Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

[Cici]

Otkrovenje

Srce mi neće više da plače i da tuži.
Dani i noći mi se u Božijem Svetlu rastapaju.
Iznad životne muke duša je moja
Vatrena ptica što leti ka beskraju.

Ja sam spoznao Jednog i Igru njegovu tajnu;
I prešao sam more Sna-Neznanja;
S Njim u sazvućju igram se i pevam
IZlatno oko Svevišnjeg prisvajam.

Pehar besmrtnosti do dna iskapio sam,
Prostranstva plodnog koren sam i grane.
Svoj oblik spoznao sam i učinio stvarnim,
Svevišnji i ja smo jedno - večne trajemo dane.

Iz Šri Činmojeve knjige‘ Moja Flauta’

[Cici]

Malo

Malo radosti imam od radosti što ne prestaje,
Malo dana od bezvremenog dana.
Pa ipak, prazna mi ova igra mede ne poznaje;
Koracam putem što cilja nema ni kraja.

Ljubavi! Pustinja cežnje u meni mre,
Preobrazi je u praskozorja poj.
Ne znam u koji si se cas noci zle
Udaljio od mene, Gospode moj!

Život sad doseci mora dah Tvoj Blaženstva Višnjeg
Vodic Ti budi jedan i jedini.
Ti si most koji spaja moju smrt i rodenje,
O, neka se cežnja moja u Tebi sad smiri.

Iz ‘ Zlatna flauta’ od Sri Chinmoy.

[Cici]

"Šta je potrebno da se propusti ljubav? Nekoliko sekundi, oklijevanje, šansa..."
(Gijom Muso-Zato što te volim)

[Mell]

U snovima te nalazim
od stvarnosti me krades
i neznam kud me vodis
..... u tuge il radosti
U snovima te otkrivam
u stvarnost sakrivam
.... budim kad mi osmijeh treba
U snovima te dodirujem
drhtaje osluskujem
Krades me od stvarnosti
kad u snovima te nadjem
I neznam kud me vodis
al s Tobom
.....Odlazim

[Mell]

Voljeti, znači biti strpljiv,ali i dosljedan,
ne gubiti sebe uzimajući drugoga
i ne uzimati drugoga toliko i tako
da prestane biti svoj.
Različiti ljudi imaju različita poimanja o ljubavi.
Budala voli srcem i ne vidi istinu.
Mudar voli srcem i umom i vidi i voli istinu.
Budala tako dobije privid,
a mudar suštinu ljubavi.

[String]

Voljeti, znači biti strpljiv,ali i dosljedan,
ne gubiti sebe uzimajući drugoga
i ne uzimati drugoga toliko i tako
da prestane biti svoj.
Različiti ljudi imaju različita poimanja o ljubavi.
Budala voli srcem i ne vidi istinu.
Mudar voli srcem i umom i vidi i voli istinu.
Budala tako dobije privid,
a mudar suštinu ljubavi.

E jesam budala....

[Mell]

Krenuti.
Nekako poletno.
Prepustiti se.
Ne razmišljati.
Osjećati.
Dozvoliti osmijeh.
Izdržati pogled.
Osjetiti trnce.
Udahnuti trnce.
Izdahnuti zadovoljstvo.
Disati.
Dodirnuti.
Primiti dodir.
Osjetiti nježnost.
Vidjeti strast u dodiru.
Upiti strast.
Zavoljeti smirenje u zagrljaju.
Nježan pogled u snene oči.
voljeti.
I ništa ne očekivati.

[crnokosa]

Ne govori nista.
Samo me dodirni
neka hiljadu ptica
poleti odjednom
u plavetnilo neba
ka Suncu.

Samo me dodirni
i osetices
kad bujica ponese
usnulu sumu,
kad grane se lome
pod naletom talasa,
kad zagrgori
voda na usecima
ledena,bistra.

Ne govori mi nista
jer uplasices ptice
jedna po jedna
odletece svojim putem.
Nece biti velikog jata
ni leprsavih krila.
Poljubi me samo
onako kao sto znas
nezno,mekano,toplo,
duboko.

