Lovačke priče (glavne uloge-forumaši)

[IM_ex]

Da sam moderator sve ove postove bih obrisao

Majo, (mozes i ti, Krokodile) cik pogodi ko rece
citah jos jednom ... skroz mocna Lovacka hahaha

[niska grana]

Nema dalje....stvarno nema dalje. I sad ti poslije ovoga nešto napiši
Toliko je uvjerljivo da sam više puta pomislio kako nema šanse da je neke postove napisala Maja, a ne neko od oponašanih forumaša.
I taman kad po0mislim da sam se ismijao preko svake mjere, onda onaj vic od Živog

Aferim Majo, nemam riječi
Štaviše moram upitati - je li Kroki učestvovao u ovome bar malo, tj. je li on pisao svoje postove?

Progovorio Mister

:najdubljirespekt

[Krokodil Behko]

Da sam moderator sve ove postove bih obrisao

Majo, (mozes i ti, Krokodile) cik pogodi ko rece
citah jos jednom ... skroz mocna Lovacka hahaha

Ama Blackhawk .oridžinale njegova spika

Štaviše moram upitati - je li Kroki učestvovao u ovome bar malo, tj. je li on pisao svoje postove?

Nisam.. Strašno sam povrijedjen sa onim zarezima

[IM_ex]

naravno, odgovor je tOcan

Štaviše moram upitati - je li Kroki učestvovao u ovome bar malo, tj. je li on pisao svoje postove?

Nisam.. Strašno sam povrijedjen sa onim zarezima

hahaha
e, neka bas rekoh li ja tebi nesto o zarezima, a ti se pravio da kuliras
Ovo ti je samar i od Maje halali

[Krokodil Behko]

Ma nemate vi pojma. Ja zarezujem kad ja hoću

[Mister No]

Da sam moderator sve ove postove bih obrisao

Majo, (mozes i ti, Krokodile) cik pogodi ko rece
citah jos jednom ... skroz mocna Lovacka hahaha

Ama Blackhawk .oridžinale njegova spika

Štaviše moram upitati - je li Kroki učestvovao u ovome bar malo, tj. je li on pisao svoje postove?

Nisam.. Strašno sam povrijedjen sa onim zarezima

Oplakah...moja majko tek sad sam vidio zareze...ahahahaa

[Julia-Klara]

@Mister No

djesi bio do sad? ja te sve cekam a tebe nigdje...

[Maja]

I ne samo Behkovi zarezi
Nego i Čarobnjakovo stavljanje tačke i zareza IZA razmaka

[Tempy]

***

Heidi se probudila nasmijana i vedra duboko udavnuvši čisti zrak koji je dopirao kroz blago otškrinuti prozor spavaće sobe tu u visokim Alpama . Protrljala je oči i prešla rukama preko lica polako ih spuštajući, te krajičkom oka opazi paketić na noćnom ormariću. Na poleđini je pisalo da je pošiljka iz Bosfora što joj misli potpuno usmjeri u prošlost . Uvijek kada se probudi raduje se novom jutru, a prisjeti se nemilih dana u Bosforu za vrijeme agresije i okupacije, ali ipak sretna jer sada hoda zahvaljujući stanovnicima Bosfora koji su je svakodnevno hrabrili . Sjetila se dana kada je Dacina curica sa njom u restoranu „ Tvrd čekić“ provodila sate terapije autosugestije , a prošla je kurs kineske akupunkture i akupresure i spravljala joj krepke juhe po Trepkinom receptu, tako ukusne da bi mrvog vratile u život. Rezultat toga je potpuni oporavak Heidi koja je bila u boljoj formi nego prije.
Ponovo je pogledala paketić, ali sada joj se učini veći. Pažljivo je odmotala ukrasni papir i pocijepala omot i zagledala se u najljepšu kariranu košulju koju je vidjela u životu. Na maloj ceduljici je pisalo „sretan oporavak Heidi, vrati nam se što prije“.


