da. Svi. No, nikog da vidis da krisom virka ima li kakva pristigla poruka, propusten poziv ili da vidi jel mu ko lajkao zadnju postavljenu sliku na fb ili kakvu mizerija provalu. Ozbiljnom zivotu smo rekli smo "ma zdraO". Mobitel smo morali imati za ndB da se neko gdje izgubi, nakon pauze, npr. kad se izlazilo van, trcalo u grmlje (jelte?!) i da bismo mogli javljati shefu na kojoj smo relaciji, da bi on iz aviona uskocio u drugi, Uenov, vec spreman za njegov dolazak, na Sarajevskom aerodromu, a i da nam nas, u ovom slucaju Dragi shef moze javiti gdje ce nas cekati, da bi nam se pridruzio u busu (ah, kao da smo zivjeli za taj trenutak) pa sve do Ville u kojoj smo, po preporuci moje malenkosti rezervisali smjestaj.
Izostrenog osjecaja za ekonomisanjem, sasvim ok mi se cinila fiksideja da prodjemo jeftinije, da smo nadomak arheoloskim iskopinama a ipak postedjeni buke navale mnogobrojnih, strane registracije posjetilaca, a u vrijeme dok se odmaramo od neumornog putovanja – a i moj prijatelj bogme da upozna svu tu moju divnu raju, pa i da zaradi, dabome. Teska su vremena dosla, ako svakodnevno hoss u grad, na jutarnju kaficu moras i radit', prijatelju, jasno.
Bar na koji minut s nama u busu bice i on, on, nas dragi shef, da bi nam time pokazao kako je on zaista velika raja, samo sto mi toga nikako da postanemo svjesni. Nije nam zamjeriti, mladost ludost, sto se kaze.
Ra-Ja si je zapikirala mjesto sprijeda, i to prvo mjesto, prvo do prednjih vrata i to nema nikakve veze s mogucim losim podnosenjem voznje autobusom (iako me ni najmanje ne bi cudilo da znam da joj skodi voznja busom), a putem bogatim krivinama i lezecim policajcima, putem koji se tad kofrcio misleci da je glavna faca za sva vremena, ni ne sluteci da bi ga nekad mogao zgaziti gigant Vc. Ra-Ja, posebna djevojka (u ovoj prici svi smo posebni kao pojedinci, samim tim je i nasa zajednica tretirana kao posebna.
Jah, Ra-Ja. Ra-Ja je naprosto obozavala LAFF-a. Iako su udisali isti zrak, ipak joj ga je cesto znalo nedostajati. Da, LAFF-a. A zraka?! Mozda i zraka. Njena ljubav bila je cista, ocita, cisca od ijedne od niza rodjenih zahvaljujuci forumskom druzenju. Da, radjana su mnoga prijateljstva, neka kratkotrajna, neka na duge staze pak, neka nezaboravna iako kratkotrajna, kao sto su radjane simpatije, antipatije i LJUBAV. Da, da, dragi citaoce, i ljubav, jer, kakav bi to forum bio a bez radjanja ljubavi. Takvi forumi ne postoje.
Jedna te ista pjesma se orila cijelim putem. Pomalo drasticno su izdale glasne mogucnosti, tako da se oni sa secije vise nisu ni culi, ali, nisu posustajali ni odvec otezanim sapatom nabrajati bogate rijeci tad glavne pjesme u centralnoj Bosni i Hercegovini, hocu reci u Dolini piramida. Istina, jeste da se paparaci dvatriput pomalo buntovnicki propinjao, u teznji izboriti se bar jednu pjesmu od Serifa da otpjeva, doslo mu da bude glasniji i od samog Sherifa, ali ga je Maja, inace tada laffova desna ruka, budno drzala na oku i cim bi se on propeo ona bi prijekornog pogleda podigla kaziprst i vrtila njime lijevo-desno, sto je znacilo „NEMOJ DA BI SE USUDIO!". I nema price.
Sechijashe je tonski jos jedino izvlacio Krokodil, koji je, kao stari lisac, tj. rocker, prepoznao neprocjenjiv urban ritam u hip-hop pjesmi vec na prvo slusanje te kasnije sve vrijeme i nesvjesno vec, zvucno oponasao BAS "RAM PAM RAM PAM RAM PAM" , po cemu je kasnije i dobio nadimak basista. Znao je on i drZooov tekst, naravno, i pjevao bi, al da mu je bilo oteti onu knjigu iz koje je istovremeno crpio znanje iz domena (h)istorije. A niko od nas nije bio raspolozen za otimanje knjige, ne bi se niko, ni na minut, iskljucio iz transa ( :disko2 ) a ni sto se niko toga nije ni sjetio, pa ni ja, do ovog momenta, kad vam pisem ovu, na istini baziranu pricu.