Poljubi me
pa neka umrem
u trenu
pa neka sagorim
kao list papira,
pa neka od mene
ne ostane pepeo,
ni dim,
ni plamen
neka samo osetim duboko
i snazno
ono talasavo
onu plimu
kao sto davno nisam
al',
ne govori nista
pokvarices ono malo
lepote
sto je ostalo u nama,
pokvarices snagu
ovoga trenutka.

[odysseus]

Tatjanino pismo Onjeginu

"Pisem vam-sta bih znala bolje?
I sta vam vise mogu reci?
Sad zavisi od vase volje,
prezrenje vase da l' cu steci,
al' ako vas moj udes hudi
bar malo trone i uzbudi,
vi me se necete odreci.
Da cutim ja sam prvo htela,
i za sramotu mojih jada
ne bi ste znali vi ni sada,
bar da se nadam da sam smela
da cete opet k nama doci
i da cu ma i retko moci
u selu da vas vidim nasem,
da se veselim glasu vasem
da vam sto kazem, pa da zatim
o istom mislim i da patim
dane i noci duge sama
dok ne dodjete opet k nama.
Al' osobenjak, vi ste znamo,
i teska vam je selska cama,
a mi... mi nicim ne blistamo,
no iskreno smo radi vama.
Sto dodjoste u nase selo?
U stepi, gde moj zivot traje,
ja ne bih srela vas zacelo
i ne bih znala patnja sta je,
Smirivsi burne osecaje,
mozda bih jednom( ko ce znati
po srcu nasla druga verna
i bila bih mu zena smerna,
a svojoj deci dobra mati.
Drugi! A' ne ja nikom ne bi'
na svetu dala srce svoje!
Oduvek tako pisano je...
Nebo je mene dalo tebi;
moj zivit sav je jemstvo bio
da cu te sresti izmedj' ljudi;
znam, bog je tebe uputio,
moj zastitnik do groba budi...
U snove si mi dolazio,
i nevidjen si bio mio,
tvoj pogled me svud proganj'o,
u dusi stalno glas odzvanjo'...
Ne nije mi se san to snio,
jer cim si uso' ja sam znala,
sva premrla i usplamsala,
i rekla: on je ovo bio!
Ja tebe cesto slusah sama;
govorio si samnom jednom.
kad prosjaku pomagah bednom
i kad blazih molitvama
buru i jad u srcu cednom.
Zar nisi i ti onog trena,
o prividjenje moje drago,
promak'o kroz noc kao sena,
nad uzglavlje se moje sag'o
i sapnuo mi reci drage
ljubavi pune i iskrene?
Ko si ti? Cuvar duse mlade
il' kobni duh sto kusa mene?
Uticaj sumnje sto mene guse.
Mozda su sve to sanje moje,
zablude jedne mlade duse,
a sasvim drugo sudjeno je...
Nek bude tako! Sta da krijem?
Milosti tvojoj dajem sebe,
pred tobom suze bola lijem
i molim zastitu od tebe...
Zamisli: ja sam ovde sama
i nikog nema da me shvati,
sustajem i moj um se slama,
a nemo moje srce pati.
Cekam te: nade glas u meni
bar pogledom ozivi jednim,
ili iz teskog sna me preni
prekorom gorkim i pravednim.
Zavrsih! Da procitam strepim...
Od stida vise nemam daha...
Al' vasa cast mi jemci lepim
i predajem se njoj bez straha..."


Aleksandar S. Puskin

[odysseus]

Posveceno pismo


Kad bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta
i darovao mi nešto malo života,
iskoristio bi ovo vrijeme najbolje kako znam.

Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam,
ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu što kažem.
Cijenio bi stvari prema njihovom značenju,
a ne prema njihovoj vrijednosti.
Spavao bih malo, vise bih sanjao,
znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi svjetla.
Hodao bi kad se drugi zaustave,
budio bi se kad drugi spavaju.

Kad bi mi Bog darovao mrvicu života, obukao bi se jednostavno,
okrenuo se k Suncu, otkrivajući ne samo svoje tijelo, ali i svoju dušu.
Uvjeravao bih ljude, kako se varaju,
kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti.
Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav!

Djeci bi napravio krila,
ali uzeo bi im ih dok se ne nauče letjeti.
Starijim osobama bi kazao da smrt ne dolazi zajedno sa starošću
već s napuštenošću.
Toliko stvari bi se naučio od vas, ljudi...