***
Kada je došla do daha nakon Iglinog poljupca, Tigris pogleda po prostoriji pogledom iskusnog fajtera, tako da joj nijedan detalj ne promakne. Šta možeš reći o ubici Iglo? „ prema saopstenju policije.ubica je lisen slobode,danas ce saopstit vise podataka. ubica je uhapsen u velesicima. „ - progovori Igla, iznenadivši Tigris dubinom glasa i sažetim govorom bez ijedne riječi koja bi bila višak uz izrečenu informaciju kao da čita svoj post broj 7. Hajdemo – reče Tigris uzimajući ga pod ruku – idemo na svjež zrak moj Džuki - izustila je i krenula ne osvrnuvši se više. Mali gay Chhubman se probudi iz nesvjestice kolutajući sitnim svinjskim okicama. Odmah je dohvatio telefon, te ubrzo ču glas sa druge strane. El Ninja Homer pomoćnik bihfor generalštaba na aparatu – ko zove u ovo doba – zagrmi glas iz slušalice. Chubman se vrpoljio snebivajući se kako da saopšti neugodnu vijest o bijegu Igle iz njihovih ruku. Pobjegli su - jeknu plačljivim glasom Chubman. Igla i Tigris su na slobodi! Dovraga i bestraga gunđao je El Ninja, kako se to desilo. Pročitaj mi spisak za strijeljanje sa brojem glasova stanovnika Bosfora i odmah kreni sa izvršenjem. Razumijem reče mali poltron , evo čitam , Niska grana 94 , carobnjak Nurudin 92, Heidi 90, Im_ex 90, Julia Klara 89, Paparaci 88, blackhawk 85, Konsultant 82, Tigris 72, Major 71, Rum 77, Zagorka 77, Dust 76, blento 75, Luna 72.
Stani sad ! - reče El Ninja, ove što si nabrojao pusti kući , a ove koje ja pročitam strijeljaj odmah, evo Stringa i Mister Noa strijeljaj odmah zato što nisu glasali pa nastavi ovako : mailed 68, burek 68, Silence 68, bubica 66, Sheval 65, Ideja 64, Jaca 64, Tutnplock 58, butterfly 52, sann 49, Lanci 47, Morena 47, Mrki 44, Senko 43, vučica 43, Merylin 39. Šta ću sa administracijom ? -sjetivši se upita gay. Pobij sve redom, mada razmišljam da Krokodil Behka damo u razmjenu, a Maju zatvori u podrum sa štakorima, neka tamo dočeka Novu godinu! I nove doseljenike sve redom smakni, poštedi samo Trepavicu jer želim da kuha ovdje za nas, da i mi pojedemo nešto tako dobro, dosadile mi splačine od Stuhapump i Iskre. Danas za ručak želim rolnice od teleće šnicle i čokoladnu pjenu u sosu od vanile i kokosa , sa bademom a la menthe . Razumio sam sve reče Chuby, strijeljati sve osim Niska grana 408, Heidi 378, i Julija Klara 341, Maja u podrum i Trepavica u kuhinju, ponavljao je dok je iz džepa izvadio džoint koji je našao kod Tutnplocka prilikom zadnjeg pretresa, vutra mi dajte da sve zaboravim, pjevušio je...


