arzuhal wrote: 25 Feb 2021, 12:23
Jel intencija islama da se ropstvo sačuva i održi ili da se smanji i ukine?
Evo jedan kraći osvrt iz pera moje nebitnosti, odakle crpim tezu da islam ima intenciju ka ukidanju ropstva:
Izuzimajući posljednja dva stoljeća, ropstvo, podjarmljivanje, uskraćivanje slobode i korištenje ljudskih bića kao što se koriste obični alati, bilo je vrlo rasprostranjeno i općeprihvaćeno ponašanje. Tako je bilo u ranim evropskim društvima, zatim srednjevjekovnim pa i ranim modernim društvima, uključujući i islamska društva.
Ropstvo je bilo dio svakodnevnog života u predislamskoj i ranoj islamskoj povijesti, ali je ono u islamu poprimilo drugačije razumijevanje. Muslimanski vlasnici robova su imali evnuhe, tjelesnu gardu, kućne sluge i konkubine kako bi sebi poboljšali kvalitetu života i osigurali sigurnost doma ili vlasti. Radeći u ime svoga vlasnika, muslimanski robovi (tzv. Domaći robovi) su zauzimali važne pozicije u trgovini, kulturnom životu, zabavi, muzičkoj i glumačkoj sceni. Osim na ovim područjima, domaći robovi muslimana su zauzimali i važna mjesta u vojnoj hijerarhiji.
Osnovni razlog za poboljšan status robova u islamskom društvu je načelo Islama da je prirodno ljudsko stanje sloboda, a ne ropstvo. Takođe, porobljavanje je, prema načelima Islama, u nekoj mjeri restriktivno u odnosu na druga mišljenja. Tako npr., musliman nikako ne može biti porobljen, niko nemože pasti u ropstvo zbog duga, niko nemože biti smatran robom osim ako se to nesumnjivo dokaže. Nadalje, rob nije samo pokretna imovina vlasnika nego je ljudsko biće sa određenim pravima. Vlasnik roba je bivao pozivan na odgovornost zbog lošeg postupanja prema robu, pa je u nekim slučajevima rob bivao oslobođen mimo volje vlasnika, oslobađanje roba je, prema islamskim propisima, dobro djelo koje ublažava počinjena loša djela itd.
Zbog zabrane porobljavanja muslimana, kao i nemuslimana sa statusom zimmija u osmanlijskoj državi, pribavljanje robova je bilo znatno otežano u odnosu na druga onovremena društva.
Od XV do XVII stoljeća, najveći dio robova koji su pristizali u Osmanlijsko carstvo, poticao je sa obala Crnog Mora, zatim iz mediteranskog bazena kao žrtve pirata i na kraju oni koji su zarobljavani neprestanim ratovima na Balkanu, a kasnije i u Mađarskoj.
Osmanlije su koristili mnogo izraza za označavanje robova, a svaki izraz je određivao i njihov staus. Tako su npr. postojali:
kul, abd, abd-i memluk, gulam, bende, rakik itd. Ratni zarobljenici i zarobljenici koji su bili predviđeni za otkup nazivani su
esir/tutsak. Ni formalno-pravno ni u praksi
esir nije imao status roba, ali je mogao to postati u slučaju da za njega ili nju nije plaćen otkup, čime bi bio otvoren put za prelazak u status roba (
rik, rikkıyet).
Klanjam džematile po parkovima.
Jako Sam ubjedjena da SU Slicno razmisljali u to vrijeme prenosaci hadisa(pored toga sto su pored toga i ljudi Pa grijese zaborave itd
)
Jako Sam ubjedjena da SU Slicno razmisljali u to vrijeme prenosaci hadisa(pored toga sto su pored toga i ljudi Pa grijese zaborave itd 
)
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