Naučio sam da svi žele živjeti na vrhu planine,
zaboravljajući da se istinska sreća skriva u
samom načinu penjanja na vrh.
Naučio sam da kad novorođeno dijete
uhvati svojom malom ručicom očev prst, drži ga zauvijek.
Naučio sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgora
samo onda kad mu hoće pomoći da bi se podignuo.

Toliko je stvari što sam se od vas mogao naučiti,
ali u stvarnosti nemam baš puno od toga, jer kad me polegnu u
grob, to ću zaboraviti.

Govori uvijek što osjetiš, a čini što misliš.

Kad bi znao da te danas posljednji put vidim pospanu,
snažno bi te zagrlio i molio se Bogu
da mi dozvoli biti tvojim anđelom čuvarom.
Kad bi znao da su to posljednje minute što te vidim,
rekao bih ti 'volim te' i ne bi glupo pretpostavljao da to znaš.

Uvijek ima nekakvo sutra
i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo,
ali danas je sve što mi ostaje,
htio bih ti reći da te veoma volim.
Sutra nema nitko zagarantirano-niti mladi, niti stari.
Možda danas posljednji put promatraš one koje voliš.
Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas,
jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš,
žaliti ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme
za jedan osmijeh, za jedan poljubac,
da si bio prezauzet da bi im prenio posljednje želje.

Budi stalno blizu onih koje voliš,
govori im na glas kako ih trebaš, kako ih ljubiš
i budi prema njima dobar;
nađi vremena i reci im 'žao mi je','oprosti','molim te','hvala'
i sve ostale riječi ljubavi koje poznaješ.
Nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli.
Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti.
Pokaži svojim prijateljima i bližnjima
kako su ti veoma potrebni.

Gabriel Garcia Marquez

[Amazonka]

TVOJE RUKE

Uzdam se u tvoje ruke.
Jer, doći će vrijeme
kad širinom oka nećeš obuhvatiti svu moju tugu
a srce naviklo na spokoj
ne prepozna nemir u mom dahu.

Kad, naučen da raspoznaš najfinije promjene
u boji mog glasa,
ne uspiješ odrediti smjer mojih koraka,
a riječ u grudima zamre
ustrašena ledenim odjekom mojih tišina...
ja, uzdat ću se u tvoje ruke.

Jednostavno,
propni se na prste
i nježno s neba uberi mi zvijezdu.

Tad znat ću - ništa izgubljeno nije!

[Ines]

U desetom selu
Živi Antuntun.
U njega je malko
Neobičan um.

On posao svaki
Na svoj način radi:
Jaja za leženje
On u vrtu sadi.

Kad se jako smrači,
On mrak grabi loncem.
Razlupano jaje
On zašiva koncem.

Da l' je jelo slano,
On to uhom sluša.
A ribu da pjeva
Naučiti kuša.

Na livadu tjera
Bicikl da pase.
Da mu miše lovi,
On zatvori prase.

Guske sijenom hrani,
Snijegom soli ovce.
A nasadi kvočku
Da mu leže novce.

Kad kroz žito ide
On sjeda u čun.
Sasvim na svoj način
Živi Antutun

Desanka M

[Amazonka]

LOPOVSKI PRSTI

Ukradi me
nećeš požaliti

oboje znamo da godinama već vrebaš
na izdajnički drhtaj moje ruke
dok otupjelim srpom žanjem klasje vremena
i otkose želja vežem u jalovo snoplje bezvolje

stoga ohrabri se
sačekaj me na rubu šume
ukalupljenih misli
pa kad krenem putem za kojeg tek slutim
da ka razočarenju vodi
(ili gore još - u ravnodušnost)
iskorači preda me
i uhvati me čvrsto
kad pod nogama zašušte
nemiri godinama potiskivani

pa iako sam se nagledala svih čuda ovog svijeta
nek ostanem iskreno iznenađena ugledavši tebe
s licem dječaka
očekivanjima muškarca
i prstima lopova

otmi me
jer samo tako pripasti ti mogu

na sigurno me spremi
jer krhka sam i lomna
u kut pogleda možda
za raskoši nekih ljubičastih sutona
titraj glasa dok moje ime izgovaraš
razigrani ritam tvojih koraka
smjesti me na rub osmijeha
namamljenog spoznajom da konačno si
dotaknuo snove

ukradi me vremenu koje nam ne pripada
kojem mi ne pripadamo
pa u vječnost ponesi miris raskošnih mojih bedara
dok prebireš po koži glatkoj
kao po strunama lutnje oštećene
lopovskim prstima svojim

ja čekam....