***
Niska Grana je gledao kroz prozor autobusa kako promiču kuće poredane pored ceste koja vodi kroz bosansku krajinu, a sa zebnjom mislio o trenutku kada će izaći iz autobusa i ugledati najdraže lice svoje Ideje. Kišilo je, ali mu to nije smetalo , sve mu je bilo purpurnih boja iako je magličasto sivilo dominiralo krajolikom. Da mi je sada cigaretu , mislio je Grana, samo jedan dim, ništa više, mislio je dok je u ruci uvijao omanji buketić narandžastih i žutih gerbera. Autobus se zaustavi i on kliznu niz nogostup pa na asfalt. Podignute glave potetura jer je stao na pertlu koja se odvezala. Autobus se zadrža neko vrijeme, a Grana se sagnu da zaveže pertlu naslonivši nogu na obližnju betonsku vazu. Ali avaj, vaza se poče micati i Grana na trenutak izgubi ravnotežu pljusnuvši potrbuške u lokvu blatnjave vode na autobuskom stajalištu. Ustao je ljutit i crven u licu, okrenuvši se , ali ga dočeka nova bujica kapljica koje je pas stresao sa sebe karakterističnim pokretima. Tek tada shvati da vaza nije bila vaza već omanji pas pasmine ljuti krajiški tornjak. Uh, promumlja Grana, i pomisli kako je ovo veća blamaža od one kada je drotu u civilu prodao petarde , a on ga sproveo u postaju vodeći ga između mase radoznalih ljudi. Podigao je cvijeće koje je bilo u jadnom stanju i tada je ugledao nju. Bljesnula je u svoj svojoj ljepoti, očaravši ga trepćući zamamno i smješkajući se. Ostao je otvorenih usta i očiju , nijemo gledajući i refleksno posegnuo u džep gdje drži cigarete. Izvadio je cigaretu i žurno je zapalio uvlačeći dim dugo, a pogleda uprtog u Ideju , to divno stvorenje koje je stajalo pred njim. Grani su oči zasuzile jer je naopako okenuo cigaretu stavljajući onaj dio što se pali u usta a zapalio je filter pljuckajući duhan koji mu je ostao na usnama. Izvadila je maramicu i melodičnim glasom prozborila tiho - stani – i sa zuba mu skinula oveći komad duhana. Smrdljiva, ružna navika - kratko je rekla, a u sebi pomislila sriktaću ja tebe po svojim kriterijima, a Grana osjeti laganu nelagodu. Da se i zvanično upoznamo nesuvislo je izustio Grana pruživši ruku i i izgovorivši svoje puno ime zaplićući krajiškim naglaskom što kod ideje izazva buru nekontrolisanog smijeha. Ja sam Ideja - cvrkutala je i izustila svoje ime, najljepšim glasom koji je čuo do tada. Prolazeći pored kante za smeće ćušnuo je u nju propalo cvijeće, a kanta se otkotrlja niz blagu nizbrdicu pravo na uličnog svirača koji joj se nađe na putu, a sadržaj kante mu se prosu u šešir koji se nalazio pored njega . Da bi ga ušutkao Grana mu u ruku ugura veću količnu novčanica, šeretski mu namignuvši uz muzičku želju, sviraj Wish You Were Here od Pink Floyd, rado bih to čuo sad.
Onda je zapitao Ideju. Gdje idemo sad? Osvrćući se okolo upita Grana. Ravno kod mojih, - babuka nestrpljivo čeka da te upozna – prozbori Ideja. Granu nešto steže u grlu sjetivši se priča kako je njen otac lovac dugi niz godina, te da od trofeja ima medvjeđe krzno i još nekoliko vučijih kao i ogromne rogove jelena kapitalca, te da mu je puška rekvizit od kojeg se ne odvaja čak ni kada spava. Nije bilo daleko i oni stigoše do velike bijele kuće sve u cvijeću , pa uđoše unutra. Na trosjedu koji dominira nad ostatkom sobe prekriženih nogu podvijenih pod sebe sjedio je babuka, brkati Krajišnik u dobroj fizičkoj kondiciji , širokih ramena i oštrog pogleda.
Grana zakorači i sobu gužvajući u ruci kačket na kojem je pisalo „Bosfor u srcu“ , onako još uvijek blatnjav od nesretnog pada. Prvo mu za oko zapade velika puška sa dvije okomite cijevi koja je visila na zidu tako prijeteći da Grana u donjem dijelu leđa osjeti kao da ga bode krupna sačma i jeza mu prođe cijelim tijelom, a u sobi zavlada takva tišina da je Grana čuo lupanje sopstvenog srca i činilo mu se da ga i drugi čuju.
Odakle si momče! - grmnu babuka kao iz topa prodornim glasom gladeći brk . Iz Bbbb...iz Bosne sam gospodine, zamuckivao je Grana, došao sad ovdje u Zap... Zapadnu Bosnu...mislim ovaj...sve je to jedna Bosna...nije u redu da jedan dio Bosne muze druge dijelove jel...
Šta!!! Babuka skoči na noge! Šta pričaš momče?! Kakva muža, kakva Bosna, ko koga muze?
Babo mili - priskoči Ideja zagrlivši ga , ne prepadaj ga , idi ponesi srnetinu da mu spremim ručak, ogladnio je od puta, a vala da nije kiša mogao si napraviti svoj čuveni čorbanac i žroštilj.
Ideja se nasmješi zato što je cijeli potencijalni sukob srezala još na samom početku. Dođi da se presvučeš u nešto od babukine odjeće, ne možeš ostati takav prljav, a i ovi što čitaju ovo jedva čekaju da te babuka propusti kroz šake ili da ti u određeni dio tjela istrese obe cijevi krupne sačme.
E pa to se neće desiti dok sam ja živa - reče Ideja - sigurna u istinitost svojih riječi.