@Krokodil
ma naravno pa ko se ne sjeca
nadam se da tematskim izborom ne ugrozih tvoj uradak koji si najavio, a koji je jos u fazi spremanja
hajde, kani nam koji redak, cicijo
@paparaci
hvala, hvala
inspiracija je tuJ, no sikiriki, ama, treba sacekati da se prvi dio price ohladi a i da vidim kritike, da odvagam ima li smisla nastaviti hehee
Lijepo. Oduvijek sam smatrao da u Im_ex-ici, i ne samo njoj kada je u pitanju ovaj forum, čuči i posljednje sate otkucava tempirana bomba velike razorne spisateljske moći, u vidu neizrečenih osjećaja koji samo čekaju da prokuljaju van, pretoče se u slova i smlave sve pred sobom. Stoga je šteta što ne možemo češće čitati njene priče i dugačka opažanja.
Naročito kada se potpuno uživi u napisano (do čega ovdje ipak nije došlo u punoj mjeri, vjerovatno iz bojazni kako će biti primljeno od širokih masa ), jer - to je tek spektakl
Rizikujući da ispadnem rmentalno zaostao ako već nisam, upitao bih samo je li događaj stvaran, ili inspiraciju vuče iz neke interne zezancije u vidu imaginarnog putovanja na forumu?....mislim, mislio sam da stvaran nije, ali me je Kroki zbunio svojim komentarom
Gospon grana nek' si vala upitao o istinitosti dogadjaja jer je i mene Kroki zbunio, nekoliko puta sam se vratila i procitala ali ne mogu da "razaberem". Kako god, nestrpljivo cekam nastavke svih prica a i ove obecane.
Evo, na ovo sam mislio kad rekoh da tu ima mnogo neizbrušenih dijamanata (a šta li tek u njoj čuči....to niko ne zna )
Kad bi htjela nešto na više strana našvrljati, pretplatio bih se godinu dana unaprijed da dobijem svoj primjerak
Isto vrijedi i za autoricu posta iznad njenog, ali znam tj. sa priličnom sigurnošću pretpostavljam da nas na sveopštu žalost nekom pričom nikad počastiti neće
Zaboravih još komplimentirati Tempyju i dodati da željno iščekujemo naredne najavljene uratke & nastavke. Majin novogodišnji će pretpostavljam biti najspektakularniji
Sta se bijeli u gori zelenoj
dal' je snijeg, dal' su labudovi...
Snijeg jeste, ali ovo je sjajnije
labudovi jesu, al’ je ovo bajnije..
To je kuca Grane Niske-age,
on boluje od grdnijeh rana..
Obilaze ga Heidi i Dacina
a Ideja od stida ne mogla.
Kad su rane malo zarasle
napisa on pismo Ideji:
"ne cekaj me u kuci na Ilidzi,
u Krajini, nit' u Hercegovini"
Kad je Ideja pismo primila
nije bas sve dobro razumjela,
"kako moze djubre Sarajevsko?
ja mu djecu cuvam i podizem,
od posla da se sredim ne stizem"
Spremi stvari i strpa u kofere..
U tom zacu skripu guma
da bjezi uz stepenice, neme'Re
"ne bjez' Ideja, nije Grana"
rece mailed, sobarica strana
"to je Rum tvoj rodjak iz Zenice,
Onaj sto je poludio zbog Morene, jedne Njemice,
Poslao ga Grana Niska-aga
da cuva kucu kada ti odes”
Rum suti, nista ne govori
zvace protein bar I mailed okom dvori
izvadi iz dzepa novcanica bunt
dade ih Ideji I rece ono, kao malo ljut:
“drzi ovo sto ti poslo aga
Reko ti je, da djecu ostavis I da mu nisi vise draga”
Ideja se okrenu i suzu pusti
rijeci iz usta nije bilo da zausti..
a sinove Carobnjaka i Blacka
da ne poljubi...nije bila toliko jaka
a tek kceri Trepku i Klaru,
srce joj je bilo kao na zaru...
Rum joj kljuceve od Audia dade
ona sjede za volan i opet plakati stade
"platices mi Aga, za ovaj cin
uze mobilni i nazva broj Tigricin..."
Gledam te nekim drugim ocima
upravo onako kako ne treba...
I ne shvatam sta mi se desava
nedostaje mi rec koja resava
u tebi je neka tajna ostala
k'o muzika starih majstora
nek' si vala upitao o istinitosti dogadjaja jer je i mene Kroki zbunio, nekoliko puta sam se vratila i procitala ali ne mogu da "razaberem". Kako god, nestrpljivo cekam nastavke svih prica a i ove obecane. 
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
obavezno nastavi!
lati se pera, hitro! 