[Mell]

Neko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom:svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.
Radije ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadršće,zadršće u njoj kadikad,
Ali u riječi se ne javi nikad.
Duša ga u se povuče i smjesti
Na svoje dno:ko more kamen
U njega bačen.
More ga prima Dnom,
da ga nikad ne izbaci plima.

[crnokosa]

Ozdravljenje

Dugo sam bolovala od ljubavi...
i činilo mi se važno vrlo,
da li ima negde ili ne,
nečega čega nema.

A od jutros sve razumem čudesno
i mislim da je udesila priroda umesno
ili slučaj naneo,
te nisam uvek draga bivala čoveku
koji bi mi čežnje zaneo,
za nečim čega nema.

U zamišljene sreće maženju
istrošilo bi mi se srca pola,
utopila bi mi se duša u traženju
nečega čega nema.

Sad jedino, kao nad srećom strepim:
da li će ovaj dan svanuti
oblačnim ili lepim, jer znam,
ništa mi ne može doneti nečega čega nema.


Desanka Maksimović

[vučica]

[media]nzaDdvCFIY0&feature[/media]

[Amazonka]

VJETRE...


...O tebi
ko će ispredati priče
ljudi, ptice il' sjenke
ko je osluhnuo tvoj korak
ko ti je oćutio dušu
na čije si usne ljubav pečatio...

[crnokosa]

Buđenje srca - Ivica Milovanović

Opet isti nemir... uzdiše proljeće...
ogleda se zora u očima njenim;
okopnilo srce opet oživjet će,
kad zašumi čežnja pupoljcima snenim.

Opet isti plamen... svijetlo od kristala...
jedno sveto danas zamjenjuje jučer;
procvjetat će suza kada bude pala,
olistat će tuga kad snovi zahuče.

Opet plamti želja k’o poljubac čista,
vjetar kao šapat sa usana njenih;
opet jedno ime kao zvijezda blista
u vrtlogu rima, riječi nerečenih.

Opet ista zebnja, al’ ja više ne dam
slutnji da me mori ,da ponovo stradam;
Očima sanjara ja oblake gledam,
i opet verujem... i opet se nadam.

[Mell]

Jos je kod tebe dobro i toplo
Jos na uzivanje ti mirise soba
Ali nikad dalja nisi bila mi.

Kroz kolut plavog dima
Vidim ti oci i suze u njima
Zatvori prozor, nocas ce padati.

A ti, ti bi da me poljubis
I da nazdravis.

Za sve ove godine
Sto su te promijenile
Za sve ove poljupce
Za sve sto mi dugujes
Hoces opet
Hoces da me napijes.

Cigare su dogorjele
Rijeci vise nista ne znace
Samo malo tihe muzike u sobi.

Kroz kolut plavog dima
Vidim ti oci i suze u njima
Zakljucaj vrata, necu se vratiti.

A ti, ti bi da me poljubis
I da nazdravis

[Mell]

Zivot je sve nesto ispocetka!
Juce, prekjuce…sutra ne vrijede!
Nema na svijetu dva ista petka,
dve iste nedjelje,
dve iste srijede!
Pa, cemu onda razocarenja?!
Ako je jedna ljubav corak..
odmah se drugacije i lijepse spava!
I kad si najvise tuzan i gorak..
nekih se novih ociju sjetis
I shvatis da letis…
Divnije letis!!

Tko je jos vidio da cura(decko) pati!?
da kunja kmezav i da place..
Svaki put moras ponovo znati
da volis bolje; da volis jace!!
Ne da se vadis, ne da se tjesis..
vec, da se istinski do neba smijesis!

Nema na svijetu dvije iste srijede,
dva ista utorka; dva ista petka!
Sve nove ljubavi drugacije vrijede…
Zivi se svaki put ispocetka!!
Zivi se da se nikada ne pada…
Da budes snazniji od oluje!!
I da se u Tvom srcu vec sada,
sto zlatnih zvijezda unaprijed cuje!!
(MIROSLAV ANTIĆ)