[Julia-Klara]

hajde dalje Tempy

[Tempy]

Nema dalje to je sve, priča je završila happiendom.

[Julia-Klara]

Happy end za Ideju i Granu...

De onda i mene na streljanje salji, da se ne patim vise

[IM_ex]

De onda i mene na streljanje salji, da se ne patim vise

ujedno, da se i ja prijavim


...



Dok se vecina uputila ka recepciji, LAFF je, citajuci tekst, pjevusio pjesmicu, naredbodavno gestikulirajuci Ra-Ji svaki put dijelom gdje se ponavlja, Lati, lati se lopate! na sto Ra-Ja nanovo zablista. Tako zanesenog, MORENA ga podsjeti na krvlju isflekanu maicu rekavsi da treba sto prije da ju skine jer kod posmatraca siri negativnu sliku grupe. Laff skide maicu istog momenta, na sto Ra – Ja uzdahnu pa pocrvenje, dok MORENA, prilazeci mu, oblizujuci se poput Miroslava Ilica, dobaci: „ woah, LAFF-e, daj da se omrsim, da prekinem trogodisnju post!“
„Ish „ rece joj Laff dobacivsi:“ Ne prodaji meni mu*a pod bubrege, kakva ti i tvoj post, znam da si ateista“
Znao je Mic_Sokoli da je to Morenin supljak , pokusaj da ga napravi ljubomornim, zabavni trik tek, cijim udarcem cilja pogoditi dva zeca, te da je drugi zec RaJa; stoga, pogladivsi bradicu, ne pridajuci paznju i sam se uputi ka recepciji.
„Laffe, moram ti priznati da se jako plasim zhohara“, ubacuje se RaJa, kako, da bi sprijecila moguci izljev njeznosti to dvoje, tako i da ukaze na ozbiljni strah, ocekujuci bar malo utjehe koja bi njen strah pokazala neosnovanim, kad je rijec o posjeti piramidama, pa nastavlja:“ … onih crnih, tvrdih, ogromnih kakve sam vidjela u filmu Mumie, od tada se plasim cak i mrava“.
- Nema takvih na nasim piramidama – ubacuje se Krokodil
- IMA – trijumfalno ce IM_ex – ZNAM DA IH IMA, vidjela sam jednog, istog
- E ako ima, ja cu ga pojest‘, toliko o tome – odbrusi inace pocesto kontrashki nastrojen Krokodil.
- Ti ces ga pojesti Razrogacenih ociju, ne skrivajuci gadjenje, rece RaJa i briznu u plac isprekidano govoreci:“ Ma_jko dra_ga pa s k_im se ja to dru_zi_m; ti si pogrije_si_o u ni_cku, ti si Mravo … bubo_jed , nisi Kroko_dil, sto nas lazes sve ove godine … smrc“.

- RaJo, daj prestani praviti teatar od svake sitnice, bre, momak te valjda samo tesi, rekavsi da ce ga pojest‘ vidi li ga. Jel moram da ti prevodim da na taj nacin iskazuje nevericu da je takvo sto moguce videti na ovim prostorima – prosvijetli MORENA

Sunce je jos uveliko przilo, sto je islo u korist neznanom posmatracu iz crnog automobila. Odsjaj sunca na staklima, skrivao je njegov vise no iznenadjujuci pogled. „Otkud ona ovdje? Zbog koga?Kako je moguce? Zasto mi je to precutala? Samo su neka od pitanja koja su neznanog putnika zbunila i nametla odustajanje od nastavka putovanja. Pomalo diskretno, sacekavsi da i zadnji clanovi grupe udju u objekat, parkirao je auto na prostranom parkingu i sam se potom uputivsi ka recepciji.
Nakon smjestaja i tusiranja, kako je Laff predlozio, poznato drustvo se sastalo u caffeu na recepciji. Razmatran je plan za sutradan, posjet piramidi Sunca, piramidi Mjeseca, Vratnica tumulusu i tunelu Ravne, obavezna sportska obuca i odjeca. Adacta mu potom uleti s pitanjem „a kad tutnjamo u Banja Luku, Banjaluku, BanjOj Luci, Banjoluci, kako li vec?, na sta mu forumska druzina horski i ironicno dobaci „mora da si pozelio … hkhm … Vrbas heheh ".

Okrenut ledjima, stranac je pazljivo slusao Laffovo izlaganje, te, jos dublje se zavalivsi u udobnu, koznu fotelju, rijesi se i sam pridruziti sutrasnjem pohodu, diskretno, naravno. Zgodna prilika konacno posjetiti sve te atraktivne lokacije; da ne bi slucajnosti koja mu prekide putovanje, ko zna kad bi inace. Valjda nikad. A nije mogao naslutiti da ce ta slucajnosti zgodna prilika ujedno biti i njegova zivotna prekretnica, nije mogao naslutiti da mu predstoji zivot bez zivota.
Dok je IM_ex pricala o legendama vezanim za to podrucje, stranac je sve vise ostajao zbunjen. Ali i odlucan biti slijepi putnik forumskog pohoda.

kraj cetvrtog dijela

[Julia-Klara]

pa Im_EX Nema ovo smisla... Daj dalje! Taman me zainteresovao onaj nijemi posmatrac

davaj jos!

[Ideja]

pas pasmine ljuti krajiški tornjak.

Iz Bbbb...iz Bosne sam gospodine, zamuckivao je Grana, došao sad ovdje u Zap... Zapadnu Bosnu...mislim ovaj...sve je to jedna Bosna...nije u redu da jedan dio Bosne muze druge dijelove jel...

„Ish „ rece joj Laff dobacivsi:“kakva ti i tvoj post, znam da si ateista“

Dalje IM_ex, čekamo

[IM_ex]

ide dalje (:
...

Nakon jutarnjeg tusiranja, spremajuci se za pohod aktuelnim iskopinama, a u ulozi slijepog putnika, stranac uze preko noci ostavljen mobitel na punjenju i u prvi mah, vidjevsi niz poruka od dugogodisnje prijateljice, osta pomalo zbunjen i baci se na citanje. Prva poruka bila je informativnog duha, a sadrzaj, obzirom od koga dolazi, bio je iznenadjujuce kratak „ Kad bi znao sta ja znam, sokirao bi se“. Citao je drugu, trecu, petu, desetu poruku i iako su sadrzajno bile skoro identicne, vjestije smisljene u prikrivanju licnih emocija, ipak bjese osjetno razocarenje, strah, zavist i ljubomora.
Za stranca, iz, sa zakasnjenjem otvorenih poruka, sada vec nista novo. U pravo vrijeme nasao se na pravom mjestu i ostao krajnje iznenadjen, krajnje zbunjen. Sokiran. U dzep jeans bermuda ubaci mobitel, uze suncanice i foto aparat i spusti se na recepciju, gdje su forumasi vec spremni cekali na Laffa.
Pojavi se i Laff. RaJa zatrepta od srece, ubrza mahati kineskom nadzickanom lepezom iako je jutro jos odisalo jutarnjom svjezinom. Zalud lepeza, ionako su svi znali da tako tek pokusava prikriti porumenjelo lice i zaljubljen pogled. Drzanjem salonca, naspavan, odmoran, uredan i frisko izbrijan, s osmijehom na licu, jos sa stepenista im je domahnuo u znak pozdrava. Pomalo neobican bjese s kosom vezanom u repic, djelovao je poput umjetnika, slikara, cak i nekog muzicara. Druzina ga je dozivljavala posve drugim, jako, jako dragim tipom, za razliku od onog, tako im poznatog, nedodirljivog, najcesce bahato raspolozenog.
- Osmijeh ti jako lijepo pristaje, Laffe“ – ne otrpi IM_ex.
- Smijem li to tumaciti kao tvoju zelju da me poljubis, a, IM_ex?“ – seretski ce Laff, unoseci joj se licem u facu.
- Odmakni, Laffe, al u skokovima – procijedi IM_ex, ocito kajuci se sto mu i udijeli kompliment.
- Dodji ti meni, Laffe, da vidis, bre, kako MORENCE ljubi – dobaci Morena, pokusavajuci tek izbjeci pomalo vec zategnutu atmosferu.
Mic_Sokoli se zabavljao na racun RaJe i njenih stiklica, govoreci joj da ce je nositi uz piramidu krkache, prihvati li njegov davnasnji, a jos uvijek vazeci poziv na veceru.
Ama,RaJa k'o RaJa, ignorisala ga je, jasta.

Laff nimalo nije bio sretan vidjevsi ju u stiklicama, uprkos j sinocnjoj napomeni da svi budu sportski spremni. Ali, ukazati joj na to bila bi u svakom slucaju pogresno, znao je. Znao je da bi se rasplakala; znao je, posalje li ju da obuce patike da bi se ridajuci udaljila i ostala placuci u sobi. Ne zato sto ustvari nema patike, nema ih jer to nije njen stil, ne ni sto ne bi posjetila arheoloske lokacije – to da bude kritikovana od strane Laffa, njeno srce jednostavno ne bi moglo podnijeti. Znajuci to, slegnuvsi ramenima, presutio je, udahnuvsi duboko dajuci znak za polazak.
Znajuci za ostatke kraljevskog grada Visoki, noc prije, saznavsi putem lokalne televizije da se u medjuvremenu radilo na rasciscavanju tog dijela zasticene zone, velicanstvene, prelijepe Visocice, odlucno je rekao da ce se prvo posjetiti piramidu Sunca. S odusevljenjem je pricao o prikazanim ostacima kraljevske tvrdjave, te kako jedva ceka vidjeti svu tu ljepotu, dotaci ju rukama, ovjekovjeciti fotografijama.
Ubjedjujuci Mic-a i paparacija da se neprimijetno izdvoje iz grupe, da bi kao prvo posjetili tunel Ravne, Maja, ionako, od ranije, ogorcena Laffovom samovoljom, svoju inicijativu potkrijepila je nevjericom u postojenje megalitnog, giganstkog kamena u tunelu, poznatog kao K-2, ne krijuci da ju slike tog kamena s interneta nenormalno podsjecaju na gigantski hljeb.
- Znajuci da su Visocani jos od davnina nadaleko poznati kao nenadmasivi trgovci, sposobni s lakocom prevesti zednog preko vode, kad su dosli na ideju napraviti gigantsku dzezvu, sto ne bi i jedan ovakav, gigantski hljeb. To je igrarija „Klas-ovoj pekari. Pa, hej, sad se dosjetih -to cudo za koje kazu da je (fol) od kamena i jest‘ obiljezeno slovom „K „ … K kao Klas, ahaaa, tu smo, dakle. Jedva cekam da to raskrinkam, da mu se priblizim i ochopnem okrajak hihi. Ma zamisli kad ja to uslikam, pa kad postavim na forum“, govorila je u zanosu, pomalo i vjerujuci u to sto zamislja.
- U momentu kad pogledom odase saglasnost za pristanak, taman kako da uspore, da bi ostalima pogledali u ledja, da bi se potom vratili pa krenuli u suprotnom pravcu, IM_ex se obrati Maji:
- Majo, sjecas li se kad na forumu postavih nesvakidasnju fotografiju, pitavsi vas kolko ljudskih likova vidite na slici? 
- Joj, IM_ex, k’o kroz maglu tek – zamisljeno odgovori Maja
- Sjecam se ja, kao da je bilo jucer – ubaci se paparaci, pa nastavi „kako i ne bih, mal mi oci ne ispadose od naprezanja; sad se tacno ne sjecam broja, al bilo ich je sest,sedam komada; a jel, IM_ex, sta je ono `nak‘o, bona, nikad nam ne rece? Zanimljivo ono, brate dragi, jasno vidis lik, a dok gledas sliku zakljucujes da se taj lik, ustvari svi oni likovi, njih hejbet, bolan, … da se slucajno tu potrefise u momentu slikanja nekakvog zida jal kamena, cega li vec?! Neuzubillah, k’o duhovi da su“.
- E, pa, … namjerno nisam htjela ista reci, ostavila sam vam da sami prosudite (: Ni ja, vidis, do sad, nikad ne doznah ijedno od vasih misljenja. Ah, … sta da ti kazem, Don paparacOS, sem da je i moje misljenje identicno tvome. Nadnaravno, pomalo i strasno, zar ne, hehe?!
- Nego sta. Meni strasno, a i ne znam sta je ustvari slikano, ni gdje je slikano; ako si ti slikala, imas od meine medalju za hrabrost. Pa de mi sad reci gdje je nastala ona slika, ako vec nije kakav foto-programcic napravio onaj strava urnebes !
- Ne baratam programima, Don, taj snimak je mojih ruku djelo, nastao posjetom tunelu Ravne. Zamisli moju reakciju kad sam u vecernjim satima, vrativsi se kuci, zu kaficu sjela da pregledam nacinjene fotke hehe. Strahoba hahaha … Majo, jesil ponijela foto aparat?
Znala je Maja da joj je foto aparat u torbi, ali joj to pitanje dodje k’o kec na deset; uvjerljivo odglumi rovarenje torbe, ubrzo panicno rekavsi da je joj je aparat ostao na recepciji, te da mora nazad. Prijekornim pogledom, Laff joj odobri da se vrati, u pratnji dvojice kolega, dajuci im samo pola sata roka. Pola sata je malo, to znaci, da maratonski trce, tesko da bi mogli stici do pansiona i nazad.
Trojka se bez zadrzavanja dade u trku, ubrzo nestavsi.
Kolona forumasa vec uveliko se verala uz kosu gordo uzvinute Visocice. Sunce je sve vise pregrijavalo, pa je i hladovina, koja se spocetka cinila spasonosnom, postajala nemocnijom – dobro vec osjetna omora usporavala je ucesnike pohoda u osvajanju vrha piramide Sunca.
- Huuh, k’o uz nos - sebi u njedra, komentarisala je napornu trasu IM_ex.
Korak dukat, a samo jedna cigaret pauza, za predjenih sat vremena pjesacenja. Laff je zaista disciplinovan sef
- prirodu treba cuvati a ne ju zagadjivati, il nedajBoze izazvati pozar ovdje … Pa mozete li vi i zamisliti procijenjenu stetu? Kolko bi to milio … milija … bilio … cega vec Konvertibilnih Maraka? Nein, razumljivo. Kako da cete i mogli kad ja ne mogao – zavrsi sef, na kraju jako zagrdivsi nepravilnim govorom.
- u, bre, IM_ex, jesmol, vishe; ovo se oduljilo k’o da se penjemo na nebesa, jbt. – odhukujuci, brisuci znojno celo, zarumenjelog lica, rondjala je MORENA.
- Nista me ne pitaj, i ja diheljim na skrge – bjese Imexin odgovor.
- Luunoo, hod‘ da te ponesem – ponudi se Krokodil
- Neka, hvala, moja zadnjica prejako je opterecenje za tvoja pleca i povrijedjeno ti koljeno, castis me desetkom u cijelu, kod Faraona, sto te postedih blama koluta unazad, pred rajom;-) - sheretski mu namignu nestasna Luna.

- Kolko mogu zapaziti, ovdje niko nikog ne zarezuje, da ne kazem ne „dere“ ni za suvu sljivu – konstatova adacta, vise za sebe a dovoljno glasno da ga cuju i ostali.

Od Maje, Mica i paparacija ni glasa. Forumasi su se o sebi zabavili pa niko i ne povlaci pitanje sto li ich nema. Uz usku, skoro pa „uspravnu“, utabanu, sumsku stazicu, teskim korak po korak, prihvatajuci se za pruche, kao oslonac za iskorak naprijed, jedno za drugim gazila je umorna kolona.
Kao da pola umora spade kad Krokodil, trazeci mustuluk, povika „Eno stol s klupama, raja. Ovdje mora da se mora odmoriti, nije stol sam od sebe iznik’o, i to bas ovdje“.
Laff je za divno cudo cutao, a i da nije, tesko da bi ga iko poslusao da je zabranio pauzu. Nikom nije do shale, niko ni s kim ne prica, svako se o sebi zabavio. Nakon petnaestak minuta, Laff je bez rijeci ustao, sto je znacilo polazak.
- U, boKte, jel on normalan – lupivsi se pesnicom u celo iz sve snage, progundja Morena
- Ccc, a samo sto sam zapalila drugu – nadoveza se Imex
- Laffe, ja ne mogu vise ovako, krvavi zuljevi su mi preplavili noge, trpila sam i vise ne mogu, boli me – jadala se Raja
- Skini se gola – rece joj je nas shef, shalivsi se.
- Valjda bosa – uskoci Imex
- BOSA? Ja da idem bosa???
- Pa dobro, a ti eto idi gola hahaha– kikotala se Imex, kao i ostali, koji su kikot pokusavali al ne i uspijevali
-hahaha, Imex, hahaha, ti nisi normalna, idi, bre … jecala je Morena, svako malo pochuchkujuci, pogledom trazeci pogodan, pod otvorenim nebom WC. Kad ce baksuzluk, svud unaokolo Bog dao prorijedjeno siprazje
- Da nagazim na mrava ili onog piramid –zhohara? Pa Laffe, znas da se plasim – skoro kroz plac, RaJa nastavlja zaöopojku.

Laff zadje dublje u shumarak, ubrzo se vracajuci sa dva velika, deblja lista i „lijana – uzhetom“. Na iznenadjenje svih, cucnu ispred Raje, kao princ pred Pepeljugom, skide joj stiklice, improvizova i na noge joj nabaci otvorenu „sandal „ najprirodniju obucu, trijumfalno joj ponudivsi da ga uzme ispod ruke.
- woow, Laffe, koje originalno rjesenje, svaka cast. Ostanes li bez posla, visocki „KTK“ bi ti sirom otvorio vrata. Ti kao dizajner, jasno, ba. Znas li ti, Laffe, da se krzno kune, preradjeno u Visokom, naslo cak u Rimu, u papinoj rezidenciji, a jos u Srednjem vijeku? I to ne za dzabe, ne kao poklon, ne_ nee… narucena roba, Laffe, narucena, zamisli;-) – uz saljivo pretjeranu pohvalu za RaJin spas, uzgrednim pomenom istorijskog detalja obogacujuci mu znanje, ne cekavsi odgovor, koji zna da bi glasio "Ma stvarno? To nisam znao", Imex zapali putnicku, krenuvsi dalje „uz nos“.

p.s. UH, ne mogu dalje, halilite mi, vjerni citaoci hahaha

[paparaci]

- Luunoo, hod‘ da te ponesem – ponudi se Krokodil
- Neka, hvala, moja zadnjica prejako je opterecenje za tvoja pleca i povrijedjeno ti koljeno, castis me desetkom u cijelu, kod Faraona, sto te postedih blama koluta unazad, pred rajom;-) - sheretski mu namignu nestasna Luna.

- Kolko mogu zapaziti, ovdje niko nikog ne zarezuje, da ne kazem ne „dere“ ni za suvu sljivu – konstatova adacta, vise za sebe a dovoljno glasno da ga cuju i ostali.

ovo mi je najjače

[IM_ex]

E, kad si tu, paparaci, sjecas li se jos zivo one slike s "duhovima" u pozadini?

[paparaci]

ne znam da me......

u mene ti je mozak k'o sito ono krupno

mozda kad bi je vidio......

[Maja]

Niska Grana je gledao kroz prozor autobusa kako promiču kuće poredane pored ceste koja vodi kroz bosansku krajinu, a sa zebnjom mislio o trenutku kada će izaći iz autobusa i ugledati najdraže lice svoje Ideje. Kišilo je, ali mu to nije smetalo , sve mu je bilo purpurnih boja iako je magličasto sivilo dominiralo krajolikom. Da mi je sada cigaretu , mislio je Grana, samo jedan dim, ništa više, mislio je dok je u ruci uvijao omanji buketić narandžastih i žutih gerbera.

Imex ko li je taj tajanstveni i koga prati. Da nije bosman
Onaj dio s lepezom