Post
by Ruana » 18 Dec 2012, 00:32
Mene ovaj blam progoni preko 30 godina, nije da ih nije bilo poslje ali ovaj je poseban i danas me zezaju.
Ljeti smo se uvjek okupljali kod nene jedno malo mjesto 15 km. od Trebinja. Bilo nas je iz Trebinja, Mostara, Sarajeva i Bijeljine. Ja sam bila (i sada sam) najmladja od svih neninih unuka.
Ljeti je cesto nestajalo struje, pogotovo poslje grmljavine. Taj dan padala kisa i bas grmilo i naravno struje nestalo.
Imala sam mozda 10-11 godina, mozda i manje (nije da godinama umanujem svoju glupost) ali stvarno se ne sjecam tacno godine.
Kaze meni rodjak da idem kod komsinice da pozajmim struje i dadne mi neku kantu i danas se sjecam te plasticne kante, crvena sa plavom ruckom.
On mrtav ozbiljan kaze (idi i fino reci da nena trazi, nece dati ako kazes da ja trazim)
Ja fino sa kanticom krenem, imala sa ici mozda nekih 200 metara. Fino ja pokucam zeni i kazem onako kako mi je "rodjak" rek'o.
Kaze zena "nema Bogami ni kod mene, a da ima kome bih dala, ako ne bih tvojoj neni"
Usput kad sam se vracala sretne me komsija i pita gdje sam bila, ja ispricam.
Vratila se ja, oni kuci popadali od smijeha, i jos kad sam rekla sta mi je ova rekla onda tek nastao vrisak.
I danas kad se svi sastanemo, uglavnom kod istog rodjaka iz Bieljine koji sada zivi u Sarajevu, svi zezaju.
Eto kako sam bila glupa. Ko zna mozda sam i sada, ali nece niko da mi kaze.