O odredu
Vi ste ratovali zajedno s njima…
– Jeste, bili su mi saborci. Mnoge lično poznajem, već dugi niz godina.
Jedno vrijeme su ratovali u okviru Sedme muslimanske brigade. Nakon toga su se odvojili i formirali El Mudžahid. Već u vrijeme kada ste Vi bili ratni komandant, njih više nije bilo u brigadi. Zašto su se odvojili?
– Da budemo iskren, meni je bilo jako žao kada su se oni izdvojili iz brigade. Kada je u pitanju izvršenje borbenog zadatka, daleko je lakše bilo s njima nego bez njih. Bili su izuzetno hrabri i odlučni borci. Tužan sam kada vidim da sada od njih dižu ruke ljudi koji su ih slali na izvršenje najtežih borbenih zadataka. Ja ne znam zašto oni nisu bili više u Sedmoj…
Govorilo se da su na tom insistirali iranski vojni instruktori… – I danas slušam ljude kako pričaju o sukobu različitosti u islamu, a ni tada ni danas ne vidim postojanje tog sukoba. U to vrijeme, i jedni i drugi su razgovarali s nama. Naravno, pitanje je o čemu se razgovara. Kada je u pitanju izvršenje borbenog zadatka, nije bilo problema. Kada se govorilo o uređenju društva, onda je bilo razmimoilaženja. Ali, mene kao vojnika to tada nije zanimalo. Zanimalo me samo kvalitetno izvršenje borbenih zadataka. U tom kontekstu su oni bili jako potrebni. Ne samo meni, nego svakom komandantu koji je razmišljao da njegova jedinica izvrši borbeni zadatak. Jer, kao Armija smo bili naslonjeni na ljudski potencijal, faktor čovjeka nam je bio presudan. Danas pojedinci govore da nam oni nisu bili potrebni…
Da su donijeli više štete nego koristi…
– Ne možemo na taj način procjenjivati stvari. Kao kada bi procijenili da li je referendum o otcjepljenju BiH donio više štete ili koristi.
Ipak, pokazalo se da su neki od tih stranih dobrovoljaca imali veze sa terorizmom, to je dokazano…
– Ja govorim o ljudima koji su bili spremni za pomoć bosanskom narodu, u ime Boga, žrtvovati vlastiti život. Da li je neko iz Engleske, Francuske ili neke druge zemlje ubacio čovjeka kroz obavještajni rad, drugo je pitanje? Bili smo svjedoci da je i bilo takvih. Koji idu na namaz s nama, smješkaju se… Oni uglavnom nisu htjeli u akciju i sigurno je da su radili za neke druge interese. O njima neću ni raspravljati. Oni i nisu stekli državljanstvo BiH svojim učešćem u odbrani. I ako su ga stekli, onda su zloupotrijebili tu mogućnost, kupili potpis od nekog komandanta ili službenika u općini. Ali, oni mene i ne zanimaju…
Da se vratimo na događaje u Sedmoj muslimanskoj brigadi. Pričalo se da su neki od njih pokušali da izvrše atentat na tadašnjeg emira jedinice Mahmuta efendiju Karalića…
– Znam za to, ali mi smo tada bili na terenu. I vraćamo se na prethodnu tezu, ako su oni bili sa mnom na terenu, kako su onda mogli izvršiti pokušaj atentata. I ko su onda ti drugi? Na kraju krajeva, nije postojao direktan sukob između Sedme i njih, samo neka drugačija mišljenja. Sada vidim da su oni u nekim stvarima bili u pravu. Naše društvo nije doraslo demokratiji. Mi nismo mogli omogućiti da oni slobodno žive u Bočinji, sa svim specifičnostima svog načina života. U Americi je to moguće, moguće je da se zajednica uredi u okviru svojih specifičnosti. Kada branim njih ja branim temeljne vrijednosti našeg društva, poštivanje različitosti.
Da li Vi znate ko su ljudi koji su davali ta državljanstva koja se danas analiziraju? Valjda i oni trebaju da odgovaraju…
– Da li trebaju odgovarati oni koji su izdavali lažne potvrde o učešću u Armiji? Da li trebaju odgovarati ljudi koji su se za vrijeme rata bavili švercom, kupovali nekretnine za niske sume i poslije rata ih prodavali. Da li iko od njih odgovara? Naravno da ne. Treba da odgovaraju pijuni! Valjda je normalno da treba odgovarati onaj ko je pogrešno izdao državljanstvo. Ne, to ovdje nije normalno…
Čiji su potpisi na državljanstvima?
– To sigurno znaju oni koji vrše istragu.
Kako Vi objašnjavate činjenicu da za zločine koje su počinili pripadnici odreda El Mudžahid obavezno odgovaraju domaći ljudi? Zašto nema pojedinačnih imena zločinaca?
– Kada je u pitanju odnos prema zločinima gubi se pitanje individualne odgovornosti u ovim slučajevima. Ako smo dovedeni u poziciju da 1993. godine budemo potpuno izolirani, bez vode, struje, mogućnosti komunikacije, hrane, uslova za život… Ko nas može osuditi zbog toga što smo uzeli za prijatelje ljude koji, kako kažu, imaju kriminalne dosijee? Pa nas nakon toga stavljaju u poziciju jednakosti sa ratnim zločincima. Pa nema individualne odgovornosti nego se stavlja komandna… To je apsurd našeg društva…
Mnogi poistovjećuju Sedmu muslimansku i odred El Mudžahid. Koje su sličnosti, a koje razlike?
– Kada je u pitanju organizacijsko-formacijska struktura, nema sličnosti, jer je jedno brigada a drugo odred. Sličnosti postoje i kada je u pitanju odnos prema praktikovanju islama. Ostalo je uglavnom različito. I jedna i druga jedinica bile su direktno na komandi korpusa. I jedna i druga su jako puno vrijedile u izvršavanju borbenih zadataka. Svi komandanti korpusa i operativnih grupa željeli su da jedna od tih jedinica dođe na teren, jer su znali da će zadatak biti izvršen.
I pristup islamu se razlikovao. Da li je zbog toga bilo problema između te dvije jedinice?
– Ne, apsolutno nikada